tag:blogger.com,1999:blog-33600322208165786712024-03-24T23:06:20.604+01:00Uspavanka za oblakeBlog o ilustraciji, knjigama za decu i čajankamaKatarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.comBlogger114125tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-70244420427443468412023-03-27T11:55:00.004+02:002023-03-27T17:27:45.866+02:00Kristifor se onesvešćuje<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAS4qOFFpv_DUOgXhwNwPXUEkZ66cgfhItcFscg76MxZkg-6jOkXEj4uc2wkzVSNCwBKZVVTUiVAYvF8BIkFXUiGs5Ochtb6IYqEsGr6K04o_v96fQh9uDDrIGnIEDjuuum9v9bqrN30loIvPV-KZEh0YouSy2SOkM6cSRt-mazT_DNaRVasb-8mc0nw/s1063/Kristifor%20se%20lazno%20onesvescuje,%20net.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1063" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAS4qOFFpv_DUOgXhwNwPXUEkZ66cgfhItcFscg76MxZkg-6jOkXEj4uc2wkzVSNCwBKZVVTUiVAYvF8BIkFXUiGs5Ochtb6IYqEsGr6K04o_v96fQh9uDDrIGnIEDjuuum9v9bqrN30loIvPV-KZEh0YouSy2SOkM6cSRt-mazT_DNaRVasb-8mc0nw/w602-h640/Kristifor%20se%20lazno%20onesvescuje,%20net.jpg" width="602" /></a></div><p class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span lang="SR" style="font-size: 12pt; line-height: 115%;">Doručak je protekao u
relativnom miru i pod budnom prismotrom gospođe Emilije. Ako se izuzme to da je
Sofija bila šutirana pod stolom i ćuškana laktovima, na šta ih je gospođa Ema
razdvojila i postavila na suprotne strane stola. Kristifor je bio besan, jer se
prvi put pojavio neko ko bi mogao da ugrozi njegovu neprikosnovenost i zauzme
mesto najvažnije osobe u kući, koje je uvek pripadalo samo njemu. Ali, ni
Sofija nije zaostajala u ljutini, samo iz sasvim drugih razloga. Nije mogla ni
da zamisli da bilo gde na svetu postoji takvo sebično, nevaspitano i bezobrazno
stvorenje, kao ovo koje je sedelo naspram nje i koje je upravo u tom trenutku,
prevrnulo šolju mleka, a zatim drsko optužilo nju. Videlo se da je i gospođa
Ema na ivici živaca, jer se mali, izgleda, ponašao gore nego obično.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span lang="SR" style="font-size: 12pt; line-height: 115%;">- Dosta je bilo Kristifore,
brecnu se ona ljutito, videla sam da si ti prosuo mleko!<o:p></o:p></span></p>
<span face=""Calibri","sans-serif"" lang="SR" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: SR; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Times New Roman"; mso-bidi-language: AR-SA; mso-bidi-theme-font: minor-bidi; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: SR; mso-fareast-theme-font: minor-fareast; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Ona još
nije ni završila rečenicu, a Kristifor odjednom pozelene i smulji se sa stolice
onesvešćen. Sofija na taj prizor samo zakoluta očima, sasvim sigurna da se
pretvara, a uplašena Ema pritrča i poče da ga prska vodom. I umesto da se
osvesti i otvori oči, Kristifor se smulji još više, glava mu pade na rame, a
jezik ispade iz usta. Ema poče da ga šljepka po obrazima, pokušavajući da ga
probudi. U tom trenutku se začulo kucanje na vratima. Ema se okrenu prema Sofi
i posla je da otvori vrata, pokušavajući i dalje da oživi Kristifora. Sofiji,
prosto, beše žao što propušta zabavu, ali ipak krenu prema vratima...</span><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrfoey9ZM027tGXNqack4z-Ao-puWN1EOVRYvDvyRkMo30XR0hFb3AVCxupGQz9VjQI3nxY07hRAT8j_uapiD762mEq-vLjmj8ptKPrj_eyYCWxFH8dbWpuaAJTu6jlnLH7N_TKULKkjNqG1OCgZ_I5sJDdDf44XS0mq6zwf5C3sinyjIvkQTrMS4l2g/s1063/Kristifor%20se%20lazno%20onesvescuje,detalj,%20net.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1063" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrfoey9ZM027tGXNqack4z-Ao-puWN1EOVRYvDvyRkMo30XR0hFb3AVCxupGQz9VjQI3nxY07hRAT8j_uapiD762mEq-vLjmj8ptKPrj_eyYCWxFH8dbWpuaAJTu6jlnLH7N_TKULKkjNqG1OCgZ_I5sJDdDf44XS0mq6zwf5C3sinyjIvkQTrMS4l2g/w602-h640/Kristifor%20se%20lazno%20onesvescuje,detalj,%20net.jpg" width="602" /></a></div><div style="text-align: center;"> ***</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEihZKZXbw608xIgq2-8ujcoUGenlxN-YUrp98_UgB--R2vUn1Q1fQjOnHhIvDysCARvesbPQKb3ugyrRtq7B_jGtmXZi655EVeKmPP5Lw_6yCPIipNsgGdGzqS6brREB6Qu2iz2jB5OPALDyFQRvBgONFF5IpSBadIa0sE5m7B4J3r4qx9_zQbKAQReNg/s1800/marai%202.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1350" data-original-width="1800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEihZKZXbw608xIgq2-8ujcoUGenlxN-YUrp98_UgB--R2vUn1Q1fQjOnHhIvDysCARvesbPQKb3ugyrRtq7B_jGtmXZi655EVeKmPP5Lw_6yCPIipNsgGdGzqS6brREB6Qu2iz2jB5OPALDyFQRvBgONFF5IpSBadIa0sE5m7B4J3r4qx9_zQbKAQReNg/s320/marai%202.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Pročitala sam dosta interesantnih knjiga u skorije vreme, koje su ostavile priličan utisak na mene. Ali, kad treba da odlučim o kojoj bih pisala, nekako ne mogu da izaberem. Možda bi najbolje bilo ići hronološkim redom, onako kako sam ih čitala. Kraj 2022. godine svakako mi je obeležila knjiga <i>Tri lica jedne ljubavi </i>Šandora Maraija. O njegovom kratkom romanu <i>Sveće gore do kraja</i> sam nekom prilikom već pisala. To je bio moj prvi susret sa njegovim delom, a pošto je ostavio snažan utisak, rešila sam da nabavim još neke njegove knjige. I tako dođosmo do gore pomenute knjige. Roman ima neobičnu formu. Podeljen je na tri dela, odnosno na tri monologa, u kom svako od učesnika ljubavnog trougla, opisuje događaje iz svoje perspektive. Najpre čitamo priču Ilonke, koja pripada nižoj građanskoj klasi (u ovoj priči je status vrlo važan, zato ga i pominjem). Ona je udata za Petera, koji potiče iz stare, ugledne, bogataške porodice. Na prvi pogled njihov brak deluje idilično. Tako ga, bar, doživljavaju oni koji gledaju sa strane. Imaju savršeno opremljen stan, kreću se u važnim društvenim krugovima, putuju. Jednom rečju, imaju sve. Ilonka beskrajno voli svog muža, ali izgleda da njena ljubav i trud nisu dovoljni da bi taj brak opstao. Peter je uvek distanciran i nikada ne razgovara sa njom o bilo čemu ličnom i intimnom. Ona primećije da je on opušten i srećan jedino kad je u društvu svog prijatelja pisca Lazara, osobenjaka i, često, vrlo neprijatnog čoveka. Uskoro počinje da sumnja da je on zainteresovan za drugu ženu, što se kasnije ispostavlja kao tačno. U drugom delu romana Peter govori svoje viđenje događaja. Saznajemo da je odrastao otuđen od roditelja i bez njihove ljubavi. Tako usamljen i izlolovan, zaljubljuje se u mladu služavku Juditu, koju je njegova majka zaposlila. U trećem delu čitamo Juditinu priču. Ona potiče iz seljačke porodice, koja je bila toliko siromašna da su zimu provodili u jami iskopanoj u zemlji, dok su pacovi trčali preko njih. Susret sa tolikim bogatstvom u kući Peterovih roditelja je zaprepašćuje i potpuno transformiše. Ona je ogorčena, besna i želi da se osveti za svu nemaštinu u kojoj je živela kao dete. Zato se i udaje za Petera, nakon njegovog razvoda od Ilonke. Na kraju postoji i četvrdi deo priče, koju govori jedan Mađar, koji je prebegao u Ameriku. On raspliće celu priču i daje uvid u to šta se desilo sa Ilonkom, Peterom i Judit, pošto u tom trenutki više niko od njih nije živ. </div><div style="text-align: justify;">Prvo što me je zaprepastilo u ovoj knjizi je to koliko se tri verzije istog događaja razlikuju. Naravno da se razlikuju, jer su u pitanju tri različite percepcije. Ali je ovde očigledno koliko lična osećanja boje viđenje svati. Znam da je tako, ali ne i da je u toj meri. Ovi ljudi su potpuno zaslepljeni, da nisu u stanju da razlikuju ljubav od netrpeljivosti ili ravnodušnosti. Verujem da nije drugačije ni u stvarnom životu. Mi, apsolutno, nemamo pojma šta se dešava u tuđoj glavi, a, opet, toliko se lako i spremno upuštamo u tumačenja nečijeg ponašanja. Ja sam jedna od tih i obećavam da više to neću da radim :) Šalim se, naravno, ali smatram da čovek treba da bude oprezan kad drugome pripisuje osobine, bilo dobre, bilo loše. Druga stvar koje mi je zanimljiva je vreme, odnosno društvene okolnosti. Priča započnje pred početak Drugog svetskog rata u Mađarskoj i mi naporedo sa propadanjem jednog braka, pratmo i propadanje jednog staleža, kulture i načina života, zatim bombardovanje, rušenje gradova i mostova i onda, kada se rat završi i ljudi se ponadaju da će se sve vratiti na staro, brzo će shvatiti da je došlo novo vreme, da su nekadašnje pozicije zauzeli ljudi iz najnižih društvenih slojeva i da sada oni određuju pravila, a jedino što ostaje kao opcije je odlazak negde u svet i započinjanje od početka...</div><div style="text-align: justify;">Da, mogu da potvrdim, da davno nisam pročitala nešto ovako impresivno.</div><p></p></div>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-87435350151607790592023-03-05T12:37:00.005+01:002023-03-05T12:42:59.767+01:00Ispred radnje sa igračkama<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj220qUsrptc-ZbP4H0d1Iecf0tWgUUh8wRqYlATN7jQjqotnP1lghPHXm95yh5yauEuvP-pQ-dlHH34cWCzqgAMXgfKKBhKA7rSSj3SK-iusLggOzUaceYK5n0bS_Uqlq4jwxuZftsTPj2FF4_8M7azIk6AuFot9pC5GkemUWSlbntbvrQGjnW0snOgQ/s1276/Ispred%20radnje%20sa%20igrackama,%20net.jpg"><img border="0" data-original-height="1276" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj220qUsrptc-ZbP4H0d1Iecf0tWgUUh8wRqYlATN7jQjqotnP1lghPHXm95yh5yauEuvP-pQ-dlHH34cWCzqgAMXgfKKBhKA7rSSj3SK-iusLggOzUaceYK5n0bS_Uqlq4jwxuZftsTPj2FF4_8M7azIk6AuFot9pC5GkemUWSlbntbvrQGjnW0snOgQ/w502-h640/Ispred%20radnje%20sa%20igrackama,%20net.jpg" width="502" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> <span> U glavnoj ulici, smeštenoj u samom centru seoceta zvanog Dolina Mesečine, nalaze se mnoge privlačne male radnje koje svojim posetiocima nude razne fine stvari. Tu je antikvarnica Starog gospodina Krta, zatim poslastičarnica gospođe Bube, radnja sa svežim povrćem i hlebovima. A najuzbudljivija od svih, naročito za mlađe stanovnike, je radnja sa igračkama gospodina Tome jazavca. A kako Toma izgleda, ne znam, jer sam ga upravo izmislila :) Prvo sam zamislila da tu radnju drži ženska osoba, ali sam sad shvatila da mi se ta ideja ne sviđa i otuda se pojavio jazavac. Glomazna, nezgrapna životinja, baš bih mogla da ga zamislim opasanog kožnom keceljom kako pravi neke delikatne stvari svojim velikim šapama. U svakom slučaju naša četvorka: Boris, Kristifor, Sofija i Mimi se najčešće zaustavljaju kod tog izloga i nadaju se da će njihov novogodišnji poklon doći baš iz te radnje.</span></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span><span>***</span></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5J111PmbTFKLZSqjw3PktJ_Qr3YuZuO6BXYdwNSU--XlUchhoExElByg9iasNwaBHkHJWagWizDHgFfPfD9-2qWcVinGaBsDlvmGQCro-s43NCarn8spFD5Wg4Uudp_Jw7hYIDLXicMulZ80Unb2SBaDfX1eQA7drR-pJEcAkP_Oeufp7qYqao8A6gw/s796/02a.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="796" data-original-width="636" height="296" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5J111PmbTFKLZSqjw3PktJ_Qr3YuZuO6BXYdwNSU--XlUchhoExElByg9iasNwaBHkHJWagWizDHgFfPfD9-2qWcVinGaBsDlvmGQCro-s43NCarn8spFD5Wg4Uudp_Jw7hYIDLXicMulZ80Unb2SBaDfX1eQA7drR-pJEcAkP_Oeufp7qYqao8A6gw/w237-h296/02a.jpg" width="237" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiQ48M3rcydSHe-NMHsi8peqfMTgC8AjWbkjdKJA1yxgfw-5PdVHEM33tSmBpSySlYp64vyoFEkIhNQqnd-KjeiTf24oaGBCkNYik8RBHjf4SAxl1lSVbAW7dRbAuDUZUFQJxQiHL6vD0SkONm6GhYiHAVzqXRXLts8QnT_zxkVN_8lKJElplypY87yw/s1000/srle.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="296" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiQ48M3rcydSHe-NMHsi8peqfMTgC8AjWbkjdKJA1yxgfw-5PdVHEM33tSmBpSySlYp64vyoFEkIhNQqnd-KjeiTf24oaGBCkNYik8RBHjf4SAxl1lSVbAW7dRbAuDUZUFQJxQiHL6vD0SkONm6GhYiHAVzqXRXLts8QnT_zxkVN_8lKJElplypY87yw/w222-h296/srle.jpg" width="222" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> Buca i Srle su našli devojku. I to u komšiluku. Neku pirgavu, šarenu, umiljatu mačkicu, koja je sada shvatila da joj je vreme da pređe u naše dvorište. Buca baš i nije imao sreće sa udvaranjem, pošto je u žaru borbe upao u blato, pa je zvršio na kupanju. Mi mačore retko kupamo, samo prema potrebi, a oni su toliko mirni da se uopšte ne bune. Obaveštena sam da ću, kad budu stigle prinove, opet morati ja da budem kuma.</span><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span>***</span></div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6vuI2FI1hg2nHa95L308uSbnVcAG8zkwt1Oa-orLOBlzzMsItVN7Th4Z7PVdaE_hUoSVPdCuhm1EeGQI8FAwLjjSt3hmkRYfd3rqqkC_Ti959B8v6X3fApwIPNd8WOmWvyW4qYEyv6sd0wFeLnnPq4f3WP2FHv2eBUmTmHR9H4Bq6oqXNjhkhpI-hcQ/s1000/izrada%20mozaika.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6vuI2FI1hg2nHa95L308uSbnVcAG8zkwt1Oa-orLOBlzzMsItVN7Th4Z7PVdaE_hUoSVPdCuhm1EeGQI8FAwLjjSt3hmkRYfd3rqqkC_Ti959B8v6X3fApwIPNd8WOmWvyW4qYEyv6sd0wFeLnnPq4f3WP2FHv2eBUmTmHR9H4Bq6oqXNjhkhpI-hcQ/w400-h300/izrada%20mozaika.jpg" width="400" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Izrada mozaika</td></tr></tbody></table><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div style="text-align: justify;"><span> Mozaik napreduje, mada ne baš onom brzinom kojom sam se nadala. Takođe sam shvatila da mi fali žuti peščar, pa ću morati da otpravim brata Gorana i druga Dalibora na daleke pute u nabavku. Zvuči smešno kad kažem da me bole noge od rada na mozaiku. Ali je istinito. Koleno mi se skroz rašrafilo, nadam se da će kolagen pomoći :/</span><br /></div></div><br /><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcAjKuaSKaWnBrg7aOllPORM4VeJhNBD7ZVglXfKqtkFbnurdFlCXYTlf04sWqQQ4OVFNcYqgtVwPtojcXuskUNVALMQu53685Gt2HEp8o3URE4oEn-_Vbn8T1j6Tqjl1i5-Mq3IQHR1NgWr_ICwnl1A9BaN3iA_S49DRyZBz3DN2RAkl8rKvvph5m4w/s1000/Cajanka.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcAjKuaSKaWnBrg7aOllPORM4VeJhNBD7ZVglXfKqtkFbnurdFlCXYTlf04sWqQQ4OVFNcYqgtVwPtojcXuskUNVALMQu53685Gt2HEp8o3URE4oEn-_Vbn8T1j6Tqjl1i5-Mq3IQHR1NgWr_ICwnl1A9BaN3iA_S49DRyZBz3DN2RAkl8rKvvph5m4w/w300-h400/Cajanka.jpg" width="300" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Čajanka na terasi</td></tr></tbody></table><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> </span>Kisa i ja smo nedavno pravile čajanku na novoj terasi. Mislim, nije nova, ali nije imala ogradu, pa je nismo koristili. Tako da smo sad dobili još jedno novo mesto za čajanisanje. Sofa je, nažalost, bila bolesna, pa nije mogla da nam se pridruži.</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br /></div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdX62E6jYmVI_SMkD2e6flofEw5iGSAlEujI3FNyD05btFCGqgDqnRDOvV8_2KgQrYENCQMdbdsBlYVkCqrBKfv7qk6PFkoWrURcZc2J_54lUEftxAICr7uxdSIGSXiA5bNtBAIMpqK6zl6ENWL9g49Q_S53JASF8TunOSBtMv-zhXpIuKqfhGhEmrwA/s1422/proslava.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1170" data-original-width="1422" height="329" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdX62E6jYmVI_SMkD2e6flofEw5iGSAlEujI3FNyD05btFCGqgDqnRDOvV8_2KgQrYENCQMdbdsBlYVkCqrBKfv7qk6PFkoWrURcZc2J_54lUEftxAICr7uxdSIGSXiA5bNtBAIMpqK6zl6ENWL9g49Q_S53JASF8TunOSBtMv-zhXpIuKqfhGhEmrwA/w400-h329/proslava.jpg" width="400" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kata, Ana, Anđa, Jaca</td></tr></tbody></table><span><div style="text-align: justify;"> Nedavno sam bila na nekoj proslavi sa koleginicama. I, mada, ne volim takvu vrstu okupljanja zbog preglasne (a i zbog vrste) muzike od koje ne možete da čujete ništa ni kad vam neko urla na uho, bilo mi je stvarno zabavno. Naša mlada koleginica Anđa je naručila pesmu za samu sebe, neki teški narodnjak (Anđelija, Anđelija), koji ja, naravno, nikad u životu nisam čula. A kad je pesma počela, ona je đipila i počela da igra sama sa sobom, da l' zbog vina il' zbog pesme, ne znam. Bila mi je mnogo simpatična. Volim kad vidim da ljudi umeju da budu srećni, bez obzira na okolnosti oko njih i to što smo svi mi okolo sedeli kao panjevi :)</div></span><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-89104382784240207302023-02-16T08:48:00.001+01:002023-02-16T08:48:45.258+01:00Devojčice kradu slatkiše<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj2pXiZsicPT7LLaLadeV7eGn4rI8iZwFaEXX5katEGUbEMaLsiEBzasS5oINHV4zjD1AUtJUPj07bLgieh6dLpUgfWd7OOYgI1JrDvsmqD3NuBis8iWVVVtThT1aTUEUoikX5MNUyA42uOTjia1mwOdF9u8n0MMkgV6Gesb2L5er_OvkiCGcpFXTcD5A/s1322/U%20potrazi%20za%20biskvitima,%20net.