Пређи на главни садржај

Iznenađenje!

Dok sam sinoć lamentirala nad smislom života, podstaknuta nekim nemilim događajima iz svog okruženja i razmišljala kako želim da siđem sa ovog autobusa, koji nikuda ne vodi i da pređem u neki drugi, neko je pozvonio na vrata. Tamo je bila moja sestra od strica, držeći gomilu kesa i torbi u rukama, a ispod pazuha joj žuta puckava koverta. Kaže, stigao u Banju, na adresu na kojoj živi moj brat, paket za mene. Ja, inače, uvek dajem tu adresu, jer bi me ruđinački poštar prokleo da mora nešto da mi donese ovamo ili bi, prosto, bacio u prvi trnjak na koji bi naišao...Nisam očekivala nikakav paket...U stvari, treba da mi stignu "Vidici" posvećeni Tarkovskom, ali za to je još rano...Pogledam kovertu, kad ono Cvetke! Joj, Nataša! Pa, da l' je moguće! Ne tako davno smo razgovarale o njenoj Smiljani i želji da upiše srednju umetničku školu, što je mene oduševilo. Pomisao na njih dve me, nekako, odmah oraspoloži. A onda se setim da im nisam čestitala praznike, pa se opet srozam. "Koji sam ja pacov", kažem naglas, "samo sedim u svojoj rupi i rijem po papirima". Kisa se zacenjuje od smeha, zbog načina na koji sam to rekla. Otvorim polako paket...joj, a tamo svašta nešto lepo...Onda, naravno, dotrče i Kisa i Joja da zavire unutra. Počinje komešanje, cupkanje, usklici "daj" i "pusti mene da vidim"...
A unutra...
 ...nekakvi fini holandski čajevi. Jedan je od manga (takvo nešto do sada nismo probale) a drugi neka biljna mešavina koja divno miriše (prepoznala sam miris anisa)

 Zatim, neverovatno ljupka posudica za odlaganje vrećice čaja. Takvo nešto nemamo u svojoj kolekciji keramike, nisam čak ni videla da ima da se kupi kod nas. Totalno smo se oduševile i koristićemo je na svakoj čajanci, ali će kod nas, verovatno, poslužiti u druge svrhe, kao činijica za šećer.

 Jedva čekam da isprobamo ovaj mango, a to će verovatno biti večeras!

 Tu je i, predivna, rukom napravljena čestitka sa najlepšim željama za novu godinu!

Hvala od srca, Nataša (Art By Heart), i tebi i Smiljani što ste nam ulepšale ove predstojeće praznike!

*****

A evo i šta sam ja u svojoj jazbini ovih dana radila sa papirićima. Planiram da napravim veliko drvo, na kome će biti mnoštvo malih vila sa svetiljkama u obliku cveća. Evo početka priče...pa ćemo videti kako će se odvijati dalje...





Коментари

  1. Moram priznati da mi je ova godina bila mnogo naporna i jedva čekam da prođe. Mnoge stvari koje sam planirala, nisam uspjela završiti sticajem okolnosti koje su me ometale, a nisam mogla uticati na to. Jedna od stvari je svakako realizacija paketića za tebe i ostale blogere. :( Stvarno je život nepredvidiv i teško je nekad ostvariti nešto na vrijeme, a ove godine sam imala mnogo razloga da baš kao ti razmišljam o tome šta je smisao života.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pa, da, izgleda da smo nas dve mnogo toga planirale, pa nam je zapelo u realizaciji. Naravno, uvek se dese neke nepredviđene okolnosti, pred kojima ostajemo nemoćni. I onda kad te realnost zvekne shvatiš koliko su nevažne sve te stvari za kojima juriš i zbog kojih ne možeš ništa da stigneš. Hajde da se nadamo da će nam naredna godina biti malo radosnija i da ćemo biti uspešniji u trci sa vremenom :)

      Избриши
  2. Nema na čemu, ali zaista, nema na čemu! Čim sam videla tu posudicu, setila sam se tebe. Inače, kad kupujem, obično planiram šta ću kome, ali i kad vidim nešto što me podseća na nekog, ja i to, neplanirano, uzimam.
    Čestitku je pravila Smiljana, pa smo blogerkama poslale njene radove, a što se umetničke škole tiče, pogledaj moj novi post.

    Drago mi je da te pomisao na nas dve oraspoloži, kao što mene oraspolože ove tvoje vile. Nemoguće je pogled na njih ne izmami osmeh i želju da se ostane u autobusu, jer, možda, on vodi nekud. nikad se ne zna.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ima na čemu! Nije mala stvar obradovati nekoga!
      Pretpostavila sam da je čestitka Smiljanina, zaličilo mi je na nju. Nekako, dečije je ljupko!
      Znaš, jutros kad sam ustala i posle razgovora sa mamom (kojoj je inače danas rođendan, živa bila) počinjem da verujem da ovaj autobus možda, ipak, negde stigne. Na kraju krajeva uz pravo društvo nije važno kuda, bitno je da smo zajedno!
      Hvala ti, Nataša!

