Пређи на главни садржај

Šumsko Čudovište


     Deca su koračala kroz mračnu šumu osvrćući se uplašeno na svaki šušanj. Ni sami nisu znali koliko dugo su hodali. Prolazili su sati, a put je im je i dalje bio nepoznat. Iznenada se sasvim jasno i glasno začulo krckanje suve grane kao da je neka noga zgazila na nju. Sve četvoro uzdahnu u iščekivanju i okrenu se u pravcu zvuka. Borisu fenjer ispade iz drhtavih šapa i razbi se u hiljadu komada, a oni ostadoše u potpunom mraku. Sada su sasvim jasno mogli da čuju korake nekih tromih nogu koje su se vukle po zemlji i iznenadni trag lelujave svetlosti se pojavi iza žbuna i poče lagano da se kreće prema njima. Oni se stisnuše jedno uz drugo. "To je Šumsko Čudovište", jedva čujno zacvile Kristifor, na šta se njih četvoro zbiše još više. Sad su se već iz mraka nazirale tamne šape sa ogromnim crnim kandžama koje su prilazile sve bliže i bliže...
    Bojim se da se ovde moram zaustaviti sa pričom. Ne mogu još uvek da otkrijem ko je Šumsko Čudovište, samo mogu da kažem da decu ne bih dovela u opasnost čak ni u priči. Jedina osoba koja zna identitet čudovišta (pored mene, naravno) je moja mama. I tako će ostati još neko vreme. A mi ćemo da nastavimo sa nekim drugim dogodovštinama naše male družine. Doduše, uskoro će se proširiti za još neke nove članove. Stvari postaju sve zapetljanije, a ja razrešenje još nemam :) Mislim, imam, ali ne detaljno. Valjda će vremenom priča sama da se ispriča :)
***
    Možda sam nekad pomenula, ali za svaki slučaj da ponovim, da sam veliki ljubitelj krimi romana. Tako je još od kako sam bila dete. I moram da priznam da se i dalje obradujem kad nađem krimić po svojoj meri. Tako da evo jednog uzbudljivog. U pitanju je, meni do sada nepoznati argentinski autor, Giljermo Martines i knjiga pod nazivom Alisini zločini. Autor je, inače, po profesiji matematičar, a kao inspiracija za ovaj roman poslužili su mu Luis Kerol i Alisa u zemlji čuda. Radnja se događa 90-ih godina dvadesetog veka i smeštena je na Univerzitet Oksford, a glavni junak je argentinski student kroz čiju perspektivu pratimo čitavu priču. Na univerzitetu postoji Bratstvo Luisa Kerola, koje je posvećeno izučavanju dela i života čuvenog matematičara i pisca, a među članovima brtatstva nalazi se mentor našeg pripovedača, slavni profesor logike Artur Seldom. Uskoro do Bratstva stiže obaveštenje da je mlada studentkinja Kristen slučajno otkrila neke nove, do sada nepoznate, detalje iz Kerolovog privatnog života, koji bi mogli potpuno da promene percepciju njegovog lika i dela. Ta vest uznemirava sve, a Kristen uskoro doživljava saobraćajnu nesreću, koju jedva preživljava. Ubrzo će početi da se dešavaju neobični zločini, koji podećaju na detalje iz Alise u zemlji čuda, a profesor Seldom će sa svojim studentom pokušati da ih razreši. Knjiga se dosta bavi i Kerolovim diskutabilnim odnosom sa devojčicama, koje je često fotografisao (uz odobrenje roditelja), a te fotografije ljudi danas doživljavaju kao erotske. Ne znam. Videla sam nešto od toga i izgleda mi sasvim obično. Ima i fotomontaža koje prikazuju Kerola kako se grli sa Alisom Lidl, ali to, naravno, nije pravo. Iskrena da budem, sumnjam u to ludilo. Mislim da to, kakvo ponašanje je prihvatljivo, a kakvo ne, zavisi od vremena, sredine i okolnosti. Očigledno je da su roditelji dozvoljavali svojoj deci da provode vreme s njim, da ih on fotografiše i da niko to nije smatrao čudnim. Današnji čovek je opravdano postao osetljiv na takve stvari, pa mu je teško da ih sagleda iz perspektive tog vremena. A ja, stvarno, ne želim da verujem da je Luis Kerol bio manijak.
⭐⭐⭐⭐⭐ Pet zvezdica za ovu knjigu, jer je uzbudljiva i ima neočekivani rasplet.
***
I na kraju - grozne bebe tigraste 
(zovu se Pera, Mika i Laza)

Коментари

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)