Пређи на главни садржај

Božić u maju


E, baš, mi nešto došlo da u Dolini Mesećine sad bude Božić i da se dele pokloni. Na kraju krajeva, tamo važe sasvim druga pravila, tako da mogu da slave Božić u maju. Iako su se pre par nedelja tukli, Sofa i Kristifor revnosno i puna srca razmenjuju poklone. Jer, zašto da ne! Ništa strašno što su se malo vukli za uši i kosu...Možda će neko primetiti da stoje ispred radnje sa igračkama koju drži gospođa Mili. I možda se neko pita ko je ta vrla gospođa. E, pa nemam pojma! Nešto mi se vrzma po glavi, ali još uvek nisam sasvim sigurna. Bitno je da je ime tu , a ona će se već pojaviti za koju nedelju skockana i u elementu :)

Moji pokušaji da fotografišem svoj rad su se neslavno završili, jer mi je jedan mali smarač sve vreme dosađivao. Na kraju sam odustala i rad skenirala u delovima, pošto je veči od skenera, i na kraju ga spojila. A smor je, naravno, dobio svoju porciju maženja :)

***


Što se knjiga tiče, svašta mi je u skorije vreme prošlo kroz ruke, ali ništa nije ostavilo naročiti utisak. Možda je do mene. Ili nisam u elementu ili sam ostarila i prozlila se kao i mnogi drugi :D U skorije vreme sam otrkila Umberta Eka i raspametila se čitajući Ime ruže, pa sam time inspirisana nabavila još par nejgovih knjiga. Te sam tako uzela Praško groblje i posle pedesetak strana odustala, jer sve odiše tako negativnom atmosferom da vam, prosto, pozli. Možda ću joj se nekad vratiti, ne znam... Knjigu Čudesna potraga Bruk Dejvis sam kupila kao dečiju, ali ona to uopšte nije. Pokušavam da zamislim decu ili roditelje kad dođu do pred kraj knjige i nalete na jednu scenu koja je meni, moram da priznam, bila grozna. Hahaha Možda nekome ne bi bila grozna, ali deci će sigurno biti :) Ta knjiga mi je većim delom bila simpatična. Govori o sedmogodišnjoj devojčici Mili (ha, evo tek sad shvatam odakle sam uzela ime), koja se suočava sa smrću svog tate i odjednom shvata da su sve stvari prolazne. A onda je jednog dana mama ostavi u prodavnici veša u tržnom centru i nikada se više ne vrati. Međutim Mili nije sama, naći će dvoje prijatelja Karla Daktilografa, koji ima 87 godina i Agatu Pantu od 82. Njih troje će krenuti u potragu za Milinom mamom. Na tom putešestviju će im se svašta izdešavati, a mi ćemo shvatiti da kršenje pravila  može da bude mnogo zabavno i da su predstave koje imamo o starim ljudima sasvim pogrešne.

Коментари

  1. Анониман1. мај 2022. 16:36

    Katarina svaka cast!!! Pregledala sam ceo blog od juce kad sam ga otkrila, neverovatna inspiracija i krearivnost. Nemoj da ga gasis nikad(procitala sam da si htela:)) Rako mi je drago da si ostala dosledna sebi i da i dalje radis ono sto volis i sto te ispunjava. A iskreno se nadam da ce knjiga o lasici biti objaveljena, imas materijal imas pricu imas ilustracije, samo jos da kontaktiras izdavace(pa i Hari Poter je izasao posto je 11 puta bio odbijen :)) Stay strong :)))) nastavljam da pratim sta radis!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Joj, Anči, toliko mi je drago da ti se svideo moj lasac. Mnogo mi znači takva pohvala od kolege! Neću da brišem blog, ne brini, to je bio neki trenutni nastup :) Nemam pojma šta će biti s knjigom i da li će je biti, i ne sekiram se mnogo zbog toga. Uživam u procesu i ovo putovanje mi je zabavno, kao i svakom ko nešto stvara. A ako bude, šaljem ti primerak :D

      Избриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)