Uspavanka za oblake

I was absent from the blog for a while, preparing works for some art contest. I hope it was worth the effort. This collage is called "longing for the moon". I suppose we all long for something. It's human nature. And very often we long for something we can not have. This collage deals with this problem.

I tried to be active these days. So I finished the previous fairy and put her in some floral setting. I started also another one...At this point I am pretty occupied with things from fairy tales and fantasy. The only thing I want is to be far, far from reality. I would like to thank Anne (Anne simle crochet) because she gave me the award. She has a great blog where you can see planty of her crocheted creations: bookmarks, bracelets, wallets, hats, baby clothes...Everything is really wonderful! Thank you Anna!

Kako sam divno provela vreme sinoć, praveći neke male, čudne figurice od kartona.  Prvo sam pravila čajanku sa bratanicama i njihovom drugaricom iz komšiluka. Verovatno nešto sa mnom nije u redu, ali meni takvo društvo najviše odgovara. Kad pomislim na kafu, tračeve i turske serije - nekako se naježim. Ne bih volela da ova moja rečenica ikog uvredi, ali ja nikad ne bih mogla da živim tako. I posle tog lepog druženja, reših da se malo poigram mojim papirićima. Iako sam pročitala bezbroj priča za decu, ovi radovi nisu povezani ni sa kakvom posebnom bajkom, oni su nastali potpuno spontano i bez neke posebne namere. Ko zna, možda na osnovu njih nastane neka priča:) Da ne dužim previše evo radova. I had a great time last night, making a small, fantastic creatures. First I made a tea party with my nieces and their friend from the neighborhood. Maybe something wrong with me, but most of my time I spent with children. When I think of coffee, gossip and TV shows - I always feel uncomfo...

Posle višednevnog lenstvovanja reših da se ponovo pokrenem. Opet sam se vratila siluetama. Tako nastade ova devojčica sa cvetom, koju, doduše, tek treba da smestim u neki ambijent. A kakav, još uvek nisam odlučila. Uvek mi je uzbudljivo da pravim ove figurice i nikad nisam sasvim sigurna kako će sve ispasti na kraju. After several days of loafing, I decided to return to work. I do silhouettes again. I made this little girl with the flower, and now I need to put her in some ambient. But I haven't decided yet how it should look. It's always exciting to make these silhouettes, because I was never sure how it will turn out in the end. Ovih mi je dana na pamet često padao moj pokojni mačak Stanislov. Ovo nije slovna greška, njegovo ime je bilo Stanislov, a ne Stanislav. Deca su mu nadenula to ime. To je bio tako pametan i umiljat stvor. I tako reših da napravim jedan crtež... I thought these days about my late cat Stanislov. My nieces gave him that silly name. He was...

Sesili Meri Barker! Sumnjam da ima mnogo onih kojima ovo ime zvuči poznato. Šteta. I ja sam za nju saznala pre mesec-dva i to sasvim slučajno. Premda bi bilo logično da sam se mnogo ranije upoznala sa njenim delom, jer je ona bila, zamislite čuda, ilustrator dečijih knjiga. Kada sam prvi put videla njene ilustracije našla sam se, prosto, u čudu. One su tako nežne i krhke, ljupke, dirljive i skoro tužne, premda ne znam zašto sam im dodelila ovaj poslednji epitet, one ostavljaju takav utisak na mene. Bila sam, naravno, znatiželjna da vidim ko je ta žena koja pravi tako čudesne akvarele. I kad sam videla njenu fotografiju, pomislila sam kako izleda upravo kao osoba koja crta cveće i decu i piše pesme o prirodi i Bogu. Sesili u 25. godini Nema mnogo toga što bi moglo da se kaže o njoj, osim da je volela prirodu i decu. Vodila je vrlo jednostavan i skroman život. Pomagala je sestri u vođenju obdaništa za decu, koja su joj inače služila kao modeli za njene čuvene cvetne vile. Pis...

Uvek mi je bila uzbudljiva ideja o lutkarskom pozorištu, marionetama, animiranim filmovima, crtežima i lutkama koje se pokreću i nisam mogla da se smirim dok i sama nisam počela time da se bavim. Ovde moram da napomenem da ja o tim stvarima ne znam skoro ništa, i da jedina stvar kojom se rukovodim jeste ljubav prema tom zanimanju. Zvučeće smešno, ali sve je počelo bezazlenim interesovanjem za programime za animaciju kao što je Anime Studio Pro , koji pruža mogućnost da se napravi lik sa pokretljivim zglobovima, po uzoru na marionetu. Tako sam shvatila kako stvari funkcionišu i pre par meseci se upustila u avanturu. Tada sam napravila najavu za Međunarodni festival klasične muzike .  Na fotografijama koje slede videćete marionetu koju sam napravila ovih dana. Sve je, u stvari, vrlo jednostavno. Kad napravite lutku, animacija može da počne, a sve što je potrebno za to jeste mračna soba, stakleni stočić, lampa, fotoaparat i stativ. Ali o tome drugi put... ...

