Пређи на главни садржај

Ispred radnje sa igračkama


       U glavnoj ulici, smeštenoj u samom centru seoceta zvanog Dolina Mesečine, nalaze se mnoge privlačne male radnje koje svojim posetiocima nude razne fine stvari. Tu je antikvarnica Starog gospodina Krta, zatim poslastičarnica gospođe Bube, radnja sa svežim povrćem i hlebovima. A najuzbudljivija od svih, naročito za mlađe stanovnike, je radnja sa igračkama gospodina Tome jazavca. A kako Toma izgleda, ne znam, jer sam ga upravo izmislila :) Prvo sam zamislila da tu radnju drži ženska osoba, ali sam sad shvatila da mi se ta ideja ne sviđa i otuda se pojavio jazavac. Glomazna, nezgrapna životinja, baš bih mogla da ga zamislim opasanog kožnom keceljom kako pravi neke delikatne stvari svojim velikim šapama. U svakom slučaju naša četvorka: Boris, Kristifor, Sofija i Mimi se najčešće zaustavljaju kod tog izloga i nadaju se da će njihov novogodišnji poklon doći baš iz te radnje.
***
    Buca i Srle su našli devojku. I to u komšiluku. Neku pirgavu, šarenu, umiljatu mačkicu, koja je sada shvatila da joj je vreme da pređe u naše dvorište. Buca baš i nije imao sreće sa udvaranjem, pošto je u žaru borbe upao u blato, pa je zvršio na kupanju. Mi mačore retko kupamo, samo prema potrebi, a oni su toliko mirni da se uopšte ne bune. Obaveštena sam da ću, kad budu stigle prinove, opet morati ja da budem kuma.
***
Izrada mozaika
    Mozaik napreduje, mada ne baš onom brzinom kojom sam se nadala. Takođe sam shvatila da mi fali žuti peščar, pa ću morati da otpravim brata Gorana i druga Dalibora na daleke pute u nabavku. Zvuči smešno kad kažem da me bole noge od rada na mozaiku. Ali je istinito. Koleno mi se skroz rašrafilo, nadam se da će kolagen pomoći :/

Čajanka na terasi
    Kisa i ja smo nedavno pravile čajanku na novoj terasi. Mislim, nije nova, ali nije imala ogradu, pa je nismo koristili. Tako da smo sad dobili još jedno novo mesto za čajanisanje. Sofa je, nažalost, bila bolesna, pa nije mogla da nam se pridruži.

Kata, Ana, Anđa, Jaca
    Nedavno sam bila na nekoj proslavi sa koleginicama. I, mada, ne volim takvu vrstu okupljanja zbog preglasne (a i zbog vrste) muzike od koje ne možete da čujete ništa ni kad vam neko urla na uho, bilo mi je stvarno zabavno. Naša mlada koleginica Anđa je naručila pesmu za samu sebe, neki teški narodnjak (Anđelija, Anđelija), koji ja, naravno, nikad u životu nisam čula. A kad je pesma počela, ona je đipila i počela da igra sama sa sobom, da l' zbog vina il' zbog pesme, ne znam. Bila mi je mnogo simpatična. Volim kad vidim da ljudi umeju da budu srećni, bez obzira na okolnosti oko njih i to što smo svi mi okolo sedeli kao panjevi :)

Коментари

Популарни постови са овог блога

Ema, Lili i Zeleni zmaj

Sofija i gospođa Emilija Sofijin dolazak u Dolinu Mesečine nije bio baš prijatan. Dok je prolazila sa gospodinom Lascem glavnom seoskom ulicom, mnogi meštani su je radoznalo zagledali, čudeći se njenom neobičnom izgledu, iako je ona za samu sebe mislila da je sasvim obična. Gospodin Lasac ju je predstavljao, iz nekog samo njemu znanog razloga, kao svoju rođaku iz inostranstva, posebnu vrstu lasice beskrznašice, koja je u naučnim krugovima poznata kao Mustela depilis . Ceo taj dan je provela izglednela i umorna od zagledanja i čuđenja. Ali njenoj sreći nije bilo kraja kad ju je u kasnu noć, najzad, gospodin Lasac doveo u kuću svoje dobre drugarice gospođe Emilije, koja je, besna što je ljudsko mladunče za ceo taj dan pojelo samo malo biskvita, rešila da joj za večeru nadoknadi sve propuštene obroke i užine. Lili - Kristiforova mama Ovo je Lili, rođena Emina sestra i majka malog nevaljalog Kristifora, koga je, iznenada se pojavivši jedne večeri na sestrinom pragu, ostavila

Antikvarni nameštaj i lepi Buca

Nemam pojma šta me je spopalo, ali otkako sam Bubi napravila sobu za Barbike, ne mogu stati. Toliko mi se svidelo da pravim mali nameštaj, da čim napravim nešto već mislim šta ću sledeće. Prosto nisam navikla na ovoliku količinu endorfina :) Shvatila sam, gledajući snimke na jutjubu, da tamo negde ima mnogo ljudi koji se bave nekim vrlo lepim stvarima. Jedno od otkrovenja mi je kanal Bently House Minis , na kome sam i saznala da je moguće napraviti antikvarni nameštaj od kartona. Bukvalno nisam morala da nabavljam bilo kakav materijal, nego sam pravila od onog što imam. Na kanalu je sve tako lepo i detaljno objašnjeno. Jedino što je potrebno je naoružati se strpljenjem i sačekati da se neki slojevi osuše da bi se naneli drugi. Zato proces malo duže traje. Već sam odlučila da će sofa i fotelje biti u dnevnoj sobi gospođe Emilije. Nekako su nežni i idu mi uz njenu prirodu, a za Lasca ću morati na napravim nešto masivnije i u tamno smeđoj boji. Ova crvena foteljica je, u stvari, prvi koma

Dakle, Boris

Hrčak Boris Niko ne zna kako se jedan hrčak obreo u Dolini Mesečine. Niko, osim, možda one dve matore sveznalice: gospodina Lasca i Starog gospodin Krta. A možda je i gospa Kata, Laščeva baba-tetka, ponešto slutila. Ali, i ako su znali , mudro su ćutali. Zna se, samo, da je gospođa Ježić jednog jutra u lejama šargarepe pronašla jedan mali krzneni smotuljak. Bila je to najslađa beba, koju je ona ikad videla. I uprkos brojnim gladnim ustima koja je trebalo nahraniti, ona odluči, istog trena, da će beba ostati sa njima. Gospodin Jež je bebu kvrcnuo po nosu, na šta ga je ona gricnula za prst i on odluči da takav ratnik i borac zaslužuje adekvatno ime. I tako ga nazvaše Boris. Boris postade najbolje i najposlušnije od sve njihove dece, uvek veseo, najsmejan, raspevan, pomaže ocu u šumi, pomaže majci u bašti, čuva mlađe sestre i braću, komšijama nabavlja namirnice. Svi ga vole i nikom nije čudno što izgleda drugačije od svoje porodice. Pa, čak i mali, žgoljavi i prgavi Kristifor ga voli. Oni