Пређи на главни садржај

Pospani poštar i Konstantin štreber


     Poštar Ježić je ličnost kojom započinje avantura u Dolini Mesečine. Jednog ranog jutra on će hitro, dok svi stanovnici Doline budu spavali, poći da uruči telegram gospodinu Lascu. On je sin gospođe Bube i stariji brat Borisa hrčka (Boris je usvojen, gospođa Buba ga je našla u bašti). Ovde ga vidimo kako ustaje u svitanje, dok još svi spavaju i sprema se lagano da ide na posao.

***


    A onda se iznenada u priči pojavio još jedan novi lik. On se prvo pojavio koja neka usputna ličnost dok sam pisala i počeo da ubacuje neke interesantne komentare. Pa mi se onda dopao i pomislila sam da bi mogao da ima malo veću ulogu u priči. Njegovo ime je Konstantin, a sva deca u školi ga zovu štreber. Njegov omiljeni predmet je poznavanje prirode i planira da studira bilogiju kad poraste. To je jedno od one dece koja uvek sve znaju i koja čak povremeno ispravljaju i samu učiteljicu. Njega izuzetno intigira činjenica da Sofijin rep raste na glavi, dok kod svih ostalih životinja raste na sasvim drugom mestu.
    Inače, testirala sam svoju priču. Pročitala sam dva poglavlja Bubi, Mimi i mojoj mami i mogu reći da je dobro prihvaćenja. Slatko su se smejale Kristiforovom bezobrazluku. A kad sam ih pitala ko im je omiljeni lik, devojčice su mi u glas odgovorile - Kristifor. Nisam se tome nadala, priznajem. On je toliko grozan, da bi svakog izludeo (čak je i mene nervirao dok sam o njemu pisala), ali, eto, njima je simpatičan :)
***

    Ova dva manekena su trenutno mirna. Počeli su, doduše, ponekad međusobno da se kolju, tj. Buca bije mog Srleta (što je svima nama neverovatno). Ali, uglavnom se spava po petnaest sati i ustaje se samo da se nešto gricne, da se ne izgubi energija za spavanje :) Jaoj, kad im stigne februar, a njih dvojica kao rolovane pihtije (ako takvo nešto uopšte postoji). 

***

    Posle nekoliko godina pauze, počele smo opet da pravimo čajanke, iz prostog razloga što je šteta da onoliki čajnici i šoljice stoje neupotrbljeni. Ne možemo, naravno, onoliko često kao pre, pošto su devojke na studijama, ali se trudimo da iskoristimo svaki vikend koji provedu kod kuće. Nisu tu toliko bitni čaj i biskviti (mada ni to ne treba zanemariti), koliko razgovor, povezivanje i druženje. Bilo bi divno da tako bude i za trideset godina, pa da one dovedu svoju decu, a na kraju krajeva i svoje unučiće, na našu čajanku...


Коментари

Популарни постови са овог блога

Ema, Lili i Zeleni zmaj

Sofija i gospođa Emilija Sofijin dolazak u Dolinu Mesečine nije bio baš prijatan. Dok je prolazila sa gospodinom Lascem glavnom seoskom ulicom, mnogi meštani su je radoznalo zagledali, čudeći se njenom neobičnom izgledu, iako je ona za samu sebe mislila da je sasvim obična. Gospodin Lasac ju je predstavljao, iz nekog samo njemu znanog razloga, kao svoju rođaku iz inostranstva, posebnu vrstu lasice beskrznašice, koja je u naučnim krugovima poznata kao Mustela depilis . Ceo taj dan je provela izglednela i umorna od zagledanja i čuđenja. Ali njenoj sreći nije bilo kraja kad ju je u kasnu noć, najzad, gospodin Lasac doveo u kuću svoje dobre drugarice gospođe Emilije, koja je, besna što je ljudsko mladunče za ceo taj dan pojelo samo malo biskvita, rešila da joj za večeru nadoknadi sve propuštene obroke i užine. Lili - Kristiforova mama Ovo je Lili, rođena Emina sestra i majka malog nevaljalog Kristifora, koga je, iznenada se pojavivši jedne večeri na sestrinom pragu, ostavila

Antikvarni nameštaj i lepi Buca

Nemam pojma šta me je spopalo, ali otkako sam Bubi napravila sobu za Barbike, ne mogu stati. Toliko mi se svidelo da pravim mali nameštaj, da čim napravim nešto već mislim šta ću sledeće. Prosto nisam navikla na ovoliku količinu endorfina :) Shvatila sam, gledajući snimke na jutjubu, da tamo negde ima mnogo ljudi koji se bave nekim vrlo lepim stvarima. Jedno od otkrovenja mi je kanal Bently House Minis , na kome sam i saznala da je moguće napraviti antikvarni nameštaj od kartona. Bukvalno nisam morala da nabavljam bilo kakav materijal, nego sam pravila od onog što imam. Na kanalu je sve tako lepo i detaljno objašnjeno. Jedino što je potrebno je naoružati se strpljenjem i sačekati da se neki slojevi osuše da bi se naneli drugi. Zato proces malo duže traje. Već sam odlučila da će sofa i fotelje biti u dnevnoj sobi gospođe Emilije. Nekako su nežni i idu mi uz njenu prirodu, a za Lasca ću morati na napravim nešto masivnije i u tamno smeđoj boji. Ova crvena foteljica je, u stvari, prvi koma

Čajdžinica kod gospođe Bube

Čajdžinica kod gospođe Bube     Tik uz antikvarnicu Starog gospodina Krta, nalazilo se omiljeno sastajalište meštana Doline Mesečine.  Bila je to čajdžinica i poslastičarnica gospođe Bube, čije su đakonije privlačile i stare i mlade. I koliko je Krtova knjižara delovala napušteno, toliko je Bubina čajdžinica uvek bila puna gostiju. Ona je bila poznata po tome što je pravila izvrstan čaj, a kolače je dobrim delom nabavljala od svoje prijateljice i nadaleko čuvene kuvarice gospođe Emilije. Njenog najstarijeg sina poštara Ježića svi su znali i poštovali, ali njenog usvojenog sina, hrčka Borisa, koga je jednog dana slučajno našla u leji šargarepe, celo selo je obožavalo. Bio je svačiji ljubimac i pričalo se da mu čak i, Laščeva baba-tetka, gospa Kata, redovno kupuje svilene bombone, iako je važila za prgavu i ne preterano srdačnu personu.      Gospođa Buba je, zaista, bila dobre naravi. Pomalo pričalica, ali uvek dobronamerna, lepršala bi od stola do stola u svojoj kariranoj suknji i zabav