Uspavanka za oblake

Rajner Marija Rilke: Jesen Opada lišće, kao da iz daljina pada uz opor i odrečan let, kao da sred nebeskih tmina vene daleke bašte splet. I teška Zemlja noću pada iz roja zvezda u samoću. Svi mi padamo. Pada ruka, u svakom od nas - pad živi neizbežno. Pa, ipak, neko beskonačno nežno padanju ovom daje smer i sklad. Čini mi se da mi odavno neka jesen nije bila lepa kao ova. Ima nečeg blistavog u njoj, nekakvog čudesnog kolorita koji mi mnogo prija. I sve mi se čini da je vidim prvi put i da nikad pre nije bila ovakva. Pa, i ovaj Rilke mi se uklopio u ceo doživljaj. Danima posmatram ptice i fotografišem ih. To jest samo pokušavam da ih fotografišem. Ne daju se "uhvatiti" tako lako. Po čitav sat stojim tako i osluškujem. Čuje se kako opada lišće, a ja sve mislim neka ptica negde šuška. Na vid baš i ne mogu da se oslonim... Nedavno je održana izložba "Vrnjački likovni krug".  ...

Muhara, kolaž od novina, krpica, ručno bojenog papira, dugmadi, konca Volim prirodu, volim čitav biljni i životinjski svet. Volim da mislim o tome kako travke i gljive rastu, kako bube gmižu, kako drveće diše. Volim sve te male stvari koje se dešavaju neprimetno. Kad pomislim na svoje odrastanje u glavi mi se vrte slike koje su uvek povezane sa našim boravkom u prirodi: struganje smole sa drveta, čačkanje po mravinjaku, branje ljubičica u šumarku... Bio je jedan voćnjak iznad naše kuće u koji smo često odlazili. Moja braća su tamo sakupljala mrave, raznih veličina i boja, a zatim ih u kutiji šibica nosili u školu i razmenjivali sa drugim dečacima. Ja sam, naravno, uvek bila prisutna, kao neko levo smetalo, ali ih nikad nisam tužakala. A ponekad su radili i opasne stvari. Sećam se kako su strugali fosfor sa šibica i njime punili hemijske olovke. Pa, kad se to zapali, pukne kao bomba...A već krečana, to je bilo omiljeno mesto za okupljanje. Sve te nešto mami da priđeš št...

Dosta se toga izdešavalo proteklih dana, tako da prosto ne znam odakle bih počela. Otkako moradoh da promenim naziv bloga, nikako da pronađem novi, odgovarajući. Zadnja varijanta je je bila A Mad Tea Party, što je inače naziv vrlo zabavnog poglavlja u Alisi u zemlji čuda, u kojoj se Alisa pridužuje jednoj ludoj čajanci i slavljenju nerođendana. Ali vrlo brzo sam shvatila da postoji bezbroj sajtova sa tim nazivom, da sam najzad i od toga odustala. I na kraju se odlučih za Uspavanku za oblake, pa ćemo videti hoću li se navići... Jedna od stvari kojom sam se zanimala bilo je i pravljenje kolaža, što je jedna od mojih najdražih razonoda. Moram da priznam da mi u svemu tome pomažu i vaše sugestije i kometari. Nedavno mi je Nataša (Smilje - Art by Heart) postavila vrlo lepo pitanje - zašto silueta mora da bude crna? Uz pitanje sam od nje dobila i predivne uzorke tapeta i doživela otkrovenje. Odjednom mi je milion stvari palo na pamet, da ne znam čega bih se pre prihvatila, tako da sam Na...

I know I'm boring with frequent posting! I was in the mood to draw these days, so I decided to share some drawings with you. And since this is the time to draw, not to talk, it's better to get right to the point...    

I was absent from the blog for a while, preparing works for some art contest. I hope it was worth the effort. This collage is called "longing for the moon". I suppose we all long for something. It's human nature. And very often we long for something we can not have. This collage deals with this problem.

I tried to be active these days. So I finished the previous fairy and put her in some floral setting. I started also another one...At this point I am pretty occupied with things from fairy tales and fantasy. The only thing I want is to be far, far from reality. I would like to thank Anne (Anne simle crochet) because she gave me the award. She has a great blog where you can see planty of her crocheted creations: bookmarks, bracelets, wallets, hats, baby clothes...Everything is really wonderful! Thank you Anna!

