Пређи на главни садржај

Šumsko Čudovište


     Deca su koračala kroz mračnu šumu osvrćući se uplašeno na svaki šušanj. Ni sami nisu znali koliko dugo su hodali. Prolazili su sati, a put je im je i dalje bio nepoznat. Iznenada se sasvim jasno i glasno začulo krckanje suve grane kao da je neka noga zgazila na nju. Sve četvoro uzdahnu u iščekivanju i okrenu se u pravcu zvuka. Borisu fenjer ispade iz drhtavih šapa i razbi se u hiljadu komada, a oni ostadoše u potpunom mraku. Sada su sasvim jasno mogli da čuju korake nekih tromih nogu koje su se vukle po zemlji i iznenadni trag lelujave svetlosti se pojavi iza žbuna i poče lagano da se kreće prema njima. Oni se stisnuše jedno uz drugo. "To je Šumsko Čudovište", jedva čujno zacvile Kristifor, na šta se njih četvoro zbiše još više. Sad su se već iz mraka nazirale tamne šape sa ogromnim crnim kandžama koje su prilazile sve bliže i bliže...
    Bojim se da se ovde moram zaustaviti sa pričom. Ne mogu još uvek da otkrijem ko je Šumsko Čudovište, samo mogu da kažem da decu ne bih dovela u opasnost čak ni u priči. Jedina osoba koja zna identitet čudovišta (pored mene, naravno) je moja mama. I tako će ostati još neko vreme. A mi ćemo da nastavimo sa nekim drugim dogodovštinama naše male družine. Doduše, uskoro će se proširiti za još neke nove članove. Stvari postaju sve zapetljanije, a ja razrešenje još nemam :) Mislim, imam, ali ne detaljno. Valjda će vremenom priča sama da se ispriča :)
***
    Možda sam nekad pomenula, ali za svaki slučaj da ponovim, da sam veliki ljubitelj krimi romana. Tako je još od kako sam bila dete. I moram da priznam da se i dalje obradujem kad nađem krimić po svojoj meri. Tako da evo jednog uzbudljivog. U pitanju je, meni do sada nepoznati argentinski autor, Giljermo Martines i knjiga pod nazivom Alisini zločini. Autor je, inače, po profesiji matematičar, a kao inspiracija za ovaj roman poslužili su mu Luis Kerol i Alisa u zemlji čuda. Radnja se događa 90-ih godina dvadesetog veka i smeštena je na Univerzitet Oksford, a glavni junak je argentinski student kroz čiju perspektivu pratimo čitavu priču. Na univerzitetu postoji Bratstvo Luisa Kerola, koje je posvećeno izučavanju dela i života čuvenog matematičara i pisca, a među članovima brtatstva nalazi se mentor našeg pripovedača, slavni profesor logike Artur Seldom. Uskoro do Bratstva stiže obaveštenje da je mlada studentkinja Kristen slučajno otkrila neke nove, do sada nepoznate, detalje iz Kerolovog privatnog života, koji bi mogli potpuno da promene percepciju njegovog lika i dela. Ta vest uznemirava sve, a Kristen uskoro doživljava saobraćajnu nesreću, koju jedva preživljava. Ubrzo će početi da se dešavaju neobični zločini, koji podećaju na detalje iz Alise u zemlji čuda, a profesor Seldom će sa svojim studentom pokušati da ih razreši. Knjiga se dosta bavi i Kerolovim diskutabilnim odnosom sa devojčicama, koje je često fotografisao (uz odobrenje roditelja), a te fotografije ljudi danas doživljavaju kao erotske. Ne znam. Videla sam nešto od toga i izgleda mi sasvim obično. Ima i fotomontaža koje prikazuju Kerola kako se grli sa Alisom Lidl, ali to, naravno, nije pravo. Iskrena da budem, sumnjam u to ludilo. Mislim da to, kakvo ponašanje je prihvatljivo, a kakvo ne, zavisi od vremena, sredine i okolnosti. Očigledno je da su roditelji dozvoljavali svojoj deci da provode vreme s njim, da ih on fotografiše i da niko to nije smatrao čudnim. Današnji čovek je opravdano postao osetljiv na takve stvari, pa mu je teško da ih sagleda iz perspektive tog vremena. A ja, stvarno, ne želim da verujem da je Luis Kerol bio manijak.
⭐⭐⭐⭐⭐ Pet zvezdica za ovu knjigu, jer je uzbudljiva i ima neočekivani rasplet.
***
I na kraju - grozne bebe tigraste 
(zovu se Pera, Mika i Laza)

