Kad pomislim na najranije
detinjstvo prva asocijacija su mi knjige.
Potpuna fascinacija. Bila sam
opcinjena knjigom, njenim oblikom,
papirom, ilustracijama, mirisom i naravno pricama. Verovatno je to i bila
motivacija da naucim veoma rano da citam. Cinilo mi se da, kad uzmem knjigu u
ruke, otvaram vrata i zakoracujem u neki drugi svet koji postoji paralelno sa
ovim nasim i koji je isto tako stvaran. Posebno su mi bile omiljene
avanturisticke price koje se desavaju u nekim dalekim zemljama, ciju udaljenost
i polozaj na karti tesko da sam uopse mogla da zamislim. Samo sam znala da je
negde daleko i da je sasvim drugacije od mog dvorista, da deca uopste nisu kao
deca iz mog komsiluka, da je rastinje egzoticno i zivotinje cudnovate. Tamo
bauljaju neke velike, glatke zmije, drvece je tako visoko da dodiruje nebo, a u
vrhovima lete ptice jarkih boja, majmuni-bandarlozi se keze svoji velikim
zubima, usi su zglusene zujanjem insekata, sve bruji i treperi i gmize, sve je
zivo, cini se da cak i drvece ispusta neke zvuke i da se krece. Eto tako sam
zamisljala Moglijevu dzunglu, ili Tarzanovu dzunglu ili bilo koju dzunglu, bilo
gde na svetu. Knjiga o dzungli mi je jedna od najdrazih knjiga. Uopste, Kipling
mi je prirastao za srce, svojom sposobnoscu da uvuce u pricu, da docara izgled
i obicaje jedne zemlje, kao i metalitet njenog naroda.
Uvek sam citala bajke. Nikada, ni u jednom periodu svog zivota nisam prestajala da ih citam. Postoje ona divna stara izdanja Narodne knjige, za kojima je potraznja i danas prilicno velika. Pretpostavljam da svako u svojoj biblioteci ima bar jednu od tih knjiga. Ja ih imam desetak. Volela sam da procitam kineske ili juznoamericke bajke, prosto da bih videla postoje li veze i slicnosti sa evropskim bajkama na koje smo svi mi kao deca navikli. Opsti zakljucak je sledeci: postoji nesto sto je zajednicko svim narodima i sto njihove price cini povezanim, postoje bajke koje u raznim varijetetima postoje skoro kod svih naroda. Medjutim, u svom tom mnostvu slicnosti postoji kod svakog naroda nesto osobeno, nesto sto je samo njemu svojstveno, sto ga potpuno razlikuje od svih ostalih. Bajke odlicno pokazuju karakter i nacin razmisljanja jedne nacije, njen odnos prema zivotu i smrti, prema ljubavi i braku. Jedan od lepih primera jesu kineske bajke, koje malopre pomenuh. Iako je sustina ista, vi cete odmah, cim pocnete da ih citate, osetiti da je to nesto drugacije. Na primer, srecu se mladi i lepi princ i prekrasna devojka-paunica. Naravno, odmah se dopadnu jedno drugom. U evropskim bajkama on bi je posadio na konja i odveo u svoje dvore. Medjutim, Kinezi kazu – ne, to ne ide tako. Devojka nece odmah da pokaze svoja osecanja, da princ ne bi pomislio da je previse lako osvojena (“Doduse, ona je vec bila izgubila svoje srce kad je ugledala prekrasnog junosu, ali nije htela tako lako da se preda” – Devojka paunica). Moram da priznam da me je to prilicno iznenadilo.
Mozda sam se malo odaljila od
onog sto sam htela, a to je da pokazem dve moje ilustracije, nedavno napravljene.