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1322" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj2pXiZsicPT7LLaLadeV7eGn4rI8iZwFaEXX5katEGUbEMaLsiEBzasS5oINHV4zjD1AUtJUPj07bLgieh6dLpUgfWd7OOYgI1JrDvsmqD3NuBis8iWVVVtThT1aTUEUoikX5MNUyA42uOTjia1mwOdF9u8n0MMkgV6Gesb2L5er_OvkiCGcpFXTcD5A/w484-h640/U%20potrazi%20za%20biskvitima,%20net.jpg" width="484" /></a></div><br /><div style="text-align: justify;"><span> </span>Poznato je da gospođa Ema najbolja kuvarica u Dolini Mesečine i da vrlo često priprema sjajne slatkiše iz starinskog, rukom pisanog kuvara koji joj je ostavila njena baka. Baki je bilo jasno, još dok su Ema i Lili bile devojčice, da se Lili nikada neće baviti kuvanjem i ručnim radovima. Bodovi u njenom vezu su uvek bili neujednačini i stajali su nakrivo i ona nikad nije imala strpljenja da ih dovede do kraja. Slatko je bilo prekuvano, kolači prepečeni, a pite gnjecave. I baka je samo uzdisala, pitajući se šta će biti sa njom. Nije se ni malo iznenadila kad je sa sedamnaest godina pobegla sa nekim pustolovom. A onda se rodio Kristifor. A pošto Lili nije znala šta bi s njim (smetao joj je na njenim mnogobrojnim putovanjima), ostavila ga je kod Eme. Ema je, s druge strane bila primer vrline i lepog ponašanja. Baka je bila ponosna na nju, te joj je stoga na samrti ostavila izlizanu svesku popunjenu izbledelim rukopisom, koja je sadržala najveće tajne kulinarskog umeća. Razni gosti su često navraćali u njenu kolibu i uvek su bili počašćeni vrhunskim poslasticama. Nekako se čini da Ema uvek u špajzu ima neko fino iznenađenje. Znajući za to, naše dve devojčice, Sofa i Mimi, su odlučile da posle celodnevne igre, svrate do špajza gospođe Emilije i same se posluže. A ja se pitam da li je to baš bilo mudro. Gospođa Ema ima dobro srce, ali ne voli neposlušnost i krađu, utoliko pre ukoliko je pozvala neke specijale goste u posetu.</div><div style="text-align: center;">***</div><div style="text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdRQcuJmTrFNgfkKd51XOYQrC8xMEJbse4tLMgXOt-CA-b9fK9W6VXdJQP_YkoQDeFl84YEnvVhELBtVSFxltWFUueD01W3EYTXgB5Q9K7CJ3nVEodPzzaGBHgxfav_i8Ve7pdP5NCjqhTbkojnzTXZ6D9QDWHdpBSiIFk9i6sDi2WLNUsO96n4WPykA/s1000/srle.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdRQcuJmTrFNgfkKd51XOYQrC8xMEJbse4tLMgXOt-CA-b9fK9W6VXdJQP_YkoQDeFl84YEnvVhELBtVSFxltWFUueD01W3EYTXgB5Q9K7CJ3nVEodPzzaGBHgxfav_i8Ve7pdP5NCjqhTbkojnzTXZ6D9QDWHdpBSiIFk9i6sDi2WLNUsO96n4WPykA/w400-h300/srle.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: justify;"><span> </span>Februar je prilično odmakao, a moj mačak Srle je najčešće u horizontali, obeznanjen. Znam da mačke mogu mnogo da spavaju, al' ovi ga preteraše. Alo, momci, februar je u toku :) Znam da sam kukala što skitaju, sad kukam što samo spavaju. Ne može mi se ugoditi. Bucu nisam smela da slikam. Kisa ga je šišala, pošto mu se na leđima umrsila dlaka i sad izgleda kao tifusar :/</div><div><br /></div><div style="text-align: center;">***</div><div style="text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjE6C_UNOEoFeELHnB3etYQHeUELiQ6zcc13byPvMd3MjSVxnuXF4LY8ss0uDNL5pmUxRZeOKO3Q58p7bbvBgwcFmoBbF327D38lwX4pL16WzVB_FDrTFo_a5dn1iTL6ine0EjbFt58077zKfgTsj_3-GDHl3Pcy2xgEMIvUzonLFtphTNLTApgqaRpbg/s1000/ozman.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjE6C_UNOEoFeELHnB3etYQHeUELiQ6zcc13byPvMd3MjSVxnuXF4LY8ss0uDNL5pmUxRZeOKO3Q58p7bbvBgwcFmoBbF327D38lwX4pL16WzVB_FDrTFo_a5dn1iTL6ine0EjbFt58077zKfgTsj_3-GDHl3Pcy2xgEMIvUzonLFtphTNLTApgqaRpbg/w300-h400/ozman.jpg" width="300" /></a></div><div style="text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: justify;"><span> </span>Iako sam imala neke zamerke na prvi roman Ričarda Ozmana <i>Klub ubistava četvrtkom</i>, rado sam se upustila u čitanje o novoj pustolovini četvoro penzionera i, s radošću priznajem, nisam se razočarala. Ono što mi je prvi put zasmetalo, bio je rasplet i to što je ubica ostao na slobodi. Sada se taj lik ponovo pojavljuje i skroz je simpatičan, tako da povlačim ono što sam ranije rekla. Novi roman, pod nazivom <i>Čovek koji je umro dvaput</i>, nam opet prikazuje život i dokolicu glavnih junaka Elizabet, Džojs, Rona i Ibrahima. Čini se da sve teče svojim uobičajenim tokom u elitnom domu za penzionere smeštenom na zelenim brežuljcima Kenta. Ali ne zadugo. Elizabet će dobiti neobičnu poruku i poziv da dođe u određeni stan u kome će zateći Daglasa, svog bivšeg muza i kolegu iz MI5. Ispostaviće se da mu je potrebna njena pomoć, pošto je ukrao dijamante vredne dvadeset miliona dolara od opakog mafijaša Martina Lomaksa. Uskoro počinju da se pojavljuju leševi, a Klub ubistava četvrtkom će pokušati da razreši misteriju i pronađe dijamante. Iskreno sam uživala čitajući, jer ovo nije samo krimi roman, već i priča o pravim ljudima i njihovim patnjama, slabostima, razumevanju i prijateljsvu. Vrlo šarmantno i duhovito.</div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-5601634273398773722023-02-02T13:38:00.003+01:002023-02-02T13:38:20.768+01:00Opet mozaik, a biće ga još<p style="text-align: center;"> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg22GeilqMP0djpBHE6KoU3ebrgA9_ryBqnkrO9CYOE6gkyuaNGvWDGeAwkaFJGVeKrlZoebAIp0pFaWoEZkmCm62FmNcVX1PMj4087N3ZRk0JccVTkHxn7nSR2Fk2q47816-9ReosOWFHhFuaQzUVfqfS254ffn6cQMtyx6XGc7yXBZIR70VZIRrw9jg/s1125/Bogorodica,%20net.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="1125" height="568" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg22GeilqMP0djpBHE6KoU3ebrgA9_ryBqnkrO9CYOE6gkyuaNGvWDGeAwkaFJGVeKrlZoebAIp0pFaWoEZkmCm62FmNcVX1PMj4087N3ZRk0JccVTkHxn7nSR2Fk2q47816-9ReosOWFHhFuaQzUVfqfS254ffn6cQMtyx6XGc7yXBZIR70VZIRrw9jg/w640-h568/Bogorodica,%20net.jpg" width="640" /></a></div><div style="text-align: justify;">Moja avantura sa mozaikom posle dve godine (a možda i više) i dalje traje. Sve je, nekako išlo u nastavcima, radila sam, pa nisam, pa sam imala problema sa kičmom, pa mi je bilo bolje. I tako u nedogled. Sada radim u kontinuitetu i imam utisak da sam se uhvatila u koštac sa nekim gigantskim čudovištem. Trudim se da uopšte ne razmišljam o izlivanju i montaži, jer me od toga hvata jeza :) Upravo sam razvalila profi mozaičarska klešta, pa sad moram da nabavljam nova, jer bez njih bi mi život bio pakao :) Zapravo, najveći problem u celoj priči mi je s koje strane i kako da priđem da radim. Shvatila sam da moram da se penjem po podlozi i da radim sa raznih strana i to u nekim nenormalnim, iskrivljenim položajima, tako da sam često posle rada potpuno ukočena, pa se zapitam, ponekad, šta će biti do kraja, tj. u kakvom ću stanju biti kad i ako budem završila. Brat kad me vidi, zaceni se od smeha, jar sam ja, verovatno, u nekom joga položaju, u nekakvoj polušpagi, jedna noga tamo, druga noga 'vamo, a kad se na sve to dodaju vunene čarape, sigurna sam da izgleda očaravajuće. Fotografije ispod ni približno ne dočaravaju pravo stanje stvari. A kad ustanem treba mi neko vreme da raspravim noge. Naravno, redovno radim vežbe za kičmu, koje sam naučila na fizikalnoj terapiji, ali se bojim da to nije dovoljno... Obećala sam sebi da ću onog dana kad mozaik bude izliven, otvoriti šampanjac :)</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgf_3MMKo6in4GKQX2dPNT9K_MrJZPhe4SraOh_HzrIxR7qx_ZQI_APhSYaP7m3dq0A_o0TlIwKzyF8q-wXbri09TVxBFJGmoWyy_rdySOy1VSNfA9twQHKtF2EqqM4X-Go-RKGEN8toobuFsDSLPyEt5hsaHr2A-jF40POel0qjXxTh2T9XstAw1HW7A/s1000/izrada%20mozaika%202.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgf_3MMKo6in4GKQX2dPNT9K_MrJZPhe4SraOh_HzrIxR7qx_ZQI_APhSYaP7m3dq0A_o0TlIwKzyF8q-wXbri09TVxBFJGmoWyy_rdySOy1VSNfA9twQHKtF2EqqM4X-Go-RKGEN8toobuFsDSLPyEt5hsaHr2A-jF40POel0qjXxTh2T9XstAw1HW7A/s320/izrada%20mozaika%202.jpg" width="320" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDj__6AljE79XVtgGD5i7K7IchTDBdQ7QHSqjlY0nMj9nBldIK8QA-Gf6troWhGO-IYK2e7Bd5IOtY_rRWyajDMp18hrKVdub9-w4WagMjFuoN-AjOkcHKSMX7H8Ln3YCB-PRWhZ36VHT47Rr3UycEXaKjzuf3nJbIlnSFaYXkzHn1g7Zx1GsX1Hkg3g/s1000/izrada%20mozaika.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="1000" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDj__6AljE79XVtgGD5i7K7IchTDBdQ7QHSqjlY0nMj9nBldIK8QA-Gf6troWhGO-IYK2e7Bd5IOtY_rRWyajDMp18hrKVdub9-w4WagMjFuoN-AjOkcHKSMX7H8Ln3YCB-PRWhZ36VHT47Rr3UycEXaKjzuf3nJbIlnSFaYXkzHn1g7Zx1GsX1Hkg3g/s320/izrada%20mozaika.jpg" width="320" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: center;">***</div><div style="text-align: center;"><br /></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjTMkKRSG9dodNwT9Ua9k8i0KCBiAuleyB2mmxPy0NpY-_GB-5NiMTRUAL0Pv2CmJZ-2X8-WmynWlysSnUU2Ov5OBtXaBO-YAfiYVkOLrEldBmybySih0P5n9LualJIhFVirO00XGsKn0HYlcpwooKt0XcoBMrVWd8m4ciNlB7Rq3behaExfc4H5jvoQQ/s1000/cajanka%201.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjTMkKRSG9dodNwT9Ua9k8i0KCBiAuleyB2mmxPy0NpY-_GB-5NiMTRUAL0Pv2CmJZ-2X8-WmynWlysSnUU2Ov5OBtXaBO-YAfiYVkOLrEldBmybySih0P5n9LualJIhFVirO00XGsKn0HYlcpwooKt0XcoBMrVWd8m4ciNlB7Rq3behaExfc4H5jvoQQ/w640-h480/cajanka%201.jpg" width="640" /></a></div><div style="text-align: justify;">Sada su mi dolasci devojaka sa studija postali kao praznik, pa obavezno izvučem najlepši servis za čaj i pribavim ili umesim slatkiše koje one vole. Nisu se stvari mnogo promenile od naših prvih čajanki. Tračarenje, crni čaj i slatkiši sa omiljenim osobama. Ima li ičeg lepšeg.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLRXultmY6wpEsmKI-7smiRGKsN5386FBmuwSoPsUNtLqOieNqpJilW-62qztAdFH617uYON8LYongsUn6JlZxF0i6XWgbKjL_COTYRrpL23lR5jNS7SOyGhFZ_SvmrWreLN-_grnT0473Q9ogMhAD8ZVml0F3fNe7l0-YH_wY97FFWQSkcazbmdJD8g/s1000/cajanka%202.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLRXultmY6wpEsmKI-7smiRGKsN5386FBmuwSoPsUNtLqOieNqpJilW-62qztAdFH617uYON8LYongsUn6JlZxF0i6XWgbKjL_COTYRrpL23lR5jNS7SOyGhFZ_SvmrWreLN-_grnT0473Q9ogMhAD8ZVml0F3fNe7l0-YH_wY97FFWQSkcazbmdJD8g/s320/cajanka%202.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: center;">***</div><div style="text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8AdaDeharaObVeCpm99jIiOmMTwK92S7gXVObu489dNoqx_l1S26mPDD0HzyGStVWDBc6AlsDZB-ir6dT8rrA0urDt6bVweETlQC5PDIpNC5YjgCVO5Fp8f_UASyuD3GQok7pqIFSCAzS_ig2VheKXEISArKCsPxkRKliCVc9SE8m8tYWE-lzsfpU-A/s1000/macori.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8AdaDeharaObVeCpm99jIiOmMTwK92S7gXVObu489dNoqx_l1S26mPDD0HzyGStVWDBc6AlsDZB-ir6dT8rrA0urDt6bVweETlQC5PDIpNC5YjgCVO5Fp8f_UASyuD3GQok7pqIFSCAzS_ig2VheKXEISArKCsPxkRKliCVc9SE8m8tYWE-lzsfpU-A/w640-h480/macori.jpg" width="640" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Mačori će još malo napuniti tri godine. Slatki su. Kao dva mekana plišana jastučeta. Malo skitaju, pa onda spavaju nekoliko dana bez prestanka da povrate snagu. I tako u krug. Sekiram se mnogo za njih, nekako su smotani. Ne mogu tu ništa da učinim. Mislim, mogla bih, ali ne želim. Skitanje i jurenje mačaka je njihov životni smisao i neću to da im remetim. Jutros sam toliko istiskala mog mačka (ovaj desno) da se nekad pitam kako me trpi :)</div><br /><p></p><p><br /></p></div>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-19686461401777422552022-10-14T16:21:00.007+02:002022-10-14T16:22:55.543+02:00Pospani poštar i Konstantin štreber<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEivtXbqgDjpOurZzfuTLgdCUKW1OHmwPeY_9OjV-l50BikiN9Z-JLZZ5E-lhwoQE5jjdBXNFSNePwheiSGOLa_u28a3iwaTWd2Ug2Ne0e-PNEdsy76n6z6-80t4GG1cta1_I6bwvHFW4LmY5aE4vfAdY6CtrjHzXZYHtHFujvalZOB_m8941UJUZ09T3g/s1119/jezic%20u%20krevetu,%20net.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="1119" height="572" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEivtXbqgDjpOurZzfuTLgdCUKW1OHmwPeY_9OjV-l50BikiN9Z-JLZZ5E-lhwoQE5jjdBXNFSNePwheiSGOLa_u28a3iwaTWd2Ug2Ne0e-PNEdsy76n6z6-80t4GG1cta1_I6bwvHFW4LmY5aE4vfAdY6CtrjHzXZYHtHFujvalZOB_m8941UJUZ09T3g/w640-h572/jezic%20u%20krevetu,%20net.jpg" width="640" /></a></div><br /> <span> Poštar Ježić je ličnost kojom započinje avantura u Dolini Mesečine. Jednog ranog jutra on će hitro, dok svi stanovnici Doline budu spavali, poći da uruči telegram gospodinu Lascu. On je sin gospođe Bube i stariji brat Borisa hrčka (Boris je usvojen, gospođa Buba ga je našla u bašti). Ovde ga vidimo kako ustaje u svitanje, dok još svi spavaju i sprema se lagano da ide na posao.</span><div><br /><div><div style="text-align: center;">***</div><p></p><div style="text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiKkZou9KrXKDE7aQyJcBASWu7LP9-naydRpyO_bFjn_vF4IpqLKOy_Yn3XTTPrEIUIHqsfXz046GvqTIomlYgGtAXQUOd1L8PDnb8tEi1_IgHYD25LOTqSX_0Y7btAIeYWCqM7mySvlKujiygGT5soW6iFp6ZXNdb3ueKggATdb535mPDsue1PLyKG_A/s1000/Konstantin.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="968" data-original-width="1000" height="388" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiKkZou9KrXKDE7aQyJcBASWu7LP9-naydRpyO_bFjn_vF4IpqLKOy_Yn3XTTPrEIUIHqsfXz046GvqTIomlYgGtAXQUOd1L8PDnb8tEi1_IgHYD25LOTqSX_0Y7btAIeYWCqM7mySvlKujiygGT5soW6iFp6ZXNdb3ueKggATdb535mPDsue1PLyKG_A/w400-h388/Konstantin.jpg" width="400" /></a></div><span><br /></span></div></div></div><div style="text-align: justify;"><span><span> A onda se iznenada u priči pojavio još jedan novi lik. On se prvo pojavio koja neka usputna ličnost dok sam pisala i počeo da ubacuje neke interesantne komentare. Pa mi se onda dopao i pomislila sam da bi mogao da ima malo veću ulogu u priči. Njegovo ime je Konstantin, a sva deca u školi ga zovu štreber. Njegov omiljeni predmet je poznavanje prirode i planira da studira bilogiju kad poraste. To je jedno od one dece koja uvek sve znaju i koja čak povremeno ispravljaju i samu učiteljicu. Njega izuzetno intigira činjenica da Sofijin rep raste na glavi, dok kod svih ostalih životinja raste na sasvim drugom mestu.</span><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span><span><span> </span>Inače, testirala sam svoju priču. Pročitala sam dva poglavlja Bubi, Mimi i mojoj mami i mogu reći da je dobro prihvaćenja. Slatko su se smejale Kristiforovom bezobrazluku. A kad sam ih pitala ko im je omiljeni lik, devojčice su mi u glas odgovorile - Kristifor. Nisam se tome nadala, priznajem. On je toliko grozan, da bi svakog izludeo (čak je i mene nervirao dok sam o njemu pisala), ali, eto, njima je simpatičan :)</span></span></div><div style="text-align: center;">***</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXNpopr20uRgkDtVx4VN3KJiAXD_q5-W6jmuBjCQjFCnG2gFybU0jEb2dD_xf3QOpfLFRek9QBO4OtEnp5pom0HM4dXYJcSSw5sBlPNvTznP-y3sYdyhIKSW8TmHildP5OYYOCymqazoa8rafaloqF8q3P-FPQU1SllCMu6BvC-lknpZo14qJwmDkfNg/s1000/061.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXNpopr20uRgkDtVx4VN3KJiAXD_q5-W6jmuBjCQjFCnG2gFybU0jEb2dD_xf3QOpfLFRek9QBO4OtEnp5pom0HM4dXYJcSSw5sBlPNvTznP-y3sYdyhIKSW8TmHildP5OYYOCymqazoa8rafaloqF8q3P-FPQU1SllCMu6BvC-lknpZo14qJwmDkfNg/w300-h400/061.jpg" width="300" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> Ova dva manekena su trenutno mirna. Počeli su, doduše, ponekad međusobno da se kolju, tj. Buca bije mog Srleta (što je svima nama neverovatno). Ali, uglavnom se spava po petnaest sati i ustaje se samo da se nešto gricne, da se ne izgubi energija za spavanje :) Jaoj, kad im stigne februar, a njih dvojica kao rolovane pihtije (ako takvo nešto uopšte postoji). </span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span>***</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7KJ56md9jgE_X3q7l2BgwuKoOLTWf9RgaF9OqgH4WkJVAgubgBXFvfmWvRbW79Xsv51NB4DNgaTCYmyHg4qYzKJaAbnmx86S4MgH81J_6TCi_sDEjLurUhBY3goxDK6WvA3M6QRqf3SrN6MuQOB_lM4oGI0SSkIe-pky4_87S1-l_YPSblRrp8IytbQ/s1000/cajanka%201.