Пређи на главни садржај

Jojini crteži

Čudesno je kako je kreativnost izražena kod svakok deteta od najranijeg detinjstva pa sve do polaska u školu. Meni se škola uvek činila kao neka grozna ustanova za mučenje dece, a sudeći po tome kako utičeto zaista i jeste. Umesto da onaj dar i jedinstvenost koje dete ima, prihvati i razvije, ona ima potrebu da ga ukalupi i svede na šablon prihvatljiv pre svega čudnovatom ukusu čudnovatih pedagoga. Sve to nije ničta novo i odavno je kao fenomen poznato u psihologiji. Povod za celu ovu priču jesu Jojini crteži iz 2007. godine, dakle iz perioda kad je imala pet godina. Oni su tako ljupki i razigrani i potpuno slobodni u svojoj interpretaciji, da, čini mi se, niko ne može da ostane ravnodušan na njihovu draž. A Jojin komentar pet godina po njihovom nastanku je: "Stvarno ne znam kako sam mogla da ih napravim tako lepo. Ja sad to ne umem." Moram da priznam da me je sve to pogodilo i odmah podetilo na odbojnost koju sam osećala prema školi i na ravnodušnost i apatiju pedagoga. Ne želim, naravno, da stvari generalizujem, uvek je bilo i biće u školi ljudi koji imaju sluha za posebnost svakog deteta. Nije mi bila namera ni da kritikujem školstvo. Ja, prosto, verujem da svaka stvar u nekom trenutku dođe na svoje mesto i da je ta Jojina nesigurnost trenutna, i da će, kad dođe pravi trenutak, ona umeti da iz sebe izvuče ono najbolje (ako uopšte bude zainteresovana za umetnost). Evo, dakle, nekoliko njenih simpatičnih crteža.





A evo i jednog koji smo zajedničkim snagama Joja i ja uveličali i preneli na zid našeg kupatila.
Ovo je Jojin crtež.


A ovo je naša zajednička kreacija.


Ovde dodajem i dva moja skorašnja crteša. Fascinacija pticama i dalje traje. Ovo je siva vetruška, vrsta malog sokola. Vrlo je ljupka. veličine je goluba, a i svojom fizionomijom podseća na njega. Ugrožena vrsta, kao i većina ptica grabljivica. Izgleda da je čovek najstrašnija grabljivica koja baulja po zemlji.


A ovo je jedna mala sova, koja se ispilila na boru u našem dvorištu. Bila je ispala iz gnezda, verovatno dok je učila da leti, pa ju je moj tata vratio na drvo.


Коментари

  1. Drago mi je što si naletela na moj blog, jer tako, evo, i ja dodjoh na tvoj. :) Puno, puno prelepih crteža i slika sam videla ovde! Zaista imaš puno talenta, a po Jojinim crtežima reklo bi se da ide tetkinim stopama! :) Sve pohvale za vaše radove!

    ОдговориИзбриши
  2. Drago mi je sto tako mislis, Jasna. Hvala sto si se prikljucila nasoj veseloj druzinini.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)