      Избриши
  3. Mnoge od nas, s vremena na vrijeme, voze neka čudna razmišljanja, život je takav!
    Oduševljavaju me tvoje vile, mogu samo da zamišljam kakav će to rad biti u konačnici!
    Lijep gest od Nataše!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da ti se dopadaju! U glavi imam nekakvu sliku, kako bih želela da izgleda, ali ko zna šta će se sve desiti do kraja. Retko se zamisao i krajni rezultat poklope!
      Srećni praznici, draga Fikreta!

      Избриши
  4. Prekrasne su vile, jedva čekam da bude sve gotovo :) Sretni praznici!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Moram priznati da i ja s nestrpljenjem očekujem konačni ishod. Imam i neke tehničke probleme, ali valjda ću ih rešiti u hodu.
      I ja tebi i tvojima želim srećne praznike! Poljubac za bebicu!

      Избриши
  5. Što ja volim kada se ti raspišes a ne kao ja samo slika i to je to. :)))) Kao i uvek tvoje vile me oduševljavaju i divim ti se na strpljenju i uloženom trudu. A što se ostalih stvari tiče ne očajavaj biće bolje,jednom mora doći to bolje...prosto sam zapanjena jer ja sada čvrsto verujem u to,a nisam od tih. Želim ti sve najbolje za predstojeće praznike i da ti 2015- ta donese sve najbolje,da ti se ostvare neke tvoje želje....želim ti dobro zdravlje, možda zvučim kao neka baba ali istina ono je najbitnije.Veeeliki poljubac iz Beograda. :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ponekad mislim da je bolje ne pisati ništa, jer sebe često hvatam kako lupetam gluposti! Ja sam biće trenutka. Sad sam u najdubljem očajanju, a posle pet minuta se zamajem nečim i zaboravim što sam se uopšte uznemiravala.
      Nadam se i ja u to bolje. Super mi je samo kad ne gledam tv i ove naše slepovođe. Stvarno mi je super. Ali, ako zakačim dnevnik (a to je pored mog tate neizbežno), onda dobijem napad :)
      Hvala ti na lepim željama! Ne zvučiš kao baba, zdravlje stvarno jeste najvažnije i ja se iskreno nadam da će biti bolje nego u protekloj godini.
      Hvala ti još jednom. I ja tebi želim svako dobro. Radosti, pre svega, one životne, koja nam je prirodno data, a mi je nekako utulimo. Živa bila!

      Избриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Kristifor se onesvešćuje

Doručak je protekao u relativnom miru i pod budnom prismotrom gospođe Emilije. Ako se izuzme to da je Sofija bila šutirana pod stolom i ćuškana laktovima, na šta ih je gospođa Ema razdvojila i postavila na suprotne strane stola. Kristifor je bio besan, jer se prvi put pojavio neko ko bi mogao da ugrozi njegovu neprikosnovenost i zauzme mesto najvažnije osobe u kući, koje je uvek pripadalo samo njemu. Ali, ni Sofija nije zaostajala u ljutini, samo iz sasvim drugih razloga. Nije mogla ni da zamisli da bilo gde na svetu postoji takvo sebično, nevaspitano i bezobrazno stvorenje, kao ovo koje je sedelo naspram nje i koje je upravo u tom trenutku, prevrnulo šolju mleka, a zatim drsko optužilo nju. Videlo se da je i gospođa Ema na ivici živaca, jer se mali, izgleda, ponašao gore nego obično. - Dosta je bilo Kristifore, brecnu se ona ljutito, videla sam da si ti prosuo mleko! Ona još nije ni završila rečenicu, a Kristifor odjednom pozelene i smulji se sa stolice onesvešćen. Sofija na taj p...

Trees and Jaybird

Da li vam se ponekad dešava da poželite da spakujete kofere, odete na Novi Zeland i tamo gajite ovce? Meni često. Očigledno imam neki problem u organizaciji, a tu su i raznorazne prateće stvari kao što su rasejanost, dekoncentrisanost...Sve bih nešto htela, ali ne uspevam da stignem. Uz to mi računar polako umire,  tako da se izvinjavam ako sam nekoga na bloggeru zapostavila. Juče sam uspela da na Book Depository-ju dva puta naručim istu knjigu :) Naravno, posle sam morala da im pišem i zamolim ih da otkažu tu drugu porudžbinu. Kad malo razmislim čini mi se da sam uvek takva bila. Dešavalo mi se da zaboravim da izađem iz autobusa na određenoj stanici ili čak da ne mogu da se setim da li sam večerala ili nisam. Ponekad sam stvarno čudesna. Kao da živim sa pola mozga, a onu drugu polovinu nikako ne mogu da nađem :) Možda sam je zaturila na nekoj polici sa knjigama.  Pored toga, iako volim i sneg i kišu, baš sam se uželela proleća i sunca. Nekako mi se odužilo ovo sivilo. I t...

Faeries

I tried to be active these days. So I finished the previous fairy and put her in some floral setting. I started also another one...At this point I am pretty occupied with things from fairy tales and fantasy. The only thing I want is to be far, far from reality. I would like to thank Anne (Anne simle crochet) because she gave me the award. She has a great blog where you can see planty of her crocheted creations: bookmarks, bracelets, wallets, hats, baby clothes...Everything is really wonderful! Thank you Anna!