Коментари

Популарни постови са овог блога

Ema, Lili i Zeleni zmaj

Sofija i gospođa Emilija Sofijin dolazak u Dolinu Mesečine nije bio baš prijatan. Dok je prolazila sa gospodinom Lascem glavnom seoskom ulicom, mnogi meštani su je radoznalo zagledali, čudeći se njenom neobičnom izgledu, iako je ona za samu sebe mislila da je sasvim obična. Gospodin Lasac ju je predstavljao, iz nekog samo njemu znanog razloga, kao svoju rođaku iz inostranstva, posebnu vrstu lasice beskrznašice, koja je u naučnim krugovima poznata kao Mustela depilis . Ceo taj dan je provela izglednela i umorna od zagledanja i čuđenja. Ali njenoj sreći nije bilo kraja kad ju je u kasnu noć, najzad, gospodin Lasac doveo u kuću svoje dobre drugarice gospođe Emilije, koja je, besna što je ljudsko mladunče za ceo taj dan pojelo samo malo biskvita, rešila da joj za večeru nadoknadi sve propuštene obroke i užine. Lili - Kristiforova mama Ovo je Lili, rođena Emina sestra i majka malog nevaljalog Kristifora, koga je, iznenada se pojavivši jedne večeri na sestrinom pragu, ostavila

Antikvarni nameštaj i lepi Buca

Nemam pojma šta me je spopalo, ali otkako sam Bubi napravila sobu za Barbike, ne mogu stati. Toliko mi se svidelo da pravim mali nameštaj, da čim napravim nešto već mislim šta ću sledeće. Prosto nisam navikla na ovoliku količinu endorfina :) Shvatila sam, gledajući snimke na jutjubu, da tamo negde ima mnogo ljudi koji se bave nekim vrlo lepim stvarima. Jedno od otkrovenja mi je kanal Bently House Minis , na kome sam i saznala da je moguće napraviti antikvarni nameštaj od kartona. Bukvalno nisam morala da nabavljam bilo kakav materijal, nego sam pravila od onog što imam. Na kanalu je sve tako lepo i detaljno objašnjeno. Jedino što je potrebno je naoružati se strpljenjem i sačekati da se neki slojevi osuše da bi se naneli drugi. Zato proces malo duže traje. Već sam odlučila da će sofa i fotelje biti u dnevnoj sobi gospođe Emilije. Nekako su nežni i idu mi uz njenu prirodu, a za Lasca ću morati na napravim nešto masivnije i u tamno smeđoj boji. Ova crvena foteljica je, u stvari, prvi koma

Čajdžinica kod gospođe Bube

Čajdžinica kod gospođe Bube     Tik uz antikvarnicu Starog gospodina Krta, nalazilo se omiljeno sastajalište meštana Doline Mesečine.  Bila je to čajdžinica i poslastičarnica gospođe Bube, čije su đakonije privlačile i stare i mlade. I koliko je Krtova knjižara delovala napušteno, toliko je Bubina čajdžinica uvek bila puna gostiju. Ona je bila poznata po tome što je pravila izvrstan čaj, a kolače je dobrim delom nabavljala od svoje prijateljice i nadaleko čuvene kuvarice gospođe Emilije. Njenog najstarijeg sina poštara Ježića svi su znali i poštovali, ali njenog usvojenog sina, hrčka Borisa, koga je jednog dana slučajno našla u leji šargarepe, celo selo je obožavalo. Bio je svačiji ljubimac i pričalo se da mu čak i, Laščeva baba-tetka, gospa Kata, redovno kupuje svilene bombone, iako je važila za prgavu i ne preterano srdačnu personu.      Gospođa Buba je, zaista, bila dobre naravi. Pomalo pričalica, ali uvek dobronamerna, lepršala bi od stola do stola u svojoj kariranoj suknji i zabav