Kako sam divno provela vreme sinoć, praveći neke male, čudne figurice od kartona.  Prvo sam pravila čajanku sa bratanicama i njihovom drugaricom iz komšiluka. Verovatno nešto sa mnom nije u redu, ali meni takvo društvo najviše odgovara. Kad pomislim na kafu, tračeve i turske serije - nekako se naježim. Ne bih volela da ova moja rečenica ikog uvredi, ali ja nikad ne bih mogla da živim tako. I posle tog lepog druženja, reših da se malo poigram mojim papirićima. Iako sam pročitala bezbroj priča za decu, ovi radovi nisu povezani ni sa kakvom posebnom bajkom, oni su nastali potpuno spontano i bez neke posebne namere. Ko zna, možda na osnovu njih nastane neka priča:) Da ne dužim previše evo radova. I had a great time last night, making a small, fantastic creatures. First I made a tea party with my nieces and their friend from the neighborhood. Maybe something wrong with me, but most of my time I spent with children. When I think of coffee, gossip and TV shows - I always feel uncomfo...

Nisam baš sasvim sigurna u koju bi kategoriju trebalo svrstati ove moje nove radove. Oni su kombinacija crteža i kolaža, odnosno figure izrezane od kartona. Ponekad ni sama ne znam šta da mislim o svemu ovom. Sve započne euforijom, a završi se nedoumicom. Jedino što znam zasigurno je to da ću ih nazvati - dream days. Prvo zato što su ovi radovi podsećanje na neko bezbrižnije doba, puno radosti, kad su dani trajali beskonačno dugo i bili ispunjeni igrom koja je trajala u nedogled, doba maštovito, bezazleno, gde vreme i prostor ne igraju nikakvu ulogu, gde je svaka zamisao ostvariva, a granice skoro da ne postoje. Čeznem za tim osećajem, za tom lakoćom. A drugi razlog za taj naziv, i ne manje važan, jeste što je to naziv zbirke priča Keneta Grejema, mog omiljenog dečijeg pisca. Neobično je najpre to što je jedan obični, skromni službenik u banci, poreklom Škot u drugoj polovini 19. veka uopšte pisao knjige za decu, a još je neobičnije što je on to činio sa toliko dirljive nežnosti. Kak...

I was pretty busy today, preparing works for a painting contest. My creative manner quite chaged in the last year. I began to feel a great enthusiasm fot illustration. Somethimes I felt that the illustration is less important than the classical painting. I'm pretty mistake made such comparison. I realized that it was not easy at all to make illustrations. It takes a very good knowledge of anatomy and also understand the substance of things to be able to simplify. Making puppets of cardboard, I began to feel unusual excitement I have never felt before. And I realized that I had found what I was looking for all along. Finally I feel complete freedom and the abillity to express myself artistically. All this is still at the beginning and I always expect something new to happen. Until then, here's a new peace. Danas sam bila prilično zauzeta pripremajući radove za neki slikarski konkurs. Moj način stvaranja se prilično promenio u poslednjih godinu dana, a ilustracija mi je post...

Danica je jedna vrlo ljupka i pametna devojčica, koju imam zadovoljstvo da poznajem. Ovog septembra krenula je u prvi razred. Svojeglava je i snnog karaktera, a već o tome kakva je lepotica neću ni da zborim. A s obzirom na to da mi je model bio takav kakvim sam ga opisala, uspešna realizacija dela bila je skoro zagarantovana. Šalu na stranu, bilo je pravo zadovoljstvo raditi sve ovo. Stajalo me je mnogo vremena i živaca, ali se nadam da se isplatilo. Već godinama se bavim kolažom i to je jedna od mojih najdražih tehnika. Počeci su, naravno, bili skromni, ali sam ubrzo uvidela da kolaž pruža mnogo mogućnosti, i da ima svežinu, koju, recimo, ulje na platnu retko ima (bar je tako u mom slučaju). Ranije sam radila manje komade, pa je sve išlo znatno brže, medjutim ovaj je malo veći (100x70 cm), pa se prilično odužilo, imajući tu u vidu i moje odugovlačenje i zamajavanje drugim, manje bitnim stvarima. No, bitno je da je stvar dovedena do kraja. I sad kad se sve zavr...