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7KJ56md9jgE_X3q7l2BgwuKoOLTWf9RgaF9OqgH4WkJVAgubgBXFvfmWvRbW79Xsv51NB4DNgaTCYmyHg4qYzKJaAbnmx86S4MgH81J_6TCi_sDEjLurUhBY3goxDK6WvA3M6QRqf3SrN6MuQOB_lM4oGI0SSkIe-pky4_87S1-l_YPSblRrp8IytbQ/s320/cajanka%201.jpg" width="320" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> </span>Posle nekoliko godina pauze, počele smo opet da pravimo čajanke, iz prostog razloga što je šteta da onoliki čajnici i šoljice stoje neupotrbljeni. Ne možemo, naravno, onoliko često kao pre, pošto su devojke na studijama, ali se trudimo da iskoristimo svaki vikend koji provedu kod kuće. Nisu tu toliko bitni čaj i biskviti (mada ni to ne treba zanemariti), koliko razgovor, povezivanje i druženje. Bilo bi divno da tako bude i za trideset godina, pa da one dovedu svoju decu, a na kraju krajeva i svoje unučiće, na našu čajanku...</div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiE5iW6uTu0CsbVy80xN-RXlFfrGj2wYt7twetnunECL5iKX002dw56DLzT8Ww_XLV508QH5WLiGnTslB-b3vx7LJG61ewg_bVwRmVe1V-qPmi0AYgH8WtJ8ngzf6Y0N_nOv-4aVmACofE4sMdOqIqTOi53fta7H-Lnz9y04Bll58OZl0b2HhSt7wpjQ/s1000/cajanka%202.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiE5iW6uTu0CsbVy80xN-RXlFfrGj2wYt7twetnunECL5iKX002dw56DLzT8Ww_XLV508QH5WLiGnTslB-b3vx7LJG61ewg_bVwRmVe1V-qPmi0AYgH8WtJ8ngzf6Y0N_nOv-4aVmACofE4sMdOqIqTOi53fta7H-Lnz9y04Bll58OZl0b2HhSt7wpjQ/s320/cajanka%202.jpg" width="320" /></a></div></div><div style="text-align: center;"><br /></div>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-34414363847896464772022-07-07T07:36:00.000+02:002022-07-07T07:36:02.340+02:00Šumsko Čudovište<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQri1GUeBocOKO7bkZngioNORrNfyTzJ_IQWfZJtRZ9T7XMAmUTnRzcYBhUfKFbk84e_M0p05kT9suAlPDQe67D2RBhOGXLA9J8H8jdIRQaZJbutPwedZC5m5PfdMDdZ2STzizG4VrwlbxvCUscbZLUKWFZ22P-BQS7MFH3iR_HO3KrHJwysgJkaYMmQ/s1176/Sumsko%20cudoviste,%20net.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1176" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQri1GUeBocOKO7bkZngioNORrNfyTzJ_IQWfZJtRZ9T7XMAmUTnRzcYBhUfKFbk84e_M0p05kT9suAlPDQe67D2RBhOGXLA9J8H8jdIRQaZJbutPwedZC5m5PfdMDdZ2STzizG4VrwlbxvCUscbZLUKWFZ22P-BQS7MFH3iR_HO3KrHJwysgJkaYMmQ/w544-h640/Sumsko%20cudoviste,%20net.jpg" width="544" /></a></div><br /><div style="text-align: justify;"> Deca su koračala kroz mračnu šumu osvrćući se uplašeno na svaki šušanj. Ni sami nisu znali koliko dugo su hodali. Prolazili su sati, a put je im je i dalje bio nepoznat. Iznenada se sasvim jasno i glasno začulo krckanje suve grane kao da je neka noga zgazila na nju. Sve četvoro uzdahnu u iščekivanju i okrenu se u pravcu zvuka. Borisu fenjer ispade iz drhtavih šapa i razbi se u hiljadu komada, a oni ostadoše u potpunom mraku. Sada su sasvim jasno mogli da čuju korake nekih tromih nogu koje su se vukle po zemlji i iznenadni trag lelujave svetlosti se pojavi iza žbuna i poče lagano da se kreće prema njima. Oni se stisnuše jedno uz drugo. "To je Šumsko Čudovište", jedva čujno zacvile Kristifor, na šta se njih četvoro zbiše još više. Sad su se već iz mraka nazirale tamne šape sa ogromnim crnim kandžama koje su prilazile sve bliže i bliže...</div><div style="text-align: justify;"><span> Bojim se da se ovde moram zaustaviti sa pričom. Ne mogu još uvek da otkrijem ko je Šumsko Čudovište, samo mogu da kažem da decu ne bih dovela u opasnost čak ni u priči. Jedina osoba koja zna identitet čudovišta (pored mene, naravno) je moja mama. I tako će ostati još neko vreme. A mi ćemo da nastavimo sa nekim drugim dogodovštinama naše male družine. Doduše, uskoro će se proširiti za još neke nove članove. Stvari postaju sve zapetljanije, a ja razrešenje još nemam :) Mislim, imam, ali ne detaljno. Valjda će vremenom priča sama da se ispriča :)</span></div><div style="text-align: center;"><span>***</span></div><div style="text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAkZGWMN5yzzM3_4XyOTg8kZZcBZs3wkcOt4NfBR8iZlIXDYX9DsAPdyKMURrUiFyXDRPzIKF9qp4DeHIQjgOfvkqCcLVYZwNcFy388fvfbP14SfnV8xZVlVaTq04VtNI36pEDsZrEm-2FqGktjlIW1pSAFcJ2Su5cnXCkbCYYMi0u3ycrsK_lWrcJwA/s477/alisini_zlocini-giljermo_martines_v.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="477" data-original-width="310" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAkZGWMN5yzzM3_4XyOTg8kZZcBZs3wkcOt4NfBR8iZlIXDYX9DsAPdyKMURrUiFyXDRPzIKF9qp4DeHIQjgOfvkqCcLVYZwNcFy388fvfbP14SfnV8xZVlVaTq04VtNI36pEDsZrEm-2FqGktjlIW1pSAFcJ2Su5cnXCkbCYYMi0u3ycrsK_lWrcJwA/s320/alisini_zlocini-giljermo_martines_v.jpg" width="208" /></a></div></div><div style="text-align: justify;"><span><span> Možda sam nekad pomenula, ali za svaki slučaj da ponovim, da sam veliki ljubitelj krimi romana. Tako je još od kako sam bila dete. I moram da priznam da se i dalje obradujem kad nađem krimić po svojoj meri. Tako da evo jednog uzbudljivog. U pitanju je, meni do sada nepoznati argentinski autor, Giljermo Martines i knjiga pod nazivom <i>Alisini zločini</i>. Autor je, inače, po profesiji matematičar, a kao inspiracija za ovaj roman poslužili su mu Luis Kerol i Alisa u zemlji čuda. Radnja se događa 90-ih godina dvadesetog veka i smeštena je na Univerzitet Oksford, a glavni junak je argentinski student kroz čiju perspektivu pratimo čitavu priču. Na univerzitetu postoji Bratstvo Luisa Kerola, koje je posvećeno izučavanju dela i života čuvenog matematičara i pisca, a među članovima brtatstva nalazi se mentor našeg pripovedača, slavni profesor logike Artur Seldom. Uskoro do Bratstva stiže obaveštenje da je mlada studentkinja Kristen slučajno otkrila neke nove, do sada nepoznate, detalje iz Kerolovog privatnog života, koji bi mogli potpuno da promene percepciju njegovog lika i dela. Ta vest uznemirava sve, a Kristen uskoro doživljava saobraćajnu nesreću, koju jedva preživljava. Ubrzo će početi da se dešavaju neobični zločini, koji podećaju na detalje iz Alise u zemlji čuda, a profesor Seldom će sa svojim studentom pokušati da ih razreši. Knjiga se dosta bavi i Kerolovim diskutabilnim odnosom sa devojčicama, koje je često fotografisao (uz odobrenje roditelja), a te fotografije ljudi danas doživljavaju kao erotske. Ne znam. Videla sam nešto od toga i izgleda mi sasvim obično. Ima i fotomontaža koje prikazuju Kerola kako se grli sa Alisom Lidl, ali to, naravno, nije pravo. Iskrena da budem, sumnjam u to ludilo. Mislim da to, kakvo ponašanje je prihvatljivo, a kakvo ne, zavisi</span></span> od vremena, sredine i okolnosti. Očigledno je da su roditelji dozvoljavali svojoj deci da provode vreme s njim, da ih on fotografiše i da niko to nije smatrao čudnim. Današnji čovek je opravdano postao osetljiv na takve stvari, pa mu je teško da ih sagleda iz perspektive tog vremena. A ja, stvarno, ne želim da verujem da je Luis Kerol bio manijak.</div><div style="text-align: justify;">⭐⭐⭐⭐⭐ Pet zvezdica za ovu knjigu, jer je uzbudljiva i ima neočekivani rasplet.</div><div style="text-align: center;">***</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbmBf4zqlbU47EhKhVQSkWZjWY7i-I6cHZONjUgonvNMwygJ9OydcQgoHOJVAmavKwpZnnIRCjbzw0NIpMDFDAj5-7o61Vq7WE7K_eguepxxLvAmd0VIFzSNqnzY9mjLy-bcgOPl0Z9ctYly8YJD7XiUbnfw5okm2jlU7LatGXNfHyptvHZETdMPoYTg/s1125/tigrovi.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1125" data-original-width="1000" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbmBf4zqlbU47EhKhVQSkWZjWY7i-I6cHZONjUgonvNMwygJ9OydcQgoHOJVAmavKwpZnnIRCjbzw0NIpMDFDAj5-7o61Vq7WE7K_eguepxxLvAmd0VIFzSNqnzY9mjLy-bcgOPl0Z9ctYly8YJD7XiUbnfw5okm2jlU7LatGXNfHyptvHZETdMPoYTg/w355-h400/tigrovi.jpg" width="355" /></a></div><div style="text-align: center;">I na kraju - grozne bebe tigraste </div><div style="text-align: center;">(zovu se Pera, Mika i Laza)</div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-22136780422365925982022-06-24T16:02:00.000+02:002022-06-24T16:02:14.340+02:00Izgubljena deca<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhB1lLnxh0NFIZkPd3xx-EMZCUmUGXOCxNMlwMBxlOQ-_TDS9aJnRcA23xSWE4Ep5KFK4AUHu-UlX9TpsEzmMAq3TmZazPicw0zzZT-KQBVb93M5iLOpWjy5d4CXKpuv_UOemMT6XqvjmXVMRJLv_OZZipaCL8wWtwIaauF73vLKuC5UE1XMv4biEUbmQ/s1106/Izgubljena%20deca.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="960" data-original-width="1106" height="556" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhB1lLnxh0NFIZkPd3xx-EMZCUmUGXOCxNMlwMBxlOQ-_TDS9aJnRcA23xSWE4Ep5KFK4AUHu-UlX9TpsEzmMAq3TmZazPicw0zzZT-KQBVb93M5iLOpWjy5d4CXKpuv_UOemMT6XqvjmXVMRJLv_OZZipaCL8wWtwIaauF73vLKuC5UE1XMv4biEUbmQ/w640-h556/Izgubljena%20deca.jpg" width="640" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> Kiša ih je naterala da zađu duboko u šumu. Sada je već prestala da pada, a deca su shvatila da ne znaju gde se nalaze. Svuda oko njih, dokle god je pogled dopirao, bili su tamni obrisi stabala. Vladala je mukla tišina. Mrak je polako postajao sve gušći i hladnoća se uvlačila pod kožu. Boris se lagano okretao u raznim pravcima njuškajući vazduh i pokušavajući da utvrdi iz kog pravca su došli. Bio je najstariji i najkrupniji oh svih, pa se nekako od njega očekivalo da bude vođa grupe. Ali, njegovo njuškanje nije dalo nikakvih rezultata. Kiša je sve sprala i nije se osećalo ništa drugo sem mirisa vlažne zemlje. Svi su bili uplašeni, umorni i gladni. Boris je zabrinuto pogledao drhtavu malu Mimi, čija se pokisla baletska suknja slepila uz njeno krzno. Ni Kristifor ni Sofija nislu izgledali mnogo bolje. Njihova neprekidna prepirka, koja je trajala ceo dan, već neko vreme se nije čula, pa su oboje, kao da su sklopili primirje, stajali stisnuti jedno uz drugo i očima punim nade i očekivanja gledali u Borisa. On je uzdahnuo, uhvatio Miminu šapu, podigao fenjer i krenuo nasumično. Ako nastave pravo, negde će morati da stignu. Sofija i Kristifor su krenuli za njima. Hodali su lagano, osvrćući se uplašeno, dok su stabla i nebo postajali sve tamniji, a odsjaji fenjera bacali zastrašujuće senke...</span><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span>***</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZmoh2m5EsDrehqbsKskOdpyer5TjCgW0lF63YRgO8EeG_LtbkoBLleoRMOc86NFaIlfw9ruspjw19fy6RXnPq8fSd6nbbwl9FslMn0E9Z-DimbEzsgXCeUZTN2mM2ybN_dKFzeKgnKasmAP1x93o7yGpuIpNArdDTJwWmL7yBLoZ6l4oCdIHhueVNVg/s1160/kuca%20bez%20ogledala.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1160" data-original-width="1000" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZmoh2m5EsDrehqbsKskOdpyer5TjCgW0lF63YRgO8EeG_LtbkoBLleoRMOc86NFaIlfw9ruspjw19fy6RXnPq8fSd6nbbwl9FslMn0E9Z-DimbEzsgXCeUZTN2mM2ybN_dKFzeKgnKasmAP1x93o7yGpuIpNArdDTJwWmL7yBLoZ6l4oCdIHhueVNVg/s320/kuca%20bez%20ogledala.jpg" width="276" /></a></div><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span><span> </span>Evo, jedne neobične knjige za decu švedskog pisca Mortena Sandena, koju sam nedavno pročitala. Zove se Kuća bez ogledala i govori o devojčici Tumasini, koja sa tatom boravi u kući njihove rođake Henrijete. Pored njih tu su još neki rođaci, koji čekaju čitanje testamenta i nasledstvo, jer Henrijeta je stara i bolesna i njena smrt je samo pitanje trenutka. Nekada je bila slavna glumica, a danas u njenoj kući nema ni jednog ogledala. Nekoliko dece, koja se tu nalaze prekraćuju to sumorno vreme igrajući se žmurke u njenoj velikoj kući punoj praznih soba i skrivenih kutaka. Jednog dana mala Signe pronaći će ormar u kom su sklonjena sva Henrijetina ogledala i koji vodi u paralelnu realnost. A, zatim, tu tajnu otrkiti i Tumasini. Na početku knjige su svi tužni i nose teret neke tragedije i patnje, koju nisu uspeli ni da razumeju, ni da prevaziđu, ni da prihvate. I deca i odrasli. Ali su deca ta koja se prva hvataju u koštac sa onim što ih muči, doživljavaju transformaciju i na kraju pomažu i svojim roditeljima da se pomire sa zastrašujućim stvarima, koje se svim ljudima događaju u životu, a jedna od njih je i smrt. Moram da priznam da mi je ovo bio vrlo čudan izbor teme za dečiju knjigu. Ali, isto tako i logičan. Tragedije se dešavaju, a mi nikad ne naučimo da se suočavamo sa njima, a još manje da pokušamo da ih razrešimo ili da ih, eventualno, prihvatimo. Ova knjiga bi trebalo da u tome pomogne.</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span>⭐⭐⭐⭐ četiri zvezde od mene za ovu knjigu, za dobru ideju i nameru, a ja odoh da čitam o nekim gusarskim ili indijanskim avanturama.</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">***</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggtsR2lcFb5FXaMJyPWVyQ6Fb0q8Up7hHy3HRABlwXrOXQafRrjAwBER_7V7OPE4gJSgMy0BZ-v8toqrFFjhjj5LGKxLU2nyCl6zf0ss5mX3C5mfV5KA0nKBoPUSJre_LeQxbhaSF1meln4N0F2IgsyiySlvptgQir-JsVfM_0WAIpEVlYZZyljQs8WA/s1000/laza.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="735" data-original-width="1000" height="294" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggtsR2lcFb5FXaMJyPWVyQ6Fb0q8Up7hHy3HRABlwXrOXQafRrjAwBER_7V7OPE4gJSgMy0BZ-v8toqrFFjhjj5LGKxLU2nyCl6zf0ss5mX3C5mfV5KA0nKBoPUSJre_LeQxbhaSF1meln4N0F2IgsyiySlvptgQir-JsVfM_0WAIpEVlYZZyljQs8WA/w400-h294/laza.jpg" width="400" /></a></div>Ovaj mačak, koji se bezbrižno baškari u krilu moje mame je Mašin sin Laza. Baš je grozan :) I ne, neću da ga usvojim.<div><p></p></div>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-57026165225958167742022-06-20T21:16:00.002+02:002022-06-20T21:16:35.293+02:00Kris i njegova tuga<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjokItj9Y2fyFUZgBxGoL0SkqjDEHG__A28ohDSM2GluR035zZl7H8FkzTECdZiI6tmLINs9nkP7v3yrkF99lvwn1LAKWyY6ydnjRUuCcDXmAHr4nXdmStrfVZQuXVJPao7ucTrVWyeBgQZXUhbj2kp0mGFKN068CtMB4s-F441TO_VktgV1KVdqThsfw/s1000/Kristifor%20sa%20mamom.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="926" data-original-width="1000" height="592" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjokItj9Y2fyFUZgBxGoL0SkqjDEHG__A28ohDSM2GluR035zZl7H8FkzTECdZiI6tmLINs9nkP7v3yrkF99lvwn1LAKWyY6ydnjRUuCcDXmAHr4nXdmStrfVZQuXVJPao7ucTrVWyeBgQZXUhbj2kp0mGFKN068CtMB4s-F441TO_VktgV1KVdqThsfw/w640-h592/Kristifor%20sa%20mamom.jpg" width="640" /></a></div><br /><div style="text-align: justify;"> Ljudski odnosi su često komplikovani. Naročito sa onima koji su nam najbliskiji i koje najviše volimo. Ako je neko, slučajno, pomislio da je u Dolini Mesečine uvek leto, da cveta cveće i da se organizuju beskonačne čajanke sa brdom kolača, grdno se prevario. Nije da svega toga nema u Dolini i to u velikim količinama. Ali, bojim se da ima i nečeg što nije baš toliko zabavno, a Kristifor je neko ko to najbolje zna. Možda je nekima poznato da je on ostao bez tate dok bio još sasvim mali miš. Njegov tata je poginuo u dvoboju, a Kristiforovo sećanje na njega je toliko izbledelo da jedva može da se seti da je ikad imao tatu. Seća se samo njegovih šiljastih brkova i nakrivljenog cilindra, koje je viđao ponekad u prolazu, ali se ne seća ikakve bliskosti sa njim. Njegova mama Lili je, s druge strane, bila vrlo nežna, ali često i odsutna. Uvek na nekim balovima i na prijemima, uvek u velkom društvu koje je oduzimalo većinu njene pažnje. Volela je ona svoj jedinca i mazila ga i čitala mu, kad je bila tu. Ali, često nije bila tu. Kristifor je sve više vremena provodio sa svojoj tetkom, nama poznatom, divnom gospođom Emom. A onda se jednog dana mama nije pojavila da ga uzme. Saznao je kasnije da se preudala za vikonta de Surija i otišla na neka daleka putovanja, a on je rastao uz svoju tetku besan na ceo svet...</div><div style="text-align: center;">***</div><div style="text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgF68Q3bCPlWyEHS-hy9ESQEkgrFDxXpHMYchK3pZF_Sqfs5JAKRB3W9a-a7ash_GDX4BEcwB6A_gplM-ZwvlfWlUcv_0i-N-RFbnVjXF4gCilVA6iaeW8tfY5So77PPDRYTXNsTrbQE1Ye1LVyf0cOLC63L_CE3wedfK7wGTj9iQBktfb95pthqbJiQ/s1000/Besmrtno%20srce.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="811" data-original-width="1000" height="325" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgF68Q3bCPlWyEHS-hy9ESQEkgrFDxXpHMYchK3pZF_Sqfs5JAKRB3W9a-a7ash_GDX4BEcwB6A_gplM-ZwvlfWlUcv_0i-N-RFbnVjXF4gCilVA6iaeW8tfY5So77PPDRYTXNsTrbQE1Ye1LVyf0cOLC63L_CE3wedfK7wGTj9iQBktfb95pthqbJiQ/w400-h325/Besmrtno%20srce.