Пређи на главни садржај

Susret dve devojčice i osmomartovski mafini


Došao je trenutak da se moje dve devojčice, jedna prava devojčica po imenu Sofa, i jedna zečija devojčica po imenu Mimi, konačno sretnu. Sofa je nekim čudnim spletom okolnosti dospela u Dolinu Mesečine, selo u kome žive neobične životinje u odelcima, većinom ljubitelji čaja i lepe književnosti. Gospodin Lasac, penzionisani profesor književnosti, ju je smestio kod svoje dobre prijateljice gospođe Emilije. I, evo nje, posle prve prespavane noći u Dolini i tuče sa Kristiforom u kojoj su se potezale uši i pletenice, i nakod doručka propraćenog mrkim pogledima i Kristiforovog nervnog napada, otvara vrata maloj slatkoj zečici u baletskoj suknji. Njih dve su se, naravno, odmah dopale jedna drugoj. Mimi je došla da ih pozove na proslavu Dana poezije, na kojoj će mladunci recitovati pred publikom svoje omiljene pesme. Sve to zvuči sjajno, ali u Kristiforovom družtvu? Kakve li je još podle smicalice smislio taj opaki, žgoljavi miš?
***


Sasvim u duhu ove moje ilustracije su i ovi čarobni mafini, koje je napravila drugarica Val. Izgledaju kao da ih je pravila gospođa Emilija. Ko zna, možda je od nje uzela recept? Divim se strpljenju sa kojim ukrašava ove svoje, kako ona kaže "male tortice" (pleonazmu u inat), pa mi se čini da je grehota da se načnu. Ipak sam svoju torticu smazala sa apetitom i došla do zaključka da je podjednako ukusna, koliko je lepa.
***


Preživeše nekako februar ova dva naša razmažena i blentava mrmota. Naravno, ne bez posledica. Neki veliki sivi mačak ih je tabao svaki dan. Bucu smo redovno skidali sa vrbe, a Srle se od traume ili uneredi ili ispovraća. Ne znam šta da mislim. Imali smo pre njih mačka Markišu, a pre njega Stanislova i iskrena da budem, nisam razmišljala s kim se biju i kako preživljavaju napolju. A ova dvojica kao dva pekmeza. Valjda će sledećeg februara biti lakše :)

Коментари

  1. Sofi i Mimi su tako simpaticne!
    Ja ocekujem ovu pricu kompletiranu i uknjizenu!
    Sad su slatkisi prava mala umjetnicka djela.
    Tvoji macori su navikli ma vasu brigu i paznju pa ih drukcije ponasanje, makar bile druge macke, iznenadi.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Oh, nadam se da će biti. Kaže meni moj brat (bezobraznik) "da l' ćeš je završiti do smrti", zato što sam spora i stalno nešto dodajem i menjam :) Kako god da bude, srećna sam jer mi je priča poslužila kao inspiracija za slikanje. Sad ispada da sam samu sebe inspirisala haha
      Macani su mnogo slatki i umiljati i, naravno, razmaženi. Susret sa realnošću je surov. Šta da im radim. Nek se udruže, pa oni prebiju onog groznog mačora :)

      Избриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)