Već sam ranije pisala o tome koliko sam veliki ljubitelj (a ovde dodajem i kolekcionar) lepo ilustrovanih dečijih knjiga. A kad se pomenu dečija knjiga i ilustracija prva asocijacija mi je - Beatriks Poter. Pretpostavljam da su mnogima poznati njen lik i delo, ako nikako drugačije, a ono bar kroz simpatični film Mis Poter . Njene priče su čudesne i drugačije, a ilustracije predivne. Najpoznatija je po pričama o zečevima Petru i Bendžaminu, međutim ja sam želela da sada predstavim jedan lik koji mi je najsimpatičniji od svih a to je - Jemima Puddle-duck . Ovde nastaje problem, kako prevesti njeno ime, počto priče Beatriks Poter nisu prevedene na srpski jezik, što je za mene nerazjašnjiva zagonetka. Tako da sam na kraju odlučila da se poslužim prevodom iz gore pomenutog filma, a koji glasi - Natka glupa patka. Da ne dužim previše, evo priče... Pre par godina sam čak i napravila Natku od krpica i prišila na majicu. To izgleda ovako. *** Ovih dana ...

Ovo je Sofa, sedi za stolom i pije mleko i nosi velike pufnaste papuče koje se ne vide na crtežu. Ja sam bila malo u nedoumici da li da uopšte objavljujem ovaj rad, međutim Sofi se toliko svideo da sam morala da ga stavim u svoj post. Kaže da mnogo liči na nju, u šta ja pomalo sumnjam. I Kisa dobacije: "ALI STVARNO LIČI!" Pa, ako one tako kažu, neka bude... Stepinjak je jedan deo našeg dvorišta sa jelkama, brezama, jorgovanom i lešnikom i Faminom (naš pas) kućom u kojoj ona ne živi. Naziv je doobio po ličnosti iz Kisine i Sofine mašte. To je Stepa, koja ima 16 godina, živi sa mamom, ide u školu i njena najbolja drugarica je Lindrana. Stepa je rumena, plava (nosi kiku na stranu) i debeljuškasta. Oblači se u narodnu nošnju. U stvari Stepa ima 46 godina, ali se radnja igre dešava u prošlosti, kad je ona imala 16 (ovo sam jedva shvatila). Stepi u posetu često dolazi njena rođaka Povrenija iz Gruže. Tako da je Stepinjak jedno posebno mesto gde se odigrava ceo Stepin život. ...

Nisam baš sasvim sigurna u koju bi kategoriju trebalo svrstati ove moje nove radove. Oni su kombinacija crteža i kolaža, odnosno figure izrezane od kartona. Ponekad ni sama ne znam šta da mislim o svemu ovom. Sve započne euforijom, a završi se nedoumicom. Jedino što znam zasigurno je to da ću ih nazvati - dream days. Prvo zato što su ovi radovi podsećanje na neko bezbrižnije doba, puno radosti, kad su dani trajali beskonačno dugo i bili ispunjeni igrom koja je trajala u nedogled, doba maštovito, bezazleno, gde vreme i prostor ne igraju nikakvu ulogu, gde je svaka zamisao ostvariva, a granice skoro da ne postoje. Čeznem za tim osećajem, za tom lakoćom. A drugi razlog za taj naziv, i ne manje važan, jeste što je to naziv zbirke priča Keneta Grejema, mog omiljenog dečijeg pisca. Neobično je najpre to što je jedan obični, skromni službenik u banci, poreklom Škot u drugoj polovini 19. veka uopšte pisao knjige za decu, a još je neobičnije što je on to činio sa toliko dirljive nežnosti. Kak...

I was pretty busy today, preparing works for a painting contest. My creative manner quite chaged in the last year. I began to feel a great enthusiasm fot illustration. Somethimes I felt that the illustration is less important than the classical painting. I'm pretty mistake made such comparison. I realized that it was not easy at all to make illustrations. It takes a very good knowledge of anatomy and also understand the substance of things to be able to simplify. Making puppets of cardboard, I began to feel unusual excitement I have never felt before. And I realized that I had found what I was looking for all along. Finally I feel complete freedom and the abillity to express myself artistically. All this is still at the beginning and I always expect something new to happen. Until then, here's a new peace. Danas sam bila prilično zauzeta pripremajući radove za neki slikarski konkurs. Moj način stvaranja se prilično promenio u poslednjih godinu dana, a ilustracija mi je post...