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> Nedavno sam pročitala jednu izuzetno zabavnu i uzbudljivu, a pomalo i zastrašujuću knjigu. Knjiga se zove Besmrtno srce (Cogheart), a pisac je Piter Banzl. Radnja je smeštena u viktorijansku Englesku, na kraj XIX veka. Trebalo bi odmah da napomenem da je radnja smeštena u prošlost, ali ima futurističke elemente. Pošto je to doba naglog razvoja nauke, pojavljuju se roboti koji rade kao posluga u bogataškim kućama ili kao kondukteri u cepelinima i dirižablima, kao i hibridi, koji predstavljaju mešavinu čoveka i mašine. Glavna junakinja priče je trinaestogodišnja devojčica Lili, koju je otac upisao u uglednu školu za mlade dame smeštenu negde u nekom zabačenom selu, a u kojoj je njoj život nepodnošljiv. Ona kradom, na časovima lepog damskog hoda, čita petparačke horor romane. Njen život će se drastično promeniti kada jednog dana bude saznala da su vazdušni pirati napali Vilinog konjica, brod njenog tate, inače slavnog konstruktora mehanoida, a nakon što se brod sruši, on se vodi kao nestao. Pre nestanka, njen tata šalje mehaničkog lisca Malkina da je upozori na opasnost. Međutim Malkina progone hibridi, koji pokušavaju da ga spreče da dođe do Lili, ranjavaju ga, a zatim ga pronalazi dečak Robert, čiji je tata časovničar i koji će uspeti da ga popravi. Lili, Robert i Malkin zatim kreću u avanturu spasavnja Lilinog tate, dok su im hibridi non stop za petama. Znam da zvuči mnogo čudno, ali je priča vrlo zabavna. I pored toga što dosta prostora u priči zauzimaju mašine, ima mnogo ljudskosti i dobrote u njoj... I sasvim slučajno se desilo da imam adekvatan obeleživač za ovu knjigu, u vidu metalne lisice :) Od sad ću je zvati Malkin.</span></div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-40401783365872776222022-05-28T16:03:00.005+02:002022-05-28T16:08:27.163+02:00Spremanje zimnice u Dolini<p style="text-align: center;"> <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEir4woT304mEO4xZi5FPlIIM_e19ZKmPreoVM3Eps6jkDp5k05vMX33LqrzqeSCWQAXUmMR_qxiVkKVRbeMH3hFkqDLBE7klHXDReOQZsgCYi9jpWgke8LoVloK0PdsE7Ba1JL97cegEueFsU43l9UGIchRVtmPLQNpWCZCbB7vhfMgrlQRO0w6EICMbA/s1024/ema,%20sofa%20i%20mimi,%201.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1024" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEir4woT304mEO4xZi5FPlIIM_e19ZKmPreoVM3Eps6jkDp5k05vMX33LqrzqeSCWQAXUmMR_qxiVkKVRbeMH3hFkqDLBE7klHXDReOQZsgCYi9jpWgke8LoVloK0PdsE7Ba1JL97cegEueFsU43l9UGIchRVtmPLQNpWCZCbB7vhfMgrlQRO0w6EICMbA/w626-h640/ema,%20sofa%20i%20mimi,%201.jpg" width="626" /></a></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> Dok je živela sa svojom porodicom, mada joj se to sada dok je boravila u Dolini Mesečine činilo beskonačno daleko, Sofija je često pomagala mami i baki oko spremanja zimnice, mešenja kolača i sve to sa puno elana, znajući da će moći sa zadovoljstvom da umoči prst u fil za tortu ili saft od slatka. Ruke su, naravno, morale da budu pažljivo izribane, kao i prljavština ispod noktiju nakupljena nakon celodnevnog igranja napolju i sve to pod maminim strogim nadzorom i njenim rendgenskim pogledom koji je zapažao i najsitnije detalje. Čini se da je gospođa Ema imala podjednako dobru sposobnost zapažanja, jer ju je, posle temeljitog pregleda, vratila po treći put u kupatilo. Odrasli su ponekad toliko sitničavi i nemaju pojma kako je to kad nemaš strpljenja, a ni vremena da po sto puta radiš jedno te isto. Uostalom, ko zna koliko puta je podigla hranu sa poda i strpala u usta, a da to niko nije primetio. A i ukus je isti, možda čak i bolji. To ju je podsetilo na lizalicu koju je Kristifor ispustio u prašinu, nakon što ga je ona iz sve snage gurnula. E, toj lizalici nije bilo pomoći i ta je misao natera, premda joj beše žao propale lizalice, da se zlurado nasmeši. Mali je to, apsolutno, zaslužio. Nakon što je treći pregled ruku prošao uspešno, ona jurnu ka stolu i zgrabi iz vangle šaku trešanja. Mala Mimi je već mljackala, dok je nespretno vadila koštice, a sok joj se slivao niz ulepljene šape. Čim su se srele devojčice začavrljaše i počeše da se kikoću, radeći brzo i nespretno. Gospođa Ema poče vešto ukosnicom da vadi koštice i trešnje ubacuje u šerpu, pogledajući nasmešeno u dve zanesene devojčice.</span><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgAq5Kxa_13Q0B5K7qwPP727Z3PAgxINxRCgtbrr-T7T3Kj64VwsYSYKhXgN_5B8wCAyGz4Eceegfy0-XRlzD47DNwI4qMzV5TLE_-5wQk-B8MdDzZA2c4RySP7LbJnvX2-kJxPbw2GNX6rZDvSFvxyqePbniyyHRWmDTuabEG-AsH091vsWJiotvygrw/s1159/ema,%20sofa%20i%20mim,%20detalj%201.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1159" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgAq5Kxa_13Q0B5K7qwPP727Z3PAgxINxRCgtbrr-T7T3Kj64VwsYSYKhXgN_5B8wCAyGz4Eceegfy0-XRlzD47DNwI4qMzV5TLE_-5wQk-B8MdDzZA2c4RySP7LbJnvX2-kJxPbw2GNX6rZDvSFvxyqePbniyyHRWmDTuabEG-AsH091vsWJiotvygrw/w552-h640/ema,%20sofa%20i%20mim,%20detalj%201.jpg" width="552" /></a></div><div style="text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: center;">***</div><div style="text-align: justify;"><span> Dosta se čitalo u međuvremenu, nešto mi se dopalo, nešto sam jedva pročitala. Prvi mi na pamet pade Skelig Dejvida Almonda. Nekako su mi podeljena osećanja u vezi sa ovom knjigom. U početku mi se dopala priča o desetogodišnjem dečaku Majklu, kome je sestra beba vrlo bolesna. On u trošnoj, staroj garaži pronalazi nekog neobičnog čoveka, koga stalno obilazi i donosi mu hranu. Priča postaje čudna kad se ispostavi da je taj lik iz garaže, koji jede crknute miševe, u stvari anđeo, koji će pomoći njegovoj sestri da preživi.</span> Ne znam šta da mislim. Volim fikciju i kad se mašta kreće u svim mogućim i nemogućim pravcima, ali ovo mi je bilo zbunjujuće i moram da priznam da nisam nešto preterano uživala u čitanju, naročito druge polovine knjige. </div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdYEk3gXFQNcc7RLsq7eAQN6ecEXQeTFbhBuHtlgaVvAgCRDN47yjXwGnd3pA-nUIt6Y-_FQaTnM1IVt3SasA3xvN72WBGB9zpvMll5asw9sLF4aKBjmb_vR2qx1bAjoMZvsY9EgCxZsLANhGWh6_SkCkDWHnU1lr-PSUI0BlXL_uPazQytpiXPPs_gw/s1000/Dobri%20kradljivci.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdYEk3gXFQNcc7RLsq7eAQN6ecEXQeTFbhBuHtlgaVvAgCRDN47yjXwGnd3pA-nUIt6Y-_FQaTnM1IVt3SasA3xvN72WBGB9zpvMll5asw9sLF4aKBjmb_vR2qx1bAjoMZvsY9EgCxZsLANhGWh6_SkCkDWHnU1lr-PSUI0BlXL_uPazQytpiXPPs_gw/w400-h300/Dobri%20kradljivci.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> </span>Međutim, jedna druga knjiga me je sasvim očarala. U pitanju je mlada autorka Ketrin Randel, koju sam u par navrata pominjala, i njena nova knjiga <i>Dobri kradljivci</i>. Radnja se dešava u Njujorku 30-ih godina. Glavna junakinja priče je devojčica Vita, čijeg dedu je iskoristio ozloglašeni gospodin Sorotore i na prevaru mu oteo zamak. Vita, lutajući gradom i pokušavajući da što više sazna o Sorotoreu, upoznaje devojčicu Svilu, koja džepari po ulici i dvojicu dečaka iz ruskog cirkusa Samjuela i Arkadija. Videvši koliko njen deda pati, nakon što mu je voljena supruga preminula i kome je jedina uspomena na nju (smaragdna ogrlica koju joj je poklonio) ostala zarobljena u zamku, Vita odlučuje da napravi plan da, uz pomoć svojih drugara, provali u zamak, nađe ogrlicu i vrati je dedi. Poduhvat deluje neizvodljivo, ali Vita ima svesku u kojoj brižljivo razrađuje svaki detalj svog plana i odlučnost na kojoj bi joj mnogi pozavideli. Ali, od ideje do realizacije, put je dug. I kao što to obično biva, svaki savršeni plan ima svoje nedostatke, a njihova dečija domišljatost će im pomoći da ih prevaziđu...</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8SdhP8jKLi_DNZr-TJk2Kp2oUK99m3zJcpnmLd_4WhCvk6WliIwbiCXiVtKkpM38v5b6TtC4UFRnT_N5oqh8KR_HaFgFV-qgaFGVXYrCmVFYt8WYDy1cPlOoWUTv0AmZiAc8i4PFTi5hPtk-zKAHZOMyIFVgL2gmBgl2oHJ2d5SgfaWmeao6oIhX84A/s1000/patke.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8SdhP8jKLi_DNZr-TJk2Kp2oUK99m3zJcpnmLd_4WhCvk6WliIwbiCXiVtKkpM38v5b6TtC4UFRnT_N5oqh8KR_HaFgFV-qgaFGVXYrCmVFYt8WYDy1cPlOoWUTv0AmZiAc8i4PFTi5hPtk-zKAHZOMyIFVgL2gmBgl2oHJ2d5SgfaWmeao6oIhX84A/w400-h300/patke.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">Patkice nemaju veze ni sa čim, tu su samo zato što su slatke</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUmUqdYREtTsGdRnxRXMVyff2ij98Az8scCyh1tuXd9mKeiJ-BeD4Of2RAonGGIrjOe8idnyUaNvW76HOOf-9sTp08h0fcqy3kzjhlA-dzdXwGSRuSoJHv2AETt1jsSY18kqFP7UyG44Y9r1S7F92NRZVVh7rfmLpvhhUjtoGqeSlhuY_t77xms-1IYQ/s1000/patke%202.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUmUqdYREtTsGdRnxRXMVyff2ij98Az8scCyh1tuXd9mKeiJ-BeD4Of2RAonGGIrjOe8idnyUaNvW76HOOf-9sTp08h0fcqy3kzjhlA-dzdXwGSRuSoJHv2AETt1jsSY18kqFP7UyG44Y9r1S7F92NRZVVh7rfmLpvhhUjtoGqeSlhuY_t77xms-1IYQ/w480-h640/patke%202.jpg" width="480" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-50073393949856820062022-02-09T10:05:00.002+01:002022-02-09T10:05:49.226+01:00Devojčice i dečaci<p style="text-align: center;"> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhdL0UnzR9Pbpr5TB9PgoqxwQkxqhp5p43LO3FENQ03lOdyXlcltgfSz1Ko9jQRGdM3TWxFKoRVmzzBlPrMzRYLbSS1IZ_gSS1tdEyMzFPUD7rgqAreYkldrAGwTrm3A3cMypoR9eXEe14sLrm1uRckNcDrw63MjzXbWdC9qd_ozslt0k8w9EOC8j9dmQ=s1000" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="967" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhdL0UnzR9Pbpr5TB9PgoqxwQkxqhp5p43LO3FENQ03lOdyXlcltgfSz1Ko9jQRGdM3TWxFKoRVmzzBlPrMzRYLbSS1IZ_gSS1tdEyMzFPUD7rgqAreYkldrAGwTrm3A3cMypoR9eXEe14sLrm1uRckNcDrw63MjzXbWdC9qd_ozslt0k8w9EOC8j9dmQ=w618-h640" width="618" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> </span>Devojčica Sofija i zečija devojčica Mimi su krenule u školu. Nekako sumnjam da je Sofija ikad u svom životu pomislila da će voditi zeca u haljini bilo gde, a kamoli u školu. Imala je, doduše, tamo odakle je došla (sad joj se to činilo tako daleko), mačka Markišu, sivo-tigrastog, ali on nije znao ni da čita, ni da računa. Uglavnom je jeo, spavao i preo. Pa, stvari će morati malo da se promene za Markišu, kad se bude vratila kući. Ako se bude vratila. Mada ni ovde, u Dolini Mesečine, nije bilo loše. Nutkali su je slatkišima na svakom koraku i stalno se sekirali da li je dovoljno jela. A kod kuće joj je mama branila da jede slatkiše i pije sokove, posebno pre ručka, što je Sofija naročito volela da radi. I dok tako ide ulicom sa malom Mimi, već razmišlja kako će u povratku svratiti do poslastičarnice gospođe Bube na neki od njenih ukusnih kolača. Uz to će dobiti i čaj. Ovde je takav običaj, koji joj je u početku bio čudan. Jer zašto bi neko pio vruću vodu u kojoj plivaju neke travke? Ali sad se već navikla, pa čak je počelo i da joj se dopada...</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">***</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiVFNHb3MOrOTtud1K_7KD5f-qrYujA5pwh3HBv5Fp1Yyt2J-pDXiUGZyanOKESk1zO4bZBjNDCsF2t39ClQiO5Nm6EHfINzDO7is4bJ4m8eCPBXWKeQ4RlKV1pz_-qhfILuOj-9zCXwXFamLpSbumx-5H95AiKNReq-EVxwZEW8q6z8ZUPVyouCOKtcg=s1000" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiVFNHb3MOrOTtud1K_7KD5f-qrYujA5pwh3HBv5Fp1Yyt2J-pDXiUGZyanOKESk1zO4bZBjNDCsF2t39ClQiO5Nm6EHfINzDO7is4bJ4m8eCPBXWKeQ4RlKV1pz_-qhfILuOj-9zCXwXFamLpSbumx-5H95AiKNReq-EVxwZEW8q6z8ZUPVyouCOKtcg=s320" width="320" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> Što se knjiga tiče, do ruku mi je došla trilogija nemačke književnice Eve Feler (E</span><span style="text-align: left;">va Völler)</span> pod nazivom <i>Magična gondola</i>. Pročitala sam dva dela, dok treći čeka na polici :) Pripadaju žanru fantastike i namenjene su uzrastu od 13+ godina. Moram da priznam da mi se prvi deo, <i>Čarolija vremena</i>, više dopao. Ana ima 17 godina i veliko je razočaranje za svoje roditelje. Tata joj je arheolog, a mama docent fizike. A Ana ponavlja razred. Pa se roditelji pitaju da li je ona, zaista, njihova ćerka. Odlaze na odmor u Veneciju i tamo prisustvuju trkama gondola. U nekom momentu Ana će među mnoštvom crnih gondola uočiti jednu sasvim neobičnu i drugačiju gondolu crvene boje, kojom krmani starac sa povezom preko oka i u neobičnoj odeći neke sasvim druge epohe. U želji da je bolje osmotri, upašće u vodu i izaći s druge strane vremena - u Veneciju s kraja XV veka. Ono što se meni ovde dopalo je što nam autorka prilično realistično dočarava način života tog vremena, velike razlike u staležima, način lečenja ondašnjeg sveta, odevanje i održavanje lične higijene (ili, tačnije, neodržavanje). Da bi mogla da se vrati kući, Ana mora da obavi neki zadatak, ali ne zna kakav. A u rešavanju te zagonetke, pomoćiće joj ljudi koje tamo sreće, ali i još neki putnici kroz vreme iz njenog vremena. Bilo je zabavno što ona, kad je prešla u drugo vreme, više nije mogla da izgovori reči iz svog vremena poput ajpod, net, fejsbuk...već su se same reći prevodile u odgovarajući ekvivalent tadašnjeg vremena. Pa, kad bi pokušala da kaže "gde mi je ajpod", izgovorila bi "gde mi je ogledalo", tako da bi rečenice povremeno postajale potpuno besmislene. U svakom slučaju, vrlo simpatične knjige za one koji vole avanture i put u nepoznato, pri čemu mogu dosta toga i da nauče iz istorije.</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: center;">***</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiERgv19BSdwATll2tcucUB15WQogRJDc_GdIq0L8afiU48miR7WP8iSRpBDqQBEMcp-Ij3ojS9cmfFthwXDALJyCAisKVCnYHm7Ifvk-pNEF-RY_4u5U2XqN6Kzxbr00usYOosT2_6fQ9gatewVUAEZ8iGOOh_Q3yt0iY_3WqtOf9NApZMb8AUPioKvw=s1000" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiERgv19BSdwATll2tcucUB15WQogRJDc_GdIq0L8afiU48miR7WP8iSRpBDqQBEMcp-Ij3ojS9cmfFthwXDALJyCAisKVCnYHm7Ifvk-pNEF-RY_4u5U2XqN6Kzxbr00usYOosT2_6fQ9gatewVUAEZ8iGOOh_Q3yt0iY_3WqtOf9NApZMb8AUPioKvw=s320" width="240" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgJmxMDJMot87V3GAeJyRj7eytuMWugxjq7iiX6LBsRGD-RZmQlH1F6-2aE1hFtGYT0e8ru4zxwWTtKHKsmDnUd_yBfBKocJItPyZxsMFEJZcf8ijO4ENGyvRFFx9VMbi4FjUCtJX2JfQ7eViF91D7ZnSasea8G9L_GaM8k-FOmCbLtZAi0MptsGL-EmQ=s1000" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgJmxMDJMot87V3GAeJyRj7eytuMWugxjq7iiX6LBsRGD-RZmQlH1F6-2aE1hFtGYT0e8ru4zxwWTtKHKsmDnUd_yBfBKocJItPyZxsMFEJZcf8ijO4ENGyvRFFx9VMbi4FjUCtJX2JfQ7eViF91D7ZnSasea8G9L_GaM8k-FOmCbLtZAi0MptsGL-EmQ=s320" width="240" /></a></div><br /><div style="text-align: justify;">I na kraju - dečaci. Da, ovi grozni macani nam zadaju mnogo problema. Mog Srleta nije bilo skoro četiri dana. Već sam ga bila otpisala, ali uprkos tome, kao manijak otvarala vrata na svakih petnaest minuta i virila napolje u nadi da će se pojaviti. I u ponoć i u pet ujutru. Bila sam očajna. Četvrti dan se pojavio, kao da se ništa nije desilo. Nije pristojno da napišem ovde šta sam mu rekla kad sam ga videla, ali sam mu, sve najlepše što sam našla u frižideru, dala da jede. Život će mi skratiti ove grozne životinje. Jedva čekam da prođe februar...</div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-20987875466438709912022-01-29T18:01:00.004+01:002022-06-21T15:27:37.301+02:00Čajanka u Dolini<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgO1zKaILY1a4XShKR1l7QppJGGzV3xh2gkyz-6PDELkELMpQXLuOwheDSBXZVI_UIUqP0Q1Vx1yoOKAWosW9Sj73h0w1nKjQzbmEjdZIY5crQ5i0Zne_GXwCpo7o3o-vcaRWObf72jZStEMzr2ZTynkG-Gx6gSLdUMfOsdX0TfnFjf-u7k-eNbfUcUSQ=s1000" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="881" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgO1zKaILY1a4XShKR1l7QppJGGzV3xh2gkyz-6PDELkELMpQXLuOwheDSBXZVI_UIUqP0Q1Vx1yoOKAWosW9Sj73h0w1nKjQzbmEjdZIY5crQ5i0Zne_GXwCpo7o3o-vcaRWObf72jZStEMzr2ZTynkG-Gx6gSLdUMfOsdX0TfnFjf-u7k-eNbfUcUSQ=w564-h640" width="564" /></a></div><br /><div style="text-align: justify;"> Prilično dugo je vladalo zatišje u Dolini Mesečine. Što zbog mojih obaveza, što zbog korone, koju smo preležali porodično. Doduše, piskarala sam i moja priča je krenula u nekom sasvim neočekivanom pravcu. Kako će sve da se završi i da li će uopšte - nemam pojma. Ali putovanje je zabavno.</div><div style="text-align: justify;"><span> Ne znam da l' zato što je napolju sneg i led ili što sam, nekako, postala zimogrožljiva ove zime po prvi put u životu, tek u Dolini je sad leto i naše društvance sačinjeno od Sofije, gospa Eme i Kristifora, bezbrižno uživa u popodnevnom čaju i kolaču sa cimetom i čokoladom, dok se napolju čuje zvuk zrikavaca i lenjo zujanje bumbara. Prava seoska idila, kojoj bih rado sada prisustvovala. Sva sreća te je čovek obdaren maštom, pa može da zamišlja da je bilo gde na svetu. Čak i na izmišljenim, nepostojećim mestima...