Пређи на главни садржај

Jesen


Rajner Marija Rilke: Jesen

Opada lišće, kao da iz daljina
pada uz opor i odrečan let,
kao da sred nebeskih tmina
vene daleke bašte splet.

I teška Zemlja noću
pada iz roja zvezda u samoću.

Svi mi padamo.
Pada ruka, u svakom od nas - pad
živi neizbežno.

Pa, ipak, neko beskonačno nežno
padanju ovom daje smer i sklad.




Čini mi se da mi odavno neka jesen nije bila lepa kao ova. Ima nečeg blistavog u njoj, nekakvog čudesnog kolorita koji mi mnogo prija. I sve mi se čini da je vidim prvi put i da nikad pre nije bila ovakva. Pa, i ovaj Rilke mi se uklopio u ceo doživljaj. Danima posmatram ptice i fotografišem ih. To jest samo pokušavam da ih fotografišem. Ne daju se "uhvatiti" tako lako. Po čitav sat stojim tako i osluškujem. Čuje se kako opada lišće, a ja sve mislim neka ptica negde šuška. Na vid baš i ne mogu da se oslonim...





Nedavno je održana izložba "Vrnjački likovni krug". 








Коментари

  1. Divne si radove pripremila za izložbu, ne znam koji mi se više dopada!
    Jesen je lijepa, kao što ima ljepote i u ostalim godišnjim dobima, ustvari, priroda je to čudo koje mijenja svoje boje, mirise, zvuke i čini nam život ljepšim.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti, draga Fikreta!
      U pravu si, sve je lepo, svako godišnje doba, svaki dan, svaki trenutak, samo što nismo uvek u stanju da to vidimo. Zaslepe nas raznorazne brige. Premda, vrlo često imam te trenutke kad ništa ne primećujem, trenutno su mi oči širom otvorene za sve te lepote. Kratkovde, ali vide jasno :)

      Избриши
  2. Одговори
    1. Draga Snežana, drago mi je da ti se dopalo. Ovi protekli topli i vedri dani su bili prava radost za oči i dušu! Ove fotografije su dočarale samo delić toga.

      Избриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)