Пређи на главни садржај

Ispred radnje sa igračkama


       U glavnoj ulici, smeštenoj u samom centru seoceta zvanog Dolina Mesečine, nalaze se mnoge privlačne male radnje koje svojim posetiocima nude razne fine stvari. Tu je antikvarnica Starog gospodina Krta, zatim poslastičarnica gospođe Bube, radnja sa svežim povrćem i hlebovima. A najuzbudljivija od svih, naročito za mlađe stanovnike, je radnja sa igračkama gospodina Tome jazavca. A kako Toma izgleda, ne znam, jer sam ga upravo izmislila :) Prvo sam zamislila da tu radnju drži ženska osoba, ali sam sad shvatila da mi se ta ideja ne sviđa i otuda se pojavio jazavac. Glomazna, nezgrapna životinja, baš bih mogla da ga zamislim opasanog kožnom keceljom kako pravi neke delikatne stvari svojim velikim šapama. U svakom slučaju naša četvorka: Boris, Kristifor, Sofija i Mimi se najčešće zaustavljaju kod tog izloga i nadaju se da će njihov novogodišnji poklon doći baš iz te radnje.
***
    Buca i Srle su našli devojku. I to u komšiluku. Neku pirgavu, šarenu, umiljatu mačkicu, koja je sada shvatila da joj je vreme da pređe u naše dvorište. Buca baš i nije imao sreće sa udvaranjem, pošto je u žaru borbe upao u blato, pa je zvršio na kupanju. Mi mačore retko kupamo, samo prema potrebi, a oni su toliko mirni da se uopšte ne bune. Obaveštena sam da ću, kad budu stigle prinove, opet morati ja da budem kuma.
***
Izrada mozaika
    Mozaik napreduje, mada ne baš onom brzinom kojom sam se nadala. Takođe sam shvatila da mi fali žuti peščar, pa ću morati da otpravim brata Gorana i druga Dalibora na daleke pute u nabavku. Zvuči smešno kad kažem da me bole noge od rada na mozaiku. Ali je istinito. Koleno mi se skroz rašrafilo, nadam se da će kolagen pomoći :/

Čajanka na terasi
    Kisa i ja smo nedavno pravile čajanku na novoj terasi. Mislim, nije nova, ali nije imala ogradu, pa je nismo koristili. Tako da smo sad dobili još jedno novo mesto za čajanisanje. Sofa je, nažalost, bila bolesna, pa nije mogla da nam se pridruži.

Kata, Ana, Anđa, Jaca
    Nedavno sam bila na nekoj proslavi sa koleginicama. I, mada, ne volim takvu vrstu okupljanja zbog preglasne (a i zbog vrste) muzike od koje ne možete da čujete ništa ni kad vam neko urla na uho, bilo mi je stvarno zabavno. Naša mlada koleginica Anđa je naručila pesmu za samu sebe, neki teški narodnjak (Anđelija, Anđelija), koji ja, naravno, nikad u životu nisam čula. A kad je pesma počela, ona je đipila i počela da igra sama sa sobom, da l' zbog vina il' zbog pesme, ne znam. Bila mi je mnogo simpatična. Volim kad vidim da ljudi umeju da budu srećni, bez obzira na okolnosti oko njih i to što smo svi mi okolo sedeli kao panjevi :)

Коментари

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)