</span></div><div style="text-align: center;">***</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhD4O9LAhQr2l-RAyl2CqgNb0lOBz1Fhzfxrn269M2znraGK1HqPbhT4e475NOH9EKmaL1WoOGXB8m5MTNYFuCcK3FBMweohRe1IXloyyDr2kyoCsH0GRR5waGyoF3WQAJ6Mp0xUiZxC-e92pL4zF01WOJhIzuONvbl2tVhsmGVpmzLaFgvAY2Fdfr-WQ=s1000" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhD4O9LAhQr2l-RAyl2CqgNb0lOBz1Fhzfxrn269M2znraGK1HqPbhT4e475NOH9EKmaL1WoOGXB8m5MTNYFuCcK3FBMweohRe1IXloyyDr2kyoCsH0GRR5waGyoF3WQAJ6Mp0xUiZxC-e92pL4zF01WOJhIzuONvbl2tVhsmGVpmzLaFgvAY2Fdfr-WQ=w400-h300" width="400" /></a></div><div style="text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: justify;"><span> Macani su porasli (u prevodu natovili se kao dva praseta, a i Miša može da im se pridruži kao treći). Polako se izlazi iz zimskog sna i ulazi u februar, pa pretpostavljam da će sad da krene mršavljenje. Možda neko misli da je lepo da se, u ove hladne dane, čovek ušuška u krevet i da ga mačka greje. E, pa, nije zabavno uopšte. Do tri ujutro i kojekako, ali od tri počinje žurka. Jedne noći je Srle stavio zadnjicu na moje uvo (sreća pa sam bila pokrivena ćebetom preko glave), i ja sam se, onako sanjiva, koprcala da ga sklonim odatle, ali nisam uspela. Šest i po kila na mojoj glavi! Od tad više ne spava u mojoj sobi :)</span></div><div style="text-align: center;"><span>***</span></div><div style="text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEj29gUEkNXdlh6i2kztbXyqiDNgfaohRPz2tG9G4DhLcQc9xpl0Nt1TMpinP8Rrc3hylOkzvCN30lUBh72d1Az6wbH3Tge-oMZ3Dq9dbFeF5nIOR5wZ58MKH_Hm3XQv0_LmHAISIkbEQQdL7DqUNWCJGP36qNItBc_hMAmeg1Nrau-4aAryvBIWCwfNHA=s576" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="576" data-original-width="406" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEj29gUEkNXdlh6i2kztbXyqiDNgfaohRPz2tG9G4DhLcQc9xpl0Nt1TMpinP8Rrc3hylOkzvCN30lUBh72d1Az6wbH3Tge-oMZ3Dq9dbFeF5nIOR5wZ58MKH_Hm3XQv0_LmHAISIkbEQQdL7DqUNWCJGP36qNItBc_hMAmeg1Nrau-4aAryvBIWCwfNHA=s320" width="226" /></a></div><span><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span> Čitala sam baš puno svega i svačega, ali moram da izdvojim jednog pisca. U stvari to mu nije primarno zanimanje. On je scenarista, koji je napisao dve knjige. U pitanju je Grejem (negde ga prevode i kao Grejam) Mur, a knjiga koju želim da pomenem je roman <i>Poslednji dani noći</i>. Radnja je smeštena u Njujork pred sam kraj XIX veka, kada započinje uvođenje električnog osvetljenja na ulice i u domove bogatih Amerikanaca. Svet je na prekretnici stoleća, nauka je u punom zaletu, novi izumi se patentiraju skoro svakodnevno, konkurentske firme se bore za prevlast na tržištu, tužakaju jedni druge u vezi prava za upotrebu određenih patenata. Tomas Edison tuži Džordža Vestinghausa zbog uoptrebe sijalice, čiji je patent on zaštitio. Vestinghaus angažuje mladog i potpuno neiskusnog advokata Pola Kravata, koji tek što je završio fakultet i nikada u životu nije samostalno vodio ni jedan slučaj, da vodi parnicu. Sve je ružno i prljavo i opasno po život, jer je u pitanju veliki novac. A usred sveg tog ludila se pojavljuje Nikola Tesla, kao neki zaneseni princ, koji je potpuno van svega i koga novac uopšte ne interesuje, već samo mogućnost da realizuje svoje ideje. Knjiga je zasnovana na istinitim događajima i mnoge su stvari tačne. Na samom kraju knjige pisac sam navodi detalje koji su istiniti, a koje je on izmislio ili, na neki način, izmenio. Vidi se da odlično poznaje materiju i da ju je dobro proučio pre nego što je počeo da piše. Meni je knjiga bila potresna i dirljiva zbog Tesle, čiju su dobrotu i zanesenost svi iskorišćavali. Svakako vredi da se pročita, jer će, vrlo verovatno, podstaći čitaoca na dalje istraživanje. Ja ću priču završiti onako kao i pisac - na Nijagarinim vodopadima, gde je 2006. postavljen spomenik Tesli u znak zahvalnosti za izgrađenu prvu hidrocentralu na vodopadima.</span></div><div style="text-align: justify;"><span><br /></span></div><div style="text-align: center;"><span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgsbXdoDGK_n389eAzhXnx9yNDvqA3nwdSN-bbNBD7GJy-vCjNCIipqx_8GN32NQDm-ro5ZmfzRZnPCQ2nbN3vHhveUdHq4axCYzEccMvi7NB_HZ_uRBwZF0Wp7N2xHPSZzhpC0sp7K9MJZkoAiUOUtguSECgP1iA0BMomd0PNDRGXJUZfW-Oex9wZO6A=s1200" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="800" data-original-width="1200" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgsbXdoDGK_n389eAzhXnx9yNDvqA3nwdSN-bbNBD7GJy-vCjNCIipqx_8GN32NQDm-ro5ZmfzRZnPCQ2nbN3vHhveUdHq4axCYzEccMvi7NB_HZ_uRBwZF0Wp7N2xHPSZzhpC0sp7K9MJZkoAiUOUtguSECgP1iA0BMomd0PNDRGXJUZfW-Oex9wZO6A=w400-h266" width="400" /></a></div></span></div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-58028763287233055542021-08-11T10:41:00.003+02:002021-08-12T12:30:19.849+02:00Polarni lisac, tapete i antikvarni servis za čaj<p></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiO1Nnc-_O8522yT4r0LQb4W57d95pbM5LSSPJm7d__jwSYHgzEY58um6h6Qo0ZBTc7z9vcd5FFTO5P3LbJ_f4-30PqK9FxK4exVg0RWTWodYdrtayfJffHcKEDMGn_nVgR0PBc2m3er9-8/s1000/05a.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="961" data-original-width="1000" height="385" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiO1Nnc-_O8522yT4r0LQb4W57d95pbM5LSSPJm7d__jwSYHgzEY58um6h6Qo0ZBTc7z9vcd5FFTO5P3LbJ_f4-30PqK9FxK4exVg0RWTWodYdrtayfJffHcKEDMGn_nVgR0PBc2m3er9-8/w400-h385/05a.jpg" width="400" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Moja mala bela plavooka polarna lisičica</td></tr></tbody></table><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;"><span> </span>Moja sestra od strica ima jednu prastaru mačku koja se zove Siniša. Ženka je, ali to nema značaja kad su imena u pitanju. Ne zna se koliko ima godina, ali mi se čini da, otkako živim u Ruđincima, i ona je tu. Mi je od milošte zovemo Ćora ili Ćoki, zato što ne vidi na jedno oko. Neverovatno je da se ta mačka i dalje maci. Prošle godine je imala dva mačeta Šilju i Ljilju, oboje duguljasti, šiljasti i zrikavi...i, začudo, oboje su srećno udomljeni. Ali ove godine, Ćora je rešila da nas iznenadi i donela je na svet dva najlepša mačeta koja sam ikad videla (nek ne zamere Srle i Buca, oni van svih kategorija :))</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg3qAHh-4CFeO26zpI2Va0xZHphSs051mwBrTLK9z2ecRJUx6bfMHY10tG6Z2wdUAtxdYHLd31OvdsyRLCLr746TKCBKJJdPt4V54beWWaVFJwgpiZpbq9NMnpKgsyqEnjsaJhzp-8GAwxm/s1000/08a.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg3qAHh-4CFeO26zpI2Va0xZHphSs051mwBrTLK9z2ecRJUx6bfMHY10tG6Z2wdUAtxdYHLd31OvdsyRLCLr746TKCBKJJdPt4V54beWWaVFJwgpiZpbq9NMnpKgsyqEnjsaJhzp-8GAwxm/s320/08a.jpg" width="320" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> </span>Ovo su beli mačak Miša i njegova sestra Maša. Inače, ja sam im kuma, kao i prethodnoj ekipi. Oboje su, u nekom trenutku, bili plavooki, ali sam mislila da će to biti tako samo dok su mali. Sad već imaju nekoliko meseci i Mašine oči su postale zelene, ali se Mišine oči nisu promenile.</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdjLtuUlDpQvtaoLF88EK_eYZlcX3d4t54iFSDCjziG1iWF1UM0RRdYp7dA-CGSqIj4bdf0qXp1selxeLZbt4MF4apsJXv-LDymBXCmO4sZglFLHxgbgzCc1FnepM0ZLE4r8mJQSA9Ix-6/s1000/07a.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="840" data-original-width="1000" height="336" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdjLtuUlDpQvtaoLF88EK_eYZlcX3d4t54iFSDCjziG1iWF1UM0RRdYp7dA-CGSqIj4bdf0qXp1selxeLZbt4MF4apsJXv-LDymBXCmO4sZglFLHxgbgzCc1FnepM0ZLE4r8mJQSA9Ix-6/w400-h336/07a.jpg" width="400" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> </span>Mislim da je Miša albino, jer ne znam kako bi drugačije obična seoska mačka mogla da ima plave oči. Pored lepe i neobične spoljašnjosti, ima divnu narav, umiljat je i voli da se mazi i prede čim ga neko pipne :) Moji ukućani su počeli da me optužuju kako zanemarujem Srleta, ali to nije istina. Srle je ljubimac broj jedan, ali kako mogu da ne volim i ovog drugog mačka kad me pogleda ovako tirkizno.</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">***</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span> </span>Pre par dana sam se upistila u neverovatnu avanturu. Planiram da to uradim već godinu dana i konačno je došao taj momenat. Lepljenje tapeta! Kad pogledate neki od jutjub snimaka, sve deluje neverovatno jednostavno. Isečete na trake, namažete lepkom, šljepite na zid, viškove isečete skalpelom...ma, lepota. I tako opremljena valjcima, četkama, lepkovima, libelom i viskom, i puna entuzijazma započela sam sa radom. Šta da kažem, već posle prve šlajfne sam proklinjala dan kad mi je to uopšte palo na pamet, a posle četiri-pet sati rada (tu uračunavam i pripremu lepka i impregnaciju zida), došlo mi je da sve izgulim i zapalim. Pregradni zidovi su mi od gipsanih ploča, pa samim tim i toliko glatki da jedva i boja prianja na njih, a kamoli tapete. Malter je otpadao i lepio se po tapetama, a onda one nisu lepo pianjale za zid. Višak tapete, na plafonu sam jedva isekla, a ivice izgledaju kao da ih je grickao miš, a zid je, na tim mestima potpuno izguljen. Tako da sam morala da kupim boju za krečenje, a pojma nisam imala koja je njena šifra. Tako da sam izgulila delić boje sa zida, ubacila u selotejp i sa tim otišla u farbaru. I gle čuda, potrefim potpuno istu boju, iako je u ponudi bila gomila tirkiznih nijansi. Na kraju sam sve te oguljene delove ošmirlala i prefarbala, tako da se sad ništa ne primećuje. Posle svih muka i peripetija, shvatila sam da, uopšte, ne izgleda toliko loše. Pritom su se i Kisa i Joja oduševile kad su videle, tako da sam i ja sada zadovoljna (bez obzira na to što ivice i dalje izgledaju kao da ih je grickao miš - može biti da sam baš tako htela :)). Ovaj stil bi mogao da se nazove <i>country shabby chic</i> :D</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEji-vMgjVTRyQKyalph4nttbjeF_c3gMMxVTk4pGS5b0pLwTYy5akoCXT2n1_KFpK1HRsvwNSWDdJP3In4aYL3iEYUVO4Ui0xp3oyhqDPdevHOzbsTVpdAX_VnNwq2TtGPO6sGvPwg-wIMB/s1000/03a.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEji-vMgjVTRyQKyalph4nttbjeF_c3gMMxVTk4pGS5b0pLwTYy5akoCXT2n1_KFpK1HRsvwNSWDdJP3In4aYL3iEYUVO4Ui0xp3oyhqDPdevHOzbsTVpdAX_VnNwq2TtGPO6sGvPwg-wIMB/w640-h480/03a.jpg" width="640" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div></div><div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEZzJ6h0dDrQshtIDwgaHJKJKaRJuuqYv-0mCqS_YReGoagkt5oOKx9ky6tvUEWENhNWL9qcFTOly1WUvuflzbStja8o3-A0uD00BynwWrh80FR9J7sBjdgG9yktPMb4btm9GApGq_wiw2/s1000/04b.jpg"><img border="0" data-original-height="903" data-original-width="1000" height="244" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEZzJ6h0dDrQshtIDwgaHJKJKaRJuuqYv-0mCqS_YReGoagkt5oOKx9ky6tvUEWENhNWL9qcFTOly1WUvuflzbStja8o3-A0uD00BynwWrh80FR9J7sBjdgG9yktPMb4btm9GApGq_wiw2/w269-h244/04b.jpg" width="269" /></a> <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoLYsvR5Kd_lS4kTW9ZeihnrnXrQ4TFqSgEt6k7Ksj4avYMVhV6wi-PZqR0swnqIf6YBsjI1fl1_kTvXqYXodYcIDFmv_hxrfZW7f1d8nRu8j4cW2-_YeOI_qZzilLwF0Nrl8V2x2NG_qS/s1000/04a.jpg"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="235" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoLYsvR5Kd_lS4kTW9ZeihnrnXrQ4TFqSgEt6k7Ksj4avYMVhV6wi-PZqR0swnqIf6YBsjI1fl1_kTvXqYXodYcIDFmv_hxrfZW7f1d8nRu8j4cW2-_YeOI_qZzilLwF0Nrl8V2x2NG_qS/w293-h235/04a.jpg" width="293" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">Evo kako je bilo, a kako je sad.</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoLYsvR5Kd_lS4kTW9ZeihnrnXrQ4TFqSgEt6k7Ksj4avYMVhV6wi-PZqR0swnqIf6YBsjI1fl1_kTvXqYXodYcIDFmv_hxrfZW7f1d8nRu8j4cW2-_YeOI_qZzilLwF0Nrl8V2x2NG_qS/s1000/04a.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5fzNmG0f9ciVFJOxeNI5y2YkPsvLGMX-sZCXRqFl0ANHGWVFdeLMO4yMdmPuuZ-LErDAd0vWJON1f7KLr41Xn1mIY1b5dunh-E641CAUGJdD3mJVxQ8ts5xkAtEknY1ansimsKjRkD0LD/s1017/01a.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1017" height="295" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5fzNmG0f9ciVFJOxeNI5y2YkPsvLGMX-sZCXRqFl0ANHGWVFdeLMO4yMdmPuuZ-LErDAd0vWJON1f7KLr41Xn1mIY1b5dunh-E641CAUGJdD3mJVxQ8ts5xkAtEknY1ansimsKjRkD0LD/w400-h295/01a.jpg" width="400" /></a><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">Ovoja moj zidić je 2,90 cm širine i 2,70 visine, ali je meni delovao kao Kineski zid.</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaFkriZm9ibX-qxnvyNZbqor8PUjX04PCXESnTYlLXb6aWpPukt9770G6xzJMYMRXxaao4svoNbsYkLXqYaeqRINQCJ5xMWAAa4nAhjH8yob6-yY3Gemd4SWCqTMvLh0aJshFqnjSRtF5R/s1000/02a.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaFkriZm9ibX-qxnvyNZbqor8PUjX04PCXESnTYlLXb6aWpPukt9770G6xzJMYMRXxaao4svoNbsYkLXqYaeqRINQCJ5xMWAAa4nAhjH8yob6-yY3Gemd4SWCqTMvLh0aJshFqnjSRtF5R/w300-h400/02a.jpg" width="300" /></a></div></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">***</div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhRB95BZjRfLDEao4iA1aAPdxwK4jbPUg3Dmqlc14rTQy2nfGhs-1QPti_awaU5ODUEFtqwno-G6OyWRmSsZ8_cmscthIO2DTT7Sh5LO9j0Irx8Nox_8hm6sYcUynVTdPT8oFdkEwlAzfFi/s1000/09.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhRB95BZjRfLDEao4iA1aAPdxwK4jbPUg3Dmqlc14rTQy2nfGhs-1QPti_awaU5ODUEFtqwno-G6OyWRmSsZ8_cmscthIO2DTT7Sh5LO9j0Irx8Nox_8hm6sYcUynVTdPT8oFdkEwlAzfFi/s320/09.jpg" width="240" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZcWv-pP_SCRdzWDP3h7G1uSNPrS7JM_I4TLcMh7uxSzQ5cUgF13z7jZvUfhYFEcBm9KapAvcGuUBz4K8Fb-B160BGgT5MeYiZcEeIFL3onwXehTUsAa3VRu31fOQdKlJqC8MdcQo6ztKu/s1000/10.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZcWv-pP_SCRdzWDP3h7G1uSNPrS7JM_I4TLcMh7uxSzQ5cUgF13z7jZvUfhYFEcBm9KapAvcGuUBz4K8Fb-B160BGgT5MeYiZcEeIFL3onwXehTUsAa3VRu31fOQdKlJqC8MdcQo6ztKu/s320/10.jpg" width="240" /></a></div><br /><div style="text-align: justify;"><span> </span>Na kraju smo Kisa i ja, u mojoj novoj kuhinji, priredile jednu čajanku. Ali povod nisu bile tapete, već jedno moje neočekivano otkrovenje. Čajni servis, koji sam kupila pre nekoliko godina preko limunda i to vrlo jeftino, je, zapravo, antikvarni, a da ni prodavac ni ja to nismo znali. Ovaj servis sam upotrebila svega dva-tri puta, bojeći se da ga ne oštetim. Toliko deluje krhko i šoljice su toliko tanke da se bojim da ću ih slomiti dok ih perem. Međutim, rešila sam da ga izvadim iz kutije i stavim u stalnu upotrebu. I dok sam ih prala zaintrigirao me je kitnjasti žig na dnu sa natpisom <i>Alt Schönwald</i>. Surfujući po internetu otkrijem da se takav žig koristio 30-ih godina dvadesetog veka i čak sam našla servis istog oblika na nekom stranom sajtu, samo drugačijeg dezena, koji se, takođe, datira u to vreme. I, eto, povoda za čajanku.</div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-26573680532603376222021-05-22T10:41:00.011+02:002021-05-22T10:44:25.960+02:00Studio za animaciju "Brlog"<p style="text-align: center;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtdoO1Ml1nDqR9UGX2arbGl3wFnzVo526RPYSuniZjzjZXJse09kSU_8am_UxhLHMS78aJ-ZRcCvvAXgmST3NC6-9C8tSE0UgH-Rq-YsOSKFFVeTMElbIdip9W2LR7eh_e7Pp6ggLt9RMu/s1366/02%252C+1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1366" height="352" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtdoO1Ml1nDqR9UGX2arbGl3wFnzVo526RPYSuniZjzjZXJse09kSU_8am_UxhLHMS78aJ-ZRcCvvAXgmST3NC6-9C8tSE0UgH-Rq-YsOSKFFVeTMElbIdip9W2LR7eh_e7Pp6ggLt9RMu/w640-h352/02%252C+1.jpg" width="640" /></a></div><p></p><p style="text-align: justify;"> Upravo je započela moja godišnja animacijska avantura, tj. pravljenje video najave za festival klasične muzike. I to je nešto što ja veoma volim da radim, iako mi je, priznajem, i prilično teško. Pripreme su dugotrajne i dok stignem do animiranja totalno sam smorena :) Šalim se, svakako uživam u procesu, jedino mi bude naporno kad počnem da se kvarcujem sa sijalicom od 200w, jer, jelte, sijalica koja stoji ispod ovih mojih silueta mora da bude jaka. E sad, uslovi u mom bajnom studiju su se malo poboljšali u odnosu na prethodne godine. Kolege Peđa i Gagi su mi napravili skalameriju ili stalak koji drži fotoaparat tačno iznad ove moje scenografije. Liči na stočić sa drvenim nogarima, a odozgo je stiropor koji na sredini ima rupu za objektiv. To je naš zajednički patent, koji mi prilično olakšava posao. Takođe sam počela da koristim i dva stakla, posebno za pozadinu, posebno za lutkice. Nemam pojma zašto to nisam pre uradila, jer to toliko pojednostavljuje pomeranje marionata i sprečava da se lutke kače za elemente pozadine i, naravno, da se pozadina pomera.</p><p style="text-align: justify;">Možda će redosled zvučati čudno, ali posao uvek započinjem od muzike, koja mi u velikoj meri odredi kakve ću likove praviti i šta će oni da rade. Izabrala sam Mocartovu serenadu za duvače <i>Gran partita</i> III stav i to objašnjava ovu moju mlađariju koja svira duvačke instrumenta i to: obou, bas klarinet, fagot i hornu. I ti su instrumenti zaista i prisutni u kompoziciji. Zašto Mocart? Pa zato što je njegova muzika toliko radosna i vedra i puna neke mladalačke nade, da se, istog trena kad je čuje, čovek oseti preporođeno. A to je ono što nam svima u ovom momentu treba. Lutkice su smeštene u edvardijanski period. Nema veze sa Mocartom, ali se meni dopada stilski, mnoštvo karnera, naramenica i lokni :) Sad mi još <i>samo</i> ostaje da ove moje lutke pokrenem 😅</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhHUlO0nfC7dCupiEE57Oje2CNgaX0tru22xgxxB9qBHbQhifFBh-4eQ_NxJvMr673eIED_JfntyoBQBu00W4EZyOObPG_qWmEh9nBafW0XM5_t9kwPrSXo3QR4DwAMkm6H0qixjcIXCumJ/s1020/a1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1020" height="294" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhHUlO0nfC7dCupiEE57Oje2CNgaX0tru22xgxxB9qBHbQhifFBh-4eQ_NxJvMr673eIED_JfntyoBQBu00W4EZyOObPG_qWmEh9nBafW0XM5_t9kwPrSXo3QR4DwAMkm6H0qixjcIXCumJ/w400-h294/a1.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiitQkjaeLzEk9KKjNIzsa-FiYj3YHOYyuyTu05K8XjyxL4SRLhyphenhyphen5uGFvwn_ruD89J5fpVZoKn_j8Go_MTiIwwVhwTzvFKH5SgmLahFzAqGxcRjerv5ZdYCVxyFK5Uah6QeiHdShS1JmkTB/s1000/04.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiitQkjaeLzEk9KKjNIzsa-FiYj3YHOYyuyTu05K8XjyxL4SRLhyphenhyphen5uGFvwn_ruD89J5fpVZoKn_j8Go_MTiIwwVhwTzvFKH5SgmLahFzAqGxcRjerv5ZdYCVxyFK5Uah6QeiHdShS1JmkTB/w400-h300/04.jpg" width="400" /></a></div> </div><p style="text-align: center;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhaMEJ1_Zfkj91cFAxOZH1f7GKfH6yfObBbs9_eZxbfzhmnTlFJeLlyoxmauBcMJKLGTTaH8_3JQK5cyjptRF-YassYWMCrfzO2QyrTpCbmOKZx1H9hPPTuLTuqX1tdgihWocZW7VuiVcRr/s1073/01%252C+1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1073" data-original-width="750" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhaMEJ1_Zfkj91cFAxOZH1f7GKfH6yfObBbs9_eZxbfzhmnTlFJeLlyoxmauBcMJKLGTTaH8_3JQK5cyjptRF-YassYWMCrfzO2QyrTpCbmOKZx1H9hPPTuLTuqX1tdgihWocZW7VuiVcRr/w280-h400/01%252C+1.jpg" width="280" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg4027T8tP7cnhSrUsXo7w9jHFeSscCooe3Sb6S0nkf2lX8F2btHSx50sdrXKGtvifVFPMH2P1-_tZlhV7y7-3zhBnArl4NHEueBaqvd98axix2o2aBJDGb553-pFh7EGZ3xVeACmniSJI0/s1000/03.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="821" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg4027T8tP7cnhSrUsXo7w9jHFeSscCooe3Sb6S0nkf2lX8F2btHSx50sdrXKGtvifVFPMH2P1-_tZlhV7y7-3zhBnArl4NHEueBaqvd98axix2o2aBJDGb553-pFh7EGZ3xVeACmniSJI0/s320/03.jpg" /></a></div></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">Ja u raznim fazama izrade pozadine i lutkica (prosto ne mogu da verujem kolike su mi šake, kao nekom fizikalcu koji radi na građevini 😁)</div><p></p><div style="text-align: center;">***</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgtqu7BffeS42PZ0wIps0roSLbfuaYs1USdyNGkrODtr8AjT3XrBQxy-pWcnMxDQwP08AiwA6cP3RDvX6CieaWxl1lBuplC1B4lZM5kV9oYUssGHBGUEzffDXnJt6wblpHiKuVcbMNIxnSw/s2048/91xnev7fyAL.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1333" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgtqu7BffeS42PZ0wIps0roSLbfuaYs1USdyNGkrODtr8AjT3XrBQxy-pWcnMxDQwP08AiwA6cP3RDvX6CieaWxl1lBuplC1B4lZM5kV9oYUssGHBGUEzffDXnJt6wblpHiKuVcbMNIxnSw/w260-h400/91xnev7fyAL.jpg" width="260" /></a></div><div style="text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: justify;"> Nekako sasvim u duhu ovih mojih radova je i knjiga koja mi je obeležila protekle dve nedelje, a to je Ketrin Vudfajn i knjiga iz ciklusa <i>The Sinclair's Mysteries - The jewelled moth </i>iliti Dragulj u obliku noćnog leptira. Ovo je druga njena knjiga koju čitam i priznajem da sam uživala u njoj isto kao i u prvoj. Sofi i Lil su najbolje drugarice i rade u Sinklerovoj robnoj kući. Sofi radi na odeljenju za prodaju damskih šešira, a Lil je manekenka koja prezentuje modele bogatim kupcima a pritom je i pozorišna glumica. Ali njih dve nisu samo to. One se u slobodno vreme bave detektivskim poslom i rešavaju nerazrešive slučajeve. Njihov zadatak je da otkriju ko je mladoj debitantkinji Veroniki ukrao dragulj u obliku leptira, koji je dobila od bogatog i dosta starijeg udvarača lorda Bokasla. Stvari će se zakomlikovati kad se jednog dana telo njene drugarice Emili pojavi u reci. Sofi će u njenom džepu pronaći nestali dragulj. Da li je ona kradljivica ili joj je neko smestio? Ili su u pitanju neke mnogo mračije stvari? Da li je u to umešan i čuveni zlikovac koga zovu Baron i čije lice niko nije video osim Sofi? Vrlo zanimljivo... Inače, naslovna strana prigazuje Sofi i Lil na maskembalu, prerušene u kineskinje, kako kradom odlaze do Bokaslove radne sobe ne bi li pronašle neka sumnjiva dokumenta.</div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-26751871513579818422021-05-08T15:41:00.009+02:002021-05-08T18:29:11.952+02:00Božić u maju<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQbBefrKdNSqSWY-OzMtJIW7CSgh0uoNRNqALBUtglWOOCTFi-ADSn-dcLeIis1Aw0M3NZueoxZB-uhkP51_TtT0L7XSIaLIGN2YC6Z2iSSLbDKuB_cp8nf9BVohHxRiAYgTUGf3JTFEV9/s1000/toy+shop%252C+1a.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="935" data-original-width="1000" height="598" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQbBefrKdNSqSWY-OzMtJIW7CSgh0uoNRNqALBUtglWOOCTFi-ADSn-dcLeIis1Aw0M3NZueoxZB-uhkP51_TtT0L7XSIaLIGN2YC6Z2iSSLbDKuB_cp8nf9BVohHxRiAYgTUGf3JTFEV9/w640-h598/toy+shop%252C+1a.jpg" width="640" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">E, baš, mi nešto došlo da u Dolini Mesećine sad bude Božić i da se dele pokloni. Na kraju krajeva, tamo važe sasvim druga pravila, tako da mogu da slave Božić u maju. Iako su se pre par nedelja tukli, Sofa i Kristifor revnosno i puna srca razmenjuju poklone. Jer, zašto da ne! Ništa strašno što su se malo vukli za uši i kosu...Možda će neko primetiti da stoje ispred radnje sa igračkama koju drži gospođa Mili. I možda se neko pita ko je ta vrla gospođa. E, pa nemam pojma! Nešto mi se vrzma po glavi, ali još uvek nisam sasvim sigurna. Bitno je da je ime tu , a ona će se već pojaviti za koju nedelju skockana i u elementu :)</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHNg-CALTdkc0yN_M7_yToNH80MLtwkvy-7SzXDdHXkncaP7Z2M4NJ0kwLafKKALPPx2Oe0bWV4dckjbmK3oXPCQMMsEhBCP2z6JHSgimHrWnP4hEGxHMK2HG0sODpXeeqeumh-oxL1Udi/s1000/IMG_0046.JPG" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="874" data-original-width="1000" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHNg-CALTdkc0yN_M7_yToNH80MLtwkvy-7SzXDdHXkncaP7Z2M4NJ0kwLafKKALPPx2Oe0bWV4dckjbmK3oXPCQMMsEhBCP2z6JHSgimHrWnP4hEGxHMK2HG0sODpXeeqeumh-oxL1Udi/s320/IMG_0046.JPG" width="320" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg00SjAbCYP13Cnjn28OKO3-AltfpFdBoQvw1UatpwAsF1kooheisMbpn5fw4TD9uwS9aDiFW36KtwwlQqmPi-nkwYgWrmjJaPCIQeF9Q_oPe_VU2hlHRqvUm83ZpQ4su3R8QGP4kZde1QQ/s1000/IMG_0047.JPG" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="788" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg00SjAbCYP13Cnjn28OKO3-AltfpFdBoQvw1UatpwAsF1kooheisMbpn5fw4TD9uwS9aDiFW36KtwwlQqmPi-nkwYgWrmjJaPCIQeF9Q_oPe_VU2hlHRqvUm83ZpQ4su3R8QGP4kZde1QQ/s320/IMG_0047.JPG" /></a></div><br /><div style="text-align: justify;">Moji pokušaji da fotografišem svoj rad su se neslavno završili, jer mi je jedan mali smarač sve vreme dosađivao. Na kraju sam odustala i rad skenirala u delovima, pošto je veči od skenera, i na kraju ga spojila. A smor je, naravno, dobio svoju porciju maženja :)</div><p></p><p></p><div style="text-align: center;">***</div><div style="text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjx78z-C41radWYN9jKlL-mbiFAE8SpfsOR3PEaqHgO49kxJkSgRmZBpJ0LKIoR9P8bNCTATUMHf2op743HQBwKcFpK6hMPZEjIFFDtGHqXfH6zGGCFETvq4omQWasYOTS_xvRzZmKaQWnV/s574/23191.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="574" data-original-width="406" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjx78z-C41radWYN9jKlL-mbiFAE8SpfsOR3PEaqHgO49kxJkSgRmZBpJ0LKIoR9P8bNCTATUMHf2op743HQBwKcFpK6hMPZEjIFFDtGHqXfH6zGGCFETvq4omQWasYOTS_xvRzZmKaQWnV/s320/23191.jpg" /></a></div><div style="text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Što se knjiga tiče, svašta mi je u skorije vreme prošlo kroz ruke, ali ništa nije ostavilo naročiti utisak. Možda je do mene. Ili nisam u elementu ili sam ostarila i prozlila se kao i mnogi drugi :D U skorije vreme sam otrkila Umberta Eka i raspametila se čitajući Ime ruže, pa sam time inspirisana nabavila još par nejgovih knjiga. Te sam tako uzela Praško groblje i posle pedesetak strana odustala, jer sve odiše tako negativnom atmosferom da vam, prosto, pozli. Možda ću joj se nekad vratiti, ne znam... Knjigu Čudesna potraga Bruk Dejvis sam kupila kao dečiju, ali ona to uopšte nije. Pokušavam da zamislim decu ili roditelje kad dođu do pred kraj knjige i nalete na jednu scenu koja je meni, moram da priznam, bila grozna. Hahaha Možda nekome ne bi bila grozna, ali deci će sigurno biti :) Ta knjiga mi je većim delom bila simpatična. Govori o sedmogodišnjoj devojčici Mili (ha, evo tek sad shvatam odakle sam uzela ime), koja se suočava sa smrću svog tate i odjednom shvata da su sve stvari prolazne. A onda je jednog dana mama ostavi u prodavnici veša u tržnom centru i nikada se više ne vrati. Međutim Mili nije sama, naći će dvoje prijatelja Karla Daktilografa, koji ima 87 godina i Agatu Pantu od 82. Njih troje će krenuti u potragu za Milinom mamom. Na tom putešestviju će im se svašta izdešavati, a mi ćemo shvatiti da kršenje pravila može da bude mnogo zabavno i da su predstave koje imamo o starim ljudima sasvim pogrešne.</div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-80903804717496157442021-04-24T14:31:00.000+02:002021-04-24T14:31:12.189+02:00Gospođa Buba sa svoja dva sina<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8HFVeen7dK02iv3hP1GwHtRGjkg5dML2534owJlfiPVx6oA0nCXcI1xFc3n2_B7esdfvY20r2ehxuiIBTNhLcP9Kn2YY-pxnL0tdDm1O4KlC5LJN4p3eCzneKKUfzgfKXn6RfpEIq0RE7/s1090/Buba%252C+Jezic+i+Boris%252C+1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1090" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8HFVeen7dK02iv3hP1GwHtRGjkg5dML2534owJlfiPVx6oA0nCXcI1xFc3n2_B7esdfvY20r2ehxuiIBTNhLcP9Kn2YY-pxnL0tdDm1O4KlC5LJN4p3eCzneKKUfzgfKXn6RfpEIq0RE7/w588-h640/Buba%252C+Jezic+i+Boris%252C+1.jpg" width="588" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Ova scena je, u stvari, kao fotografija iz nekog starog albuma i prikazuje mladu gospođu Bubu (to je ona fina teta sa poslastičarnicom) sa sinom Ježićem (budućim poštarom koji će gospodinu Lascu doneti neke važne vesti) i usvojenim sinom Borisom, hrčkom pronađenim u leji šargarepe. Boris bezbrižno spava ušuškan u plavo ćebence i ne znajući da ne pripada toj porodici i da nije pravi jež. Nemam pojma kako je dospeo u Dolinu Mesečine. Svima je to misterija, pa i sveznajućoj gospa Kati. I pitam se, ponekad, hoće li jednog dana pronaći svoju pravu porodicu. Za sada je srećan u Dolini, gde ga svi vole. Čak i mali zlobni Kristifor :)</div><p style="text-align: center;">***</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjTqX1SluV9UjwTjM4P8DLL9rp0-jlr2SouG48WhqdvS7q-tt3ukpxzqgPrmbfFt2ZP1SKrnDOc-5bdETywn04QpqLLdnvie1p9zC2xMVzZ9H5pVtZAZezqxK-Nv6tc47gkc960ENDGd7tt/s1000/poem+of+the+countryside.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="712" data-original-width="1000" height="285" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjTqX1SluV9UjwTjM4P8DLL9rp0-jlr2SouG48WhqdvS7q-tt3ukpxzqgPrmbfFt2ZP1SKrnDOc-5bdETywn04QpqLLdnvie1p9zC2xMVzZ9H5pVtZAZezqxK-Nv6tc47gkc960ENDGd7tt/w400-h285/poem+of+the+countryside.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Evo jedne čarobne knjige koju sam sasvim slučajno našla na Kupindu i platila je 190 dinara. Da čovek ne poveruje. Mislim da prodavac nije znao šta prodaje. Veliki sam ljubitelj akvareliste Gordona Beningfilda i imam već nekoliko knjiga sa njegovim radovima, naručenih iz Engleske preko sajta Abe Books. Tako da mi je bilo čudno kako se ova knjiga našla kod nas u Srbiji. Pomislim ponekad da bi i moja predivna biblioteka mogla tako da završi. Mislim da ću je dati na staranje Kisi, uprkos tome što mi je prosula vodu na Rašajskog i podvijala listove na Šekspiru :) Bilo kako bilo, ova knjiga je bogato ilustrovana scenama iz seoskog života. Tu su nepregledni pašnjaci po kojima pasu ovce, livadsko cveće, ptice, insekti, poljski miševi...i, naravno, pesme poznatih engleskih pesnika koje pevaju o prirodi. </div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimwQfxIaCyVf6Up_BTcDCareQodC2Lw7nAaxGR962bo9V_aGCpKBXsIYucWnhbHr_wPJO0g1CjnQAQFfdInL2SQTJZyY7Wx9mSqIMgoKGpXEvxA-mkW347OVk4PRhYK2hc9hB0Du2gj2IW/s1000/0001a.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="700" data-original-width="1000" height="280" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimwQfxIaCyVf6Up_BTcDCareQodC2Lw7nAaxGR962bo9V_aGCpKBXsIYucWnhbHr_wPJO0g1CjnQAQFfdInL2SQTJZyY7Wx9mSqIMgoKGpXEvxA-mkW347OVk4PRhYK2hc9hB0Du2gj2IW/w400-h280/0001a.jpg" width="400" /></a></div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-81948429891301533792021-04-16T15:19:00.001+02:002021-04-16T21:18:06.183+02:00Sofija i Kristifor: prva tuča<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiwgSZtt4hwht8Fgi8vd352uG69yTQG2Ie8YF6sq3yXXwcnDC4c39ZNhP9po634XnmRRt2QzP50cORu3vgzETAg6U5npXJDgNFLfcAbKJt4dt0D_-ce9z8WFXMe4nWmJ8yYx8h6oZecwg9/s1148/Sofija+i+Kristifor%252C+1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1148" data-original-width="994" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiwgSZtt4hwht8Fgi8vd352uG69yTQG2Ie8YF6sq3yXXwcnDC4c39ZNhP9po634XnmRRt2QzP50cORu3vgzETAg6U5npXJDgNFLfcAbKJt4dt0D_-ce9z8WFXMe4nWmJ8yYx8h6oZecwg9/w554-h640/Sofija+i+Kristifor%252C+1.jpg" width="554" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Iznenadila sam se kad sam videla da mi je ovo jubilarni stoti post po redu i da je 11. aprila bilo punih devet godina kako piskaram ovde. Verujem da sam se nalupetala kojekakvih gluposti :) Sreća je pa nikad ne čitam ponovo ono što sam napisala. U svakom slučaju, bilo je zabavno i bilo bi lepo da potraje još toliko. Žao mi je samo što su mnogi koje sam čitala, odavno prestali da pišu.</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Dakle, da se vratimo priči o Sofiji, slučajno zalutaloj u Dolinu Mesečine. Na ilustraciji se vidi kako ona drma Kristifora za uvo i svako bi pomislio da je ona zla i podmukla devojčica koja zlostavlja malog, bespomoćnog miša. Ali, malo ko zna šta je tome prethodilo. Sofija je ušla u dnevnu sobu i tamo po prvi put ugledala Kristifora, kako umače prst u belu kafu i šara po stolnjaku. Pružila je ruku da se upozna, ali on ju je iz čista mira ugrizao za prst, nakon čega ga je ona potegla za uvo, a on pokušao da je zgrabi za kosu. Tako ih je zatekla gospođa Ema. A pošto je gospođa Ema bila mišica sa iskustvom i poznavala je Kristifora previše dobro, znala je da Sofija nije ništa kriva. Osim, možda, što je posedovala prgav temperament, koji je vrlo teško obuzdati u takvoj situaciji. Stoga se gospođa Ema napravila kao da se ništa ne dešava i mirno pozvala decu na doručak...</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">***</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhY9pOkEtgtDhfxQ-Ih0yLM2ZN2W8WwAhNUrB2Hl7gCgXgCVIUI6FzHKQq-BzfXwxVnBAnL68Udx_Mr2UBItEOKHeAFJam1G7YJYmrjE9uteO024Xprr1MhQiujq-ozfObglinc8Dc4SxRV/s1185/klub+ubistava+cetvrtkom.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="1185" height="338" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhY9pOkEtgtDhfxQ-Ih0yLM2ZN2W8WwAhNUrB2Hl7gCgXgCVIUI6FzHKQq-BzfXwxVnBAnL68Udx_Mr2UBItEOKHeAFJam1G7YJYmrjE9uteO024Xprr1MhQiujq-ozfObglinc8Dc4SxRV/w400-h338/klub+ubistava+cetvrtkom.jpg" width="400" /></a></div><div><br /></div><div style="text-align: justify;"><i style="font-style: italic;">Klub ubistava četvrtkom</i><i>. </i>Odmah su mi se dopali naslov i korice, tako da sam je poručila čim je izašla u prodaju. Radnja je smeštena u Kent u Engleskoj u elitni komleks za bogate penzionere. Na tom mestu se nekada nalazio ženski manastir, ali kada je poslednja kaluđerica umrla 2005. imanje je prodato i na njemu su napravljeni luksuzni stanovi za stare. Jedino što je ostalo iz tog starog vremena je kapela i groblje. Većina tamošnjih stanovnika svoje vreme provodi gledajući TV, šetajući i pijući čaj. Ali ne baš svi. Elizabet, Džojs, Ibrahim i Ron se sastaju svakog četvrtka u sobi za slagalice i pokušavaju da razreše ubistva koja su se desila u prošlosti, a koja su ostala nerazjašnjena. Sve dok se jednog dana ne dogodi pravo ubistvo i četvoro prijatelja pomisle da bi mogli da pomognu policiji u istrazi...Knjiga je stvarno šarmantna i duhovita. Likovi su vrlo simpatični, mada moram da priznam da se previše imena provuklo i da u nekom momentu nisam mogla da se setim ko je ko :) I sve je bilo sjajno, dok nismo počeli da se približavamo kraju i počele da se otkrivaju informacije, čiji je zadatak bio samo da nas zbune. Englezi to zovu <i>red herring</i>. Ne znam da li mi imamo naziv za to. U svakom slučaju previše lažnih tragova i skretanja sa teme. 'Ajd' jednom, i drugi put, al' već treći sam se smorila. A najžešće od svega je to što ubica na kraju uopšte nije uhvaćen. Četvorka ga je otkrila, ali nisu hteli da ga prijave policiji. A lik je ubio dvoje ljudi iz osvete, jer su mu, pre više godina, ubili prijatelja. Shvatam u čemu je problem. Današnji čovek je toliko toga video, čuo, pročitao, da više ništa ne može da ga iznenadi. Ali, ljudi žele i dalje da budu iznenađeni i zaprepašćeni raspletom. I zato stvaraoci pribegavaju raznim smicalicama. Sve u svemu, nisam baš preterano oduševljena. Očekivala sam više, priznajem. Šteta, pošto je imalo potencijala.</div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-47920753858937298242021-04-09T16:53:00.003+02:002021-04-09T16:53:44.172+02:00Kristifor<p style="text-align: center;"> <table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkdlol_OPJBFtdZtUhEoA3uTwjXCpi27O7737X5m_BZuqrMvXKVyzToWwIL7ruPQFlQViv6q1ptMNCp2pRZUfgu1tW4xT6kCkPWBq6r6IFY9lHBz9rj1YW-hs1znAo2uhRUebe1PrFQKeL/s1020/Kristifor+cita+pismo%252C+1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1020" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkdlol_OPJBFtdZtUhEoA3uTwjXCpi27O7737X5m_BZuqrMvXKVyzToWwIL7ruPQFlQViv6q1ptMNCp2pRZUfgu1tW4xT6kCkPWBq6r6IFY9lHBz9rj1YW-hs1znAo2uhRUebe1PrFQKeL/w628-h640/Kristifor+cita+pismo%252C+1.jpg" width="628" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kristifor čita mamina pisma</td></tr></tbody></table></p><p style="text-align: justify;">Premda je moja sopstvena kreacija, Kristifor me strahovito nervira. Ipak, pokušala sam da nađem opravdanje za njegovo bezobrazno ponašanje. I činjenica je da neki razlog za nečije loše ponašanje uvek postoji. Samo kad bismo imali vremena i nerava da te razloge pronalazimo. E, sad, pošto je Kristifor književni lik, koji je vrlo važan deo moje priče, ja sam rešila da pokažem dve strane njegove pirode. To bi trebalo da nam objasni da on nije po prirodi loš, već da je takav postao usled nekih nesrećnih okolnosti. Ipak, on jeste i ostaće biće koje izaziva ambivalentna osećanja, prosto zato što takva bića postoje i mi sa njima komuniciramo i delimo životni ili radni prostor. Još uvek nisam uradila ilustracije koje bi trebalo da ga pokažu u elementu, tj u punom naboju njegovog bezobrazluka. Možda zato što ne želim da drugi imaju loše mišljenje o njemu :) Sad zvučim kao jedna od onih majki koje svom nevaspitanom detetu sve tolerišu :)))) Elem, Kristifor je ovde prikazan kako čita majčina pisma. Možda se neko seća, njegova mama je madam Lili, rođena sestra gospođe Eme. Ime je dobio po čuvenom moreplovcu Kristiforu Kolumbu, ali za sada nije pokazao da ga je dostojan. Kristiforov tata je poginuo u dvoboju, a njegova mama se preudala za vikonta de Surija. Oni su trenutno na safariju u Africi. I tako Kristifor, kad ostane sam, zaključa se u svoju sobu i uz svetlost petrolejke iščitava pisma, koja su već toliko puta pročitana...Nedostaje mu mama. Ona je najnežnije biće na planeti. Premda je, i dok su bili zajedno, svako veče provodila po balovima, ipak je noću svraćala u njegovu sobu da ga poljubi u čelo i ušuška u ćebence...Jadni naš Kristifor. Eto, sad mi ga je tako žao...</p><p style="text-align: center;">***</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAvB-WUwXDtLJgfgFYBwKK7nsyRHfVqz6Qc7RTGl1J2bseSpjDNwmMeq5b5liEe6JZ0mGPXZoZ8MMZ_kK8wWuhIVGmeWLbOL5ZrUd8Glu4qXUdB2xl7paajv-QBM39oG1xvvBilsXByc-I/s1000/svece+gore+do+kraja%252C+1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="914" data-original-width="1000" height="365" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAvB-WUwXDtLJgfgFYBwKK7nsyRHfVqz6Qc7RTGl1J2bseSpjDNwmMeq5b5liEe6JZ0mGPXZoZ8MMZ_kK8wWuhIVGmeWLbOL5ZrUd8Glu4qXUdB2xl7paajv-QBM39oG1xvvBilsXByc-I/w400-h365/svece+gore+do+kraja%252C+1.jpg" width="400" /></a></div><br /><p style="text-align: justify;">Evo knjige koja me je duboko potresla. U pitanju je mađarski pisac Šandor Maraj i roman <i>Sveće gore do kraja</i>. Priča započinje u dvorcu ušuškanom u divlji predeo u kome samotnjački živi ostareli general Henrik tj. životari svojom uobičajenom i dosadnom rutinom, sve dok ne dobije pismo svog negdašnjeg najboljeg i nerazdvojnog prijatelja Konrada sa kojim je služio u istom puku i koji je svako veče provodio u društvu generala i njegove žene Kristine. Rastali su se pre 41 godinu, zbog nekog incidenta u lovu i od tada više nisu progovorili. General očekujući gosta, počinje da se priseća kako su se zbližili još kao dečaci u internatu. Kako je Konrad uvek bio specifičan i drugačiji od ostalih, suptilan, kako je voleo muziku, dok je general bio jednostavnije i otvorenije prirode. Uskoro će se "prijatelji" sresti i saznaćemo razlog za njihov rastanak: Konrad je, dok su bili u lovu podigao pušku i nanišanio na generala. Ali ipak nije opalio. Nije mogao. Što ne umanjuje baš mnogo veličinu izdaje koje je general osetio. Nakon toga incidenta Konrad odlazi u inostranstvo. General narednu 41 godinu provodi razmišljajući o onom što se desilo i zašto se desilo i kako je moguće da je na toliku njegovu bratsku ljubav odgovreno na takav način. Ta izdaja je, za njega, tako velika i bolna, da se od nje nikad neće oporaviti, a momenat kad se sretnu biće mogućnost da se izravnaju računi...Verbalno, naravno :). Jer, nekad vam je samo potrebno da nekome nešto kažete i da konačno stavite tačku na sve. U tom razgovoru se otkrivaju mnoge stvari, koje jadni general u svojoj naivnosti i dobrodušnosti nije mogao ni da sluti. A neke će, ipak, ostati tajna. Možda je tako i bolje...</p><p style="text-align: center;">***</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjE7xIj55PztdGmU6zptF59Qo1c83YkEsrFsvX6v7YKoMd7-Z3Kgo584hXf0mouUHuQGyuZoK5ZCT3aofElXOI8MY6Pf-1YpEO52ElRJXy5FrX15rUNvmReRpJp5a5yZpK_iXnz3tY2VUYO/s664/Screenshot+%25284%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="441" data-original-width="664" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjE7xIj55PztdGmU6zptF59Qo1c83YkEsrFsvX6v7YKoMd7-Z3Kgo584hXf0mouUHuQGyuZoK5ZCT3aofElXOI8MY6Pf-1YpEO52ElRJXy5FrX15rUNvmReRpJp5a5yZpK_iXnz3tY2VUYO/w400-h266/Screenshot+%25284%2529.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><i>Canon</i> ili <i>Nikon</i>, pitanje je sad? Ja kažem - oba :)</div>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-50438578575746035832021-04-02T16:46:00.003+02:002021-04-02T16:46:52.316+02:00Češljanje i istaživanje<p style="text-align: center;"> </p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjv7K_idKIDHpjIpU0LqhpcnsTMkWwc_7SexHZrE-MGUlKG2oo20sbFRn7ag569CVS9ZBdrnYsLi0HMjosEjfhXoFpM_0FlJAFre-EODLJzcHa4mFGXhMP6GpnWW_SyqTPPsB-DdYllO5uo/s1107/Ema+ceslja+Sofiju%252C+1.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1107" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjv7K_idKIDHpjIpU0LqhpcnsTMkWwc_7SexHZrE-MGUlKG2oo20sbFRn7ag569CVS9ZBdrnYsLi0HMjosEjfhXoFpM_0FlJAFre-EODLJzcHa4mFGXhMP6GpnWW_SyqTPPsB-DdYllO5uo/w578-h640/Ema+ceslja+Sofiju%252C+1.jpg" width="578" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Gospođa Ema češlja Sofiju</td></tr></tbody></table><p></p><p style="text-align: justify;">Većina stanovnika Doline Mesečine, bila je pomalo zbunjena Sofijinim izgledom. Nikom nije bilo jasno zašto ona nema krzno, premda ju je gospodin Lasac predstavio kao daleku rođaku iz roda <i>mustela depilis</i> tj. lasicu beskrznašicu. Jedino je na glavi imala oroman žuti rep, koji je kod ostalih životinja rastao na sasvim drugom mestu, što je stanovnike ljupkog seoceta takođe dovodilo u zabunu. Jadna naša gospođa Ema, kako se samo našla u čudu kad je, posle prve noći provedene u njenoj kući, Sofija sišla raščupana sa čupercima koji su joj padali preko lica. Bilo joj je odmah jasno da je tom čudnovatom, dugom repu potrebna specijalna nega. I evo nas u Eminom krojačkom kutku, prisustvujemo češljanju jadne Sofije (a češljanje je jedna od njenih najmrskijih obaveza), kako strpljivo podnosi nespretno Emino odmršavanje čvorova na njenoj glavi.</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiInZ217JcOECx_5uLjF-QWdQW4f3vg1EKMw6RgWcQi9-p-9Y0-zpJ2HIqEgVPLP4Bdo-4YM0puZTEcYtUOg83dvJoGGlLuaYQJ4U4OjhTdW0fDaP10Z7dvPkYhSFHi3YaH85IJkr-dFbdQ/s1458/Ema+i+Sofa%252C+1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1458" data-original-width="1366" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiInZ217JcOECx_5uLjF-QWdQW4f3vg1EKMw6RgWcQi9-p-9Y0-zpJ2HIqEgVPLP4Bdo-4YM0puZTEcYtUOg83dvJoGGlLuaYQJ4U4OjhTdW0fDaP10Z7dvPkYhSFHi3YaH85IJkr-dFbdQ/w600-h640/Ema+i+Sofa%252C+1.jpg" width="600" /></a></div><p style="text-align: center;">***</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLmMsjzy3QpedSW3912eF3_Yx1sB-_L3l-alWLSntbmQWCGj30o6xGSEIuKnpUVPUF1pqu-Ue0VmZlCYD6qac2sEsGJXneixSGbrw2PQVP0gA4iDzsq2k8R54CUH9g9p9H9m0CiwBBfmHm/s1000/istrazivac%252C+1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="903" data-original-width="1000" height="361" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLmMsjzy3QpedSW3912eF3_Yx1sB-_L3l-alWLSntbmQWCGj30o6xGSEIuKnpUVPUF1pqu-Ue0VmZlCYD6qac2sEsGJXneixSGbrw2PQVP0gA4iDzsq2k8R54CUH9g9p9H9m0CiwBBfmHm/w400-h361/istrazivac%252C+1.jpg" width="400" /></a></div><p style="text-align: justify;">Evo sveže pročitane nove dečije knjige. Priznajem da sam se baš radovala kad sam je uzela u ruke, jer mi je došla kao odmor od (moram da priznam) ponekad opterećujuće književnosti za matorce. Već sam imala prilike da se sretnem sa delom ove autorke, a u pitanju je mlada engleska književnica Ketrin Randel, čiji mi je prvi roman <i>Na krovovima Pariza</i>, bio mnogo simpatičan. Sada nam se predstavlja romanom <i>Istraživač</i>. Avion leti iznad amazonske prašume. U njemu su pilot i četvoro dece, koja se međusobno ne poznaju. Odjednom pilotu pozli i avion se sruši u nedođiji u kojoj nema nikakvog nagoveštaja civilizacije. Pilot je poginuo, deca su preživela. Tu su dečak Fred, koji je najstariji,mislim da ima 12 godina. On je tužan i često zabrinut. Izgubio je majku kao sasvim mali, a otac mu je prezaposleni biznismen. Zatim bleda, plavokosa devojčica Kon, prgava i nervozna, živi sa baba-tetkom sa kojom se uopšte ne slaže. I na kraju, brat i sestra Lila i Maks, koji je najmlađi i ima samo 5 godina. Njihovi roditelji su naučnici i Lila prilično dobro poznaje prirodni i životinjski svet, a to znanje će im biti vrlo korisno u vremenu koje dolazi. I tako počinje preživljavanje...Knjiga je, zaista, uzbudljiva. Čim sam počela da je čitam podsetila me je na Sjenkijevičev roman <i>Kroz pustinju i prašumu</i>. Deca misle da su sasvim izgubljena i da ih tu nikad niko neće naći, sve dok u obližnjoj reci ne pronađu konzervu sardine. Tada će shvatiti da je neko već bio tu i to će im dati nadu da će se, ipak, spasiti. Međutim, nikako ne očekuju da će osoba koju će sresti i od koje će očekivati pomoć, biti tako neprijateljski raspoložena prema njima. Čak im ni svoje ime nije rekao, pa ga oni nazivaju Istaživač. Naravno, kao što se može i pretpostaviti, vremenom se zbliže i postanu najbolji prijatelji :) I onda im on objasni zašto je tu usred prašume, potpuno sam. Cilj mu je da sačuva drevnu građevinu, koja se tu nalazi, od neželjenih uljeza, jer zna da čovek ima potrebu sve da uništi, sve da eksploatiše, ne razmišljajući o posledicama...Dakle, knjiga je zanimljiva, ima mnogo nepredviđenih zapleta i jezik je savremen, što će se deci, verujem, dopasti. Ono što meni smeta, jesu preterano detaljni opisi nekih odvratnih situacija (ljubitelj klasika, u kojima je sve fino spakovano, se buni u meni). Da li je baš neophodno da znam kako se Maksu slivaju slinci niz lice i kaplju na majicu? Ili kako izgledaju pečene dalkave noge tarantule? Sećam se da je i u prethodnoj knjizi bilo takvih stvari koje su mi smetale. Ali, to svakako nije razlog da se knjiga ne pročita :) Mislim da je i te kako vredi pročitati. To je, pre svega, priča o prijateljstvu, podršci i zajedništvu i govori nam koliko je važno da ljudi budu ujedinjeni.</p><p style="text-align: center;">***</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmDIhaTkv8wKC-NMbBKY9eflm1oaYEyjubu5DvIqXfvqrfUFYltJ-Nzl6MU0YN4XEmrkss2au-kdDxoGqd9-X0okJ4vOWuCzIFS6vnNnG1uM5opIoC6l_IaPiIL1SkEiXsMz2vM2j6sHaT/s1000/lara.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmDIhaTkv8wKC-NMbBKY9eflm1oaYEyjubu5DvIqXfvqrfUFYltJ-Nzl6MU0YN4XEmrkss2au-kdDxoGqd9-X0okJ4vOWuCzIFS6vnNnG1uM5opIoC6l_IaPiIL1SkEiXsMz2vM2j6sHaT/w400-h300/lara.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">I na kraju lepa Lara. </div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">Juče me je Mimi tako slatko nasmejala, kaže: <i>Moram da operem ruke da mazim Laku :)</i></div>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-74809855567810955582021-03-26T17:50:00.004+01:002021-03-26T19:50:09.843+01:00Opet Sofa i Mimi, ovaj put zagrljene<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdXnNpVIL_M8w3dZdOpy4v-oi_xs_RGbj3tiUdYBRn-QDfD_nIVvh5d5ZfoH4RQ8cpqI0HiKpxKOPUNpZb61yNa-MHJ1iTC3RMU-OkqlW_8-rA3w0CtZaVLLyPsdPbQAPTifRDYUesVJXc/s1000/Sofa+i+mala+Mimi+u+pecini%252C+1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="879" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdXnNpVIL_M8w3dZdOpy4v-oi_xs_RGbj3tiUdYBRn-QDfD_nIVvh5d5ZfoH4RQ8cpqI0HiKpxKOPUNpZb61yNa-MHJ1iTC3RMU-OkqlW_8-rA3w0CtZaVLLyPsdPbQAPTifRDYUesVJXc/w562-h640/Sofa+i+mala+Mimi+u+pecini%252C+1.jpg" width="562" /></a></div><div style="text-align: justify;">Naša priča se polako zahuktava. Sofija je u Dolini Mesečine pronašla nove drugare. Ne baš onakve kakve je imala u školi, jer njeni drugari nisu imali krzno, šape i brkove. Ali podjednako zanimljive i živopisne. Tu je najpre razmaženi i bezobrazni miš Kristifor, sa kojim je Sofija čak imala fizički obračun, ali su na kraju, ipak, sklopili primirje zbog ostalog društva. Zatim hrčak Boris, sušta suprotnost Kristiforu, dobar, vredan, ljubazan i omiljen kod svih starijih meštana Doline. I najzad mala Mimi, trapava zečica koja mašta da će jednod dana postati balerina. Jednog dana to društvance reši da ode na izlet do Laščeve stene, znamenito mesto na kom je ser Lasac, predak našeg profesora Lasca, junački izgubio život u borbi za svoje selo. I dok su deca pravila piknik na travnjaku, naiđe neki strašni oblak i stušti se takva oluja da su deca trčeći potražila zaklon i našla ga u jednom udubljenju u zemlji. I tako ušuškane u lišće i isprepadane munjama koje su prosecale nebo, devojčice su zaspale držeći jedna drugu u naručju, dok su gospodin Lasac i gospođa Ema kod kuće premirali od straha i brige...</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: center;">***</div><div style="text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGLr8upOgUXZJS91c5_b5DOjGT9EnEnpqHGcIrgv4BJqSal8fArNJLQ_mjxHB1px3iE_DfWs2zIG66n9-resWquB3SZeXh6LqP0_CMbhDwvHgcZZto_CYyQIQlxiIJHRuiSYRoWOsYBmfo/s500/51QNP-vDTRL.jpg"><img border="0" data-original-height="500" data-original-width="315" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGLr8upOgUXZJS91c5_b5DOjGT9EnEnpqHGcIrgv4BJqSal8fArNJLQ_mjxHB1px3iE_DfWs2zIG66n9-resWquB3SZeXh6LqP0_CMbhDwvHgcZZto_CYyQIQlxiIJHRuiSYRoWOsYBmfo/w253-h400/51QNP-vDTRL.jpg" width="253" /></a></div><br /><div style="text-align: justify;">Nedavno mi dođe na red da po prvi put pročitam Hardija i to roman <i>Daleko od razuzdane gomile</i>. Čudnovato je da se par mojih pokušaja da pročitam tu knjigu završilo tako što je knjiga nakon nekoliko pročitanih strana vraćena na policu. Inače, stvarno volim klasike i njihovu sporu radnju i uživam u dugim opisima prirode ili nečijeg duhovnog stanja. Valjda mi se nije udesio momenat, jer sada mogu da kažem da mi se roman stvarno dopao. Dopao mi se onako kako mi se dopada Bahova muzika, recimo. Na neki čudan način je odvojena od realnosti, pa ipak, slavi život, prirodu i čoveka. Ambijent u kome se radnja dešava je kao Eden u kome obitava jedna Eva tj. Batšiba Everdin (i sva ostala imena su biblijska), ali je problem što imamo tri Adama - udvarača, pa tako nastaje pomračenje u tom Raju :) Ja sam nekako dugo živela u uverenju da je pastir Gabrijel Ouk glavni junak priče, pa sam se iznenadila kad sam negde pročitala da to nije tako. Prosto sam uživala prateći njegov razvoj od naivnog i preterano iskrenog mladića do zrelog, stabilnog i muževnog čoveka. I dok su svi ostali imali različita obličja i lica, on se, nekako, polako menjao, ostajući istovremeno isti i dosledan. Podjednako moralna ličnost, ali zrelija. I iako ga je gospođica Everdin 'ladno otkačila, on ostaje dostojanstven u svojoj patnji. Pretpostavljam da lepoti njegovog lika doprinosi i to šta ga u jednoj od filmskih ekranizacija igra Natanijel Parker, koji je tu u svom najboljem izdanju i sasvim u elementu :) Inače, Tomas Hardi nikako nije voleo da živi u Londonu, nego se vratio u rodni Dorset. Njegova ljubav prema selu je u ovom romanu sasvim očigledna. Čitava radnja se dešava na njivama, na livadama tokom plašćenja ili čuvanja ovaca, pored reke...Jednom rečju, prava pastorala :) Interesantno je da su Hardija u to vreme opruživali za "slobodoumnost", jer remeti viktorijansko shvatanje braka. U nekom delu knjige Batšiba se pita zašto bi se udavala. Ima farmu, bogata je, situirana. Nema ništa protiv toga da bude nevesta, ali kad bi to moglo bez supruga... :) Neki je sveštenik čak spalio njegovu knjigu, na šta je Hardi prokomentarisao da je to, verovatno, uradio u očajanju jer ne može da spali njega :D</div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com2Руђинци, Србија43.6155502 20.9152435-4.8441173171393714 -49.397261864418027 90 91.227748864418032tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-21878626737420747702021-03-19T17:45:00.003+01:002021-03-19T17:49:30.516+01:00Sofa u Krtovoj fotelji<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXSw6jkImG7kdAOiwQLhIAor1vaCtZcIFin8pt_hpaj7dxB4cUz60MyDsUJctr84jYAOqF5ShVsIVamnCxT2M0LAOKeNrb2USMaZZl6ixSTOVm5rvKgNVyvcW9iXqKQpZpKo835dXTViO1/s1072/Sofa+u+fotelji%252C+1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1072" data-original-width="750" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXSw6jkImG7kdAOiwQLhIAor1vaCtZcIFin8pt_hpaj7dxB4cUz60MyDsUJctr84jYAOqF5ShVsIVamnCxT2M0LAOKeNrb2USMaZZl6ixSTOVm5rvKgNVyvcW9iXqKQpZpKo835dXTViO1/w448-h640/Sofa+u+fotelji%252C+1.jpg" width="448" /></a></div><br /><div style="text-align: justify;">Sofija ima osam godina i ide u drugi razred osnovne škole. Ona je sasvim obična devojčica, solidan je đak, ali ne od onih štrebera koji uvek sve znaju i mlataraju sa dva podignuta prsta ispred učiteljicinih naočara. Na časovima joj se dešava da u mislima odluta na neko sasvim drugo mesto i da se strašno iznenadi kad zvoni za kraj časa. Omiljeni predmet joj je priroda i društvo, tj. priroda, a društvo i ne baš toliko. Voli da sama luta po livadama, čeprka štapom po krtičnjacima i bere svračije noge tj. divlje zumbulčiće po obodu šume. Ispod njene kuće, u podnožju livade protiče potok, po kome ona, u sušnih letnjih dana, gaca u gumenim čizmama. Dok to radi i ne sluti da će uskoro biti na sasvim drugom mestu, koje nije ni nalik na mesta koja ona na časovima zamišlja i da će sretati životinje sa naočarima i u odelima. Pa, čak i krticu po čijim je hodnicima čačkala štapom. Doduše, možda ne baš tu krticu. Zapravo, u pitanju je Stari gospodin Krt, sakupljač i prodavac retkih antikvarnih knjiga, koji je upravo poslužuje biskvitima i svojim omiljenim čajem od majčine dušice. I dok on tiho razgovara sa gospodinom Lascem, ona zadrema sa knjigom o nevaljalim miševima u krilu, sanjajući, verovatno, kako se igra pokraj svog potoka. Kako će se samo iznenaditi kad se bude probudila i shvatila da je sanjala da je kod kuće, a zapravo je u Dolini Mesečine!</div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: center;">***</div><div style="text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjH2aKYXyjs5rzTPgACqKzLdMNUZRpE9Vfenambxi-h1TNzOCc51NFsjmru0T9xKBhuPxrOuZe7jOi_iANUtLK_0xYNriVmTB8kTmmmqfcfb9CCtJfEfd9xRVEtjnVK4z_pOruDsdNWygDJ/s1000/u+mraku.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="855" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjH2aKYXyjs5rzTPgACqKzLdMNUZRpE9Vfenambxi-h1TNzOCc51NFsjmru0T9xKBhuPxrOuZe7jOi_iANUtLK_0xYNriVmTB8kTmmmqfcfb9CCtJfEfd9xRVEtjnVK4z_pOruDsdNWygDJ/w343-h400/u+mraku.jpg" width="343" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><div><span style="line-height: 115%;">Dugo sam razmišljala o kojoj bih knjizi danas pisala. Toliko toga mi prođe kroz ruke. Nešto mi se dopadne manje, nešto više, nešto mi se uopšte ne dopadne. I sad mi je na red došla knjiga jedne švedske autorke (čije prezime
nikako ne mogu da zapamtim, a ni da izgovorim s lakoćom) <i>Lina
Bengtsdoter</i> i njen krimi roman <i>U mraku</i>, koji se nadovezuje
na prethodni pod nazivom <i>Anabel</i>. Odmah moram da kažem da sam
postala ljubitelj krimi priča, misterije i gotskog trilera još kao tinejdžerka,
najpre uz Artura Konana Dojla, a zatim i (evo priznajem svoj <i>guilty
pleasure</i>) Dafne di Morije. Oprosti Dikense, oprosti Igo, oprosti
Tolstoje... Elem, da se vratim gore pomenutim romanima. U oba se radnja
razvija u dva toka, koji najpre deluju nepovezano, da bi se, kako priča odmiče
sve više i više približavali i na kraju potpuno prepleli. Priča se dešava u
Stokholmu i prati život detektivke Šarli Lager i već od prvog trenutka je jasno
da je ona vrlo nesrećna i da svoje probleme, uglavnom, utapa u alkoholu. Posao
joj je jedini smisao, međutim zbog problema sa alkoholom i on je doveden u
pitanje. Već u prvoj knjizi ćemo saznati da je sve povezano sa njenim
odrastanjem u malom industijskom naselju Gulspong sa ćudljivom majkom, koja je čas euforična i pravi žurke ili u totalnom bedaku i ne dozvoljava da se podignu roletne sa prozora. Deluje kao da ima bipolarni poremećaj, ali to je samo moja pretpostavka. Mala Šarli je potpuno nesrećna uz takvu majku i misli da je ona sama kriva za te majčine promene raspoloženja. Oca nikada nije videla, u stvari majka neće da joj otkrije ko je njen otac... Slučaj osobe nestale pre
trideset godina će je odvesti na samo izovrište njene patnje, kada je dopustila
da neko njoj blizak umre, a da ništa nije učinila da ga spase. Nije ni mogla da
ga spase, pošto je bila samo dete, ali je osećaj krivice u njoj tako duboko
ukorenjen, da ne može nikako da ga se oslobodi. Ovde moram da kažem da, iako se radi o ubistvu, ovaj roman nije od onih krvoločnih, više je psihološki, gde se tenzija gradi postepeno, pre sugestijom nego nekim realističnim opisom. Atmosfera je stvarno depresivna i dobro je dočarana. Čak sam i ja, čitajući, počela da se osećam loše :) Na kraju, autorka ipak nije htela da nas ostavi u bedaku, pa nam je dala trunčicu nade. A ono što mi se u priči najviše dopalo i zbog čega uopšte i pominjem ovaj roman, jeste njeno razmišljanje o praštanju. Šarli, posle mnogo ružnih stvari koje je otkrila o svojoj majci, koja je umrla još dok je ona bila tinejdžerka, ipak odlučuje da svojoj majci sve oprosti. Dakle, to je najpre svesna odluka, koja vremenom postaje osećanje. Ako to ima nekog smisla :) Želim da oprostim i na kraju zaista i oprostim. Šarli shvata da je to jedini način da krene dalje, oslobodi se duhova iz prošlosti i bude jednog dana osoba koja se raduje životu. Eto, to mi se dopalo i verujem da zaista i jeste tako.</span></div></div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-6029424768365198182021-03-12T19:42:00.000+01:002021-03-12T19:42:35.821+01:00Susret dve devojčice i osmomartovski mafini<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmcWK4LnupJp9JKB1VkwE6aq9osBOo1_z9S0j2WQ_M1ofqCTSGCrQkn4wLcTw32tq9MsgLsglQCy7XLAzzAVjOgfw2JgFcv5SJnTgJVLaQ8YPT-nn8mHSIoWaoBj8cpI3kJbvBdFXia_i-/s1000/Sofa+i+Mimi%252C+1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="788" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmcWK4LnupJp9JKB1VkwE6aq9osBOo1_z9S0j2WQ_M1ofqCTSGCrQkn4wLcTw32tq9MsgLsglQCy7XLAzzAVjOgfw2JgFcv5SJnTgJVLaQ8YPT-nn8mHSIoWaoBj8cpI3kJbvBdFXia_i-/w504-h640/Sofa+i+Mimi%252C+1.jpg" width="504" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Došao je trenutak da se moje dve devojčice, jedna prava devojčica po imenu Sofa, i jedna zečija devojčica po imenu Mimi, konačno sretnu. Sofa je nekim čudnim spletom okolnosti dospela u Dolinu Mesečine, selo u kome žive neobične životinje u odelcima, većinom ljubitelji čaja i lepe književnosti. Gospodin Lasac, penzionisani profesor književnosti, ju je smestio kod svoje dobre prijateljice gospođe Emilije. I, evo nje, posle prve prespavane noći u Dolini i tuče sa Kristiforom u kojoj su se potezale uši i pletenice, i nakod doručka propraćenog mrkim pogledima i Kristiforovog nervnog napada, otvara vrata maloj slatkoj zečici u baletskoj suknji. Njih dve su se, naravno, odmah dopale jedna drugoj. Mimi je došla da ih pozove na proslavu Dana poezije, na kojoj će mladunci recitovati pred publikom svoje omiljene pesme. Sve to zvuči sjajno, ali u Kristiforovom družtvu? Kakve li je još podle smicalice smislio taj opaki, žgoljavi miš?</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">***</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi2NWBnteiIBNoOiFM0tEkHwZ54-ZgBOHJABJC_WSUzAICjnEfa-mZ015Om6ExV8EXk8Z9QoKs6r7jff0grnmJWFC6sOYuZL2mTWBj8n5NfRuAwUviQubdbRyPy0_j6Y_bGIHaORiaEiI9t/s1000/Mafini.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi2NWBnteiIBNoOiFM0tEkHwZ54-ZgBOHJABJC_WSUzAICjnEfa-mZ015Om6ExV8EXk8Z9QoKs6r7jff0grnmJWFC6sOYuZL2mTWBj8n5NfRuAwUviQubdbRyPy0_j6Y_bGIHaORiaEiI9t/w400-h300/Mafini.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Sasvim u duhu ove moje ilustracije su i ovi čarobni mafini, koje je napravila drugarica Val. Izgledaju kao da ih je pravila gospođa Emilija. Ko zna, možda je od nje uzela recept? Divim se strpljenju sa kojim ukrašava ove svoje, kako ona kaže "male tortice" (pleonazmu u inat), pa mi se čini da je grehota da se načnu. Ipak sam svoju torticu smazala sa apetitom i došla do zaključka da je podjednako ukusna, koliko je lepa.</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">***</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8IBoW7Dlqivacun_O0awk06oE1_t5s84sDmDJ7ts-x0ZCgY4ndWLZV2UcN-KKGJlITtmF28jwybKX_kp-KGaGSNe9R2ZOuXat6ZAi2c-Br7xF3SGAh6tM04cCo_6ivBkEsyCBzrt9sDU7/s1000/01.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8IBoW7Dlqivacun_O0awk06oE1_t5s84sDmDJ7ts-x0ZCgY4ndWLZV2UcN-KKGJlITtmF28jwybKX_kp-KGaGSNe9R2ZOuXat6ZAi2c-Br7xF3SGAh6tM04cCo_6ivBkEsyCBzrt9sDU7/s320/01.jpg" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh7P56JEA-k3fl05TWQcNmjCNURStipXdXzRBZzpwXu8wzsMoaVEU9RMen4CnGJrowZiuzwgcfakl7CK90RsZxMfEzJzjnw_iAM3Jg7Vahf13v2ube98BnsqH0mOXoJTBiSLk-lm3mp2HUh/s1000/02.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh7P56JEA-k3fl05TWQcNmjCNURStipXdXzRBZzpwXu8wzsMoaVEU9RMen4CnGJrowZiuzwgcfakl7CK90RsZxMfEzJzjnw_iAM3Jg7Vahf13v2ube98BnsqH0mOXoJTBiSLk-lm3mp2HUh/s320/02.jpg" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Preživeše nekako februar ova dva naša razmažena i blentava mrmota. Naravno, ne bez posledica. Neki veliki sivi mačak ih je tabao svaki dan. Bucu smo redovno skidali sa vrbe, a Srle se od traume ili uneredi ili ispovraća. Ne znam šta da mislim. Imali smo pre njih mačka Markišu, a pre njega Stanislova i iskrena da budem, nisam razmišljala s kim se biju i kako preživljavaju napolju. A ova dvojica kao dva pekmeza. Valjda će sledećeg februara biti lakše :)</div><p></p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-6268996615530160312021-02-03T17:19:00.001+01:002021-02-03T17:19:24.130+01:00Antikvarni nameštaj i lepi Buca<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhnJBdkWpO-xirBBBB6hc_5YUe5bX6KCcXwRAQ3c43nux4MjaW9xGFSySPbfAcxofJs4sclZTRzPOxiDDe5kh9d66POWqaqtymTQxpepGW-ytTznTRRa7hrClSCheisKBlciGGQKkSyyOvH/s1000/01.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="705" data-original-width="1000" height="452" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhnJBdkWpO-xirBBBB6hc_5YUe5bX6KCcXwRAQ3c43nux4MjaW9xGFSySPbfAcxofJs4sclZTRzPOxiDDe5kh9d66POWqaqtymTQxpepGW-ytTznTRRa7hrClSCheisKBlciGGQKkSyyOvH/w640-h452/01.jpg" width="640" /></a></div><p style="text-align: justify;">Nemam pojma šta me je spopalo, ali otkako sam Bubi napravila sobu za Barbike, ne mogu stati. Toliko mi se svidelo da pravim mali nameštaj, da čim napravim nešto već mislim šta ću sledeće. Prosto nisam navikla na ovoliku količinu endorfina :) Shvatila sam, gledajući snimke na jutjubu, da tamo negde ima mnogo ljudi koji se bave nekim vrlo lepim stvarima. Jedno od otkrovenja mi je kanal <i><a href="https://www.youtube.com/channel/UCZymJjUUOHrB7Vfu_YkzstQ" target="_blank">Bently House Minis</a></i>, na kome sam i saznala da je moguće napraviti antikvarni nameštaj od kartona. Bukvalno nisam morala da nabavljam bilo kakav materijal, nego sam pravila od onog što imam. Na kanalu je sve tako lepo i detaljno objašnjeno. Jedino što je potrebno je naoružati se strpljenjem i sačekati da se neki slojevi osuše da bi se naneli drugi. Zato proces malo duže traje. Već sam odlučila da će sofa i fotelje biti u dnevnoj sobi gospođe Emilije. Nekako su nežni i idu mi uz njenu prirodu, a za Lasca ću morati na napravim nešto masivnije i u tamno smeđoj boji.</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiNGqh8eWH_ei3Mw02N7CaIl7xkCDq2Lq8rMLC3GHVdCmc_9JVw9KOgXvkR3dFc-zgX3ituccVvl_0c3sessbYT-GmWKWwbrZFfNsGjpqvmIVROvxBSajMJow7H9X5b22VQm0fEtdM1wH_k/s1140/02.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="700" data-original-width="1140" height="245" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiNGqh8eWH_ei3Mw02N7CaIl7xkCDq2Lq8rMLC3GHVdCmc_9JVw9KOgXvkR3dFc-zgX3ituccVvl_0c3sessbYT-GmWKWwbrZFfNsGjpqvmIVROvxBSajMJow7H9X5b22VQm0fEtdM1wH_k/w400-h245/02.jpg" width="400" /></a></div><br /><div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhw79xVrncSIUI3EIisQ8Z_fIebmcZQ51OJ15XxNdcasYXLLRfCKk1ldHeSbmnKxbvkwQKQ9ZQj9FQFBdUbaGdOM6hxwMKo0picIcWabl3YrEmbcQZXUuzyIfKqg1HBECmZ2qP4FFkuUKzt/s2048/03.jpg" imageanchor="1"><img border="0" data-original-height="1284" data-original-width="2048" height="251" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhw79xVrncSIUI3EIisQ8Z_fIebmcZQ51OJ15XxNdcasYXLLRfCKk1ldHeSbmnKxbvkwQKQ9ZQj9FQFBdUbaGdOM6hxwMKo