Пређи на главни садржај

Dakle, Boris

Hrčak Boris

Niko ne zna kako se jedan hrčak obreo u Dolini Mesečine. Niko, osim, možda one dve matore sveznalice: gospodina Lasca i Starog gospodin Krta. A možda je i gospa Kata, Laščeva baba-tetka, ponešto slutila. Ali, i ako su znali , mudro su ćutali. Zna se, samo, da je gospođa Ježić jednog jutra u lejama šargarepe pronašla jedan mali krzneni smotuljak. Bila je to najslađa beba, koju je ona ikad videla. I uprkos brojnim gladnim ustima koja je trebalo nahraniti, ona odluči, istog trena, da će beba ostati sa njima. Gospodin Jež je bebu kvrcnuo po nosu, na šta ga je ona gricnula za prst i on odluči da takav ratnik i borac zaslužuje adekvatno ime. I tako ga nazvaše Boris. Boris postade najbolje i najposlušnije od sve njihove dece, uvek veseo, najsmejan, raspevan, pomaže ocu u šumi, pomaže majci u bašti, čuva mlađe sestre i braću, komšijama nabavlja namirnice. Svi ga vole i nikom nije čudno što izgleda drugačije od svoje porodice. Pa, čak i mali, žgoljavi i prgavi Kristifor ga voli. Oni su, u stvari, najbolji drugari. Idu zajedno u isti razred i sede zajedno u istoj klupi. Možda zbog toga što niko drugi ne bi ni sedeo sa Kristiforom...

***

Buca i Srle

Ova dva zgodna macana su Kisin mačak Buca i moj mačak Srle. Mislim da je na osnovu fotografije sasvim jasno ko je ko. Doduše te naše podele nisu baš striktne, pošto Srle najviše voli Joju, a Buca mene. Što bi rek'o moj brat: "Vi debeli se najbolje slažete". Te tako Buca svakog dana izvodi isti performans (i to naročito kad žurim ili kasnim na posao), baca mi se pod noge i valja i čeka da ga češkam po stomaku :)

***
Kisa i Joja sa dekom



Kisina pesma posvećena deki

Kristina Kljajić: Nežnost

Toliko godina pokušavam
da istražim nežnost kao pojam
trista šezdeset pet dana puta dvadeset dve godine
puta dvadeset četiri časa
vezivanja nežnosti za
čistu metafiziku i poetske ideale
nežnost nisu reči
nežnost je prisutnost
sposobnost da kažeš ne
graciozno nošenje svog
tereta
tako da ne opteretiš druge
nežnost su breze
ubrani buketi poljskog cveća
sigurnost
neverbalizovana ljubav
a opet
more smokve školjke
Marks, Tolstoj, Mone i svi ostali sa kojima
sam te upoređivala
trista šezdeset pet dana puta sedamdeset pet godina
puta dvadeset četiri časa
tvoje hrabrosti
osećam kao da mi nedostaju neki organi
ali znam da prezireš
patetiku
leto se završilo
kad sam shvatila da više ne možeš
postalo je preteško disati
leto se završilo ali
nežnost kao pojam
nežnost u mom krvotoku
brezama moru školjkama
nastavila je da postoji.

http://www.insp.rs/2020/09/kristina-kljajic-neznost.html

 

Коментари

  1. Kajo,rastocise me ovi Kisini stihovi! Koliko poetike,ljubavi i njeznosti!
    Radujem se dolasku novog stanovnika Doline i nastavku price.
    Gledaj postara ovih dana ;)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Onda možeš zamisliti koliko su tek meni bili dirljivi kad sam ih prvi put videla. Rasplačem se svaki put kad ih pročitam. Kisa je uspela da iskaže suštinu tog dragog nam čoveka.
      Da i ja se radujem, naročito posle ovog dugog zastoja. Za ovih par meseci, uspevala sam jedino da pomalo pišem o gospodinu Lascu. I da mnoooogo čitam.
      :) Vi ste šašave! Evo, sad jedva čekam da poštar stigne!

      Избриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)