Ova prica o bajkama je toliko siroka i toliko zanimljiva (bar meni) da cu
morati da je nastavim u nekom drugom postu. Da se vratimo na ilustracije. U
pitanju su siluete od kartona i naravno, na temu nekih od mojih najdrazih
prica. Jednu sam vec pomenula, to je Knjiga o dzungli, a druga je Alisa u
zemlji cuda. Nisam bas savim sigurna zasto sam ovo napravila. Cini mi se da se
vracamo na pocetak ove price i na prve decije impresije. Deca imaju mnogo
intenzivnije dozivljaje nego odrasli, mnogo snaznije na njih deluju stvari koje
se oko njih dogadjaju. Vi, medjutim, u spoljasnjem izgledu i ponasanju deteta necete
primetiti nista narocito. Sve se desava negde duboko unutra, u samom sredistu
decijeg bica i izacice odatle jednog dana u nekom obliku, inenadno i za samog
nosioca tih osecanja. Dakle, ako sagledamo stvari iz te perspektive, videcemo
da sve nase zelje, potrebe, osecanja, misli proizilaze odatle, iz tih snaznih
utisaka iz detinjstva. Tako je, valjda, i sa ovim mojim radovima i to je razlog
sto su uopste dosli na svet.
...A mi odrasli živimo u svetu brojeva, uvek negde žurimo i osećamo se zbog toda 'pametni i važni'... Tako nekako stvari doživljava Mali princ.
ОдговориИзбришиDavno je bilo kad sam prvi put pročitala tu knjižicu i rešila da nikad neću 'skroz' da odrastem. :) Tako nekako je i ispalo - mašte mi ne manjka, a vreme za dobru bajku uvek se nadje, bilo da je reč o filmu ili knjizi.
Jako su ti zanimljive ilustracije, bilo bi zanimljivo pročitati knjigu sa ovakvim ilustracijama. Mislim da podstiču maštu i vizualizaciju mnogo više nego slike u boji...
Bas mi je drago da si pomenula Malog princa. To je jedna od najlepsih i najdirljivijih prica koje znam. I sasvim je tacno da smo mi odrasli preokuprani brojevima, novcem i uopste, iskljucivo materijalnim stvarima. Da ne mozemo da zamislimo, volimo i postujemo nesto ukoliko njegova vrednost nije izrazena u parama. I ta prica zasluzuje da se malo opsirnije izanalizira. Kako je moguce da se dete, koje stvarima prilazi iskreno i cisto i sa ogromnom ljubavlju, pretvori u hladnog racundziju. Lepo o tome govori Dikens u Bozicnjoj prici.
ИзбришиKako je ta tema siroka. Moram da priznam da me mnogo okupira i prilicno deprimira, narocito kad primetim kod sebe ponasanje, koje mi se cinilo odvratnim dok sa bila dete.
Dokle god primećujemo kod sebe takve stvari,koje su u nekoj meri neminovne - nije kasno za nas! :)
ОдговориИзбришиNadam se da je tako.
Избришиprelepo,bajkovito.......inspirativno
ОдговориИзбришиnezno,autenticno
ОдговориИзбришиHvala! Moram da priznam da sam prilično iznenađena da ima onih koji gledaju moje ilustracije i čitaju moje postove:)To me, svakako, raduje.
ИзбришиVeliki pozdrav za anonimusa
Drago mi je sto sam pronasla tvoj blog. Nista nije slicajno u zivotu.KO zna mozda cemo saradjivati.Ja sam dete u dusi i pisem svojim unucima price i bajke.A tvoje ilustracije su inspirativne.Inace,odlika krativnih ljudi je rasejanost.Muziku na blogovima ne volim jer ukus nije kod svih isi.Ali ovo jutros uz kafu me vratilo u detinjstvo i mastu.Hvala ti.Pozdrav
ОдговориИзбришиDraga Slavice,
ОдговориИзбришиmeni je još draže što si pronašla moj blog. Ko zna, možda nam se zaista pruži prilika za saradnju. Živod je čudesan i prepun nepredvidivih situacija :)
Raduje me što ti se moj blog dopao :)
Pregledala sam Vase stare postove i odusevila se ovim postom o bajkama. Kako ste to divno napisali.
ОдговориИзбришиVidim da volite Beatrix Potter. Ne znam da li ste citali knjigu od Linde Lear: "A life in nature" (biografija B.P.)?
Pozdrav,
Mirjana
Veoma me raduje saznanje da postoji neko ko čita sve ovo :) Hvala ti na ovim lepim rečima.
ИзбришиDa, jako volim Beatriks Poter, ali, nažalost nisam čitala pomenutu knjigu. Svakako ću je potražiti. Hvala na preporuci :)