Uspavanka za oblake

Evo par ilustracija napravljenih u skorije vreme. Baš sam se uželela crtanja, struganja po papiru, lepljenja papirića, bojica, pastela. Znam da će zvučati glupo, ali stalno zamišljam svoj savršeni crtež, za koji ću moći da kažem - e, baš to sam htela, upravo tako sam ga zamislila. I za svaki novi koji započnem pomislim "ovaj će biti taj pravi", već mogu da ga vidim, da ga zamislim sasvim jasno...a na kraju ispadne nešto deseto. I, naravno, uvek na crtežu bude nešto što ispadne jako glupo i užasno me nervira i imam utisak da apsolutno svi vide i bulje upravo u tu njegovu manu. Ne želim baš da se žalim previše, jer mislim, u stvari se nadam, da stvari, ipak, idu pomalo napred. Mravljim korakom, ali idu... A jednog dana, kad porastem, napraviću savršen crtež... Sofa Little blue girl Lost in the mushroom forest

I know I'm boring with frequent posting! I was in the mood to draw these days, so I decided to share some drawings with you. And since this is the time to draw, not to talk, it's better to get right to the point...    

Nisam baš sasvim sigurna u koju bi kategoriju trebalo svrstati ove moje nove radove. Oni su kombinacija crteža i kolaža, odnosno figure izrezane od kartona. Ponekad ni sama ne znam šta da mislim o svemu ovom. Sve započne euforijom, a završi se nedoumicom. Jedino što znam zasigurno je to da ću ih nazvati - dream days. Prvo zato što su ovi radovi podsećanje na neko bezbrižnije doba, puno radosti, kad su dani trajali beskonačno dugo i bili ispunjeni igrom koja je trajala u nedogled, doba maštovito, bezazleno, gde vreme i prostor ne igraju nikakvu ulogu, gde je svaka zamisao ostvariva, a granice skoro da ne postoje. Čeznem za tim osećajem, za tom lakoćom. A drugi razlog za taj naziv, i ne manje važan, jeste što je to naziv zbirke priča Keneta Grejema, mog omiljenog dečijeg pisca. Neobično je najpre to što je jedan obični, skromni službenik u banci, poreklom Škot u drugoj polovini 19. veka uopšte pisao knjige za decu, a još je neobičnije što je on to činio sa toliko dirljive nežnosti. Kak...

I was pretty busy today, preparing works for a painting contest. My creative manner quite chaged in the last year. I began to feel a great enthusiasm fot illustration. Somethimes I felt that the illustration is less important than the classical painting. I'm pretty mistake made such comparison. I realized that it was not easy at all to make illustrations. It takes a very good knowledge of anatomy and also understand the substance of things to be able to simplify. Making puppets of cardboard, I began to feel unusual excitement I have never felt before. And I realized that I had found what I was looking for all along. Finally I feel complete freedom and the abillity to express myself artistically. All this is still at the beginning and I always expect something new to happen. Until then, here's a new peace. Danas sam bila prilično zauzeta pripremajući radove za neki slikarski konkurs. Moj način stvaranja se prilično promenio u poslednjih godinu dana, a ilustracija mi je post...

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)