Пређи на главни садржај

Opet Sofa i Mimi, ovaj put zagrljene

Naša priča se polako zahuktava. Sofija je u Dolini Mesečine pronašla nove drugare. Ne baš onakve kakve je imala u školi, jer njeni drugari nisu imali krzno, šape i brkove. Ali podjednako zanimljive i živopisne. Tu je najpre razmaženi i bezobrazni miš Kristifor, sa kojim je Sofija čak imala fizički obračun, ali su na kraju, ipak, sklopili primirje zbog ostalog društva. Zatim hrčak Boris, sušta suprotnost Kristiforu, dobar, vredan, ljubazan i omiljen kod svih starijih meštana Doline. I najzad mala Mimi, trapava zečica koja mašta da će jednod dana postati balerina. Jednog dana to društvance reši da ode na izlet do Laščeve stene, znamenito mesto na kom je ser Lasac, predak našeg profesora Lasca, junački izgubio život u borbi za svoje selo. I dok su deca pravila piknik na travnjaku, naiđe neki strašni oblak i stušti se takva oluja da su deca trčeći potražila zaklon i našla ga u jednom udubljenju u zemlji. I tako ušuškane u lišće i isprepadane munjama koje su prosecale nebo, devojčice su zaspale držeći jedna drugu u naručju, dok su gospodin Lasac i gospođa Ema kod kuće premirali od straha i brige...

***


Nedavno mi dođe na red da po prvi put pročitam Hardija i to roman Daleko od razuzdane gomile. Čudnovato je da se par mojih pokušaja da pročitam tu knjigu završilo tako što je knjiga nakon nekoliko pročitanih strana vraćena na policu. Inače, stvarno volim klasike i njihovu sporu radnju i uživam u dugim opisima prirode ili nečijeg duhovnog stanja. Valjda mi se nije udesio momenat, jer sada mogu da kažem da mi se roman stvarno dopao. Dopao mi se onako kako mi se dopada Bahova muzika, recimo. Na neki čudan način je odvojena od realnosti, pa ipak, slavi život, prirodu i čoveka. Ambijent u kome se radnja dešava je kao Eden u kome obitava jedna Eva tj. Batšiba Everdin (i sva ostala imena su biblijska), ali je problem što imamo tri Adama - udvarača, pa tako nastaje pomračenje u tom Raju :) Ja sam nekako dugo živela u uverenju da je pastir Gabrijel Ouk glavni junak priče, pa sam se iznenadila kad sam negde pročitala da to nije tako. Prosto sam uživala prateći njegov razvoj od naivnog i preterano iskrenog mladića do zrelog, stabilnog i muževnog čoveka. I dok su svi ostali imali različita obličja i lica, on se, nekako, polako menjao, ostajući istovremeno isti i dosledan. Podjednako moralna ličnost, ali zrelija. I iako ga je gospođica Everdin 'ladno otkačila, on ostaje dostojanstven u svojoj patnji. Pretpostavljam da lepoti njegovog lika doprinosi i to šta ga u jednoj od filmskih ekranizacija igra Natanijel Parker, koji je tu u svom najboljem izdanju i sasvim u elementu :) Inače, Tomas Hardi nikako nije voleo da živi u Londonu, nego se vratio u rodni Dorset. Njegova ljubav prema selu je u ovom romanu sasvim očigledna. Čitava radnja se dešava na njivama, na livadama tokom plašćenja ili čuvanja ovaca, pored reke...Jednom rečju, prava pastorala :) Interesantno je da su Hardija u to vreme opruživali za "slobodoumnost", jer remeti viktorijansko shvatanje braka. U nekom delu knjige Batšiba se pita zašto bi se udavala. Ima farmu, bogata je, situirana. Nema ništa protiv toga da bude nevesta, ali kad bi to moglo bez supruga... :) Neki je sveštenik čak spalio njegovu knjigu, na šta je Hardi prokomentarisao da je to, verovatno, uradio u očajanju jer ne može da spali njega :D

Коментари

  1. Sofa ima haljinicu sa prekrasnim dizajnom!
    Stalno citas neke lijepe knjige!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. :) Ima plavu, u njoj je došla u Dolinu, a ovu je dobila od gospođe Eme. Mislim da su mi kao inspiracija poslužile neke tapete :)
      Joj, da mi nije čitanja, ne znam da l' bih pretekla :D Pritom se uvek nauči nešto novo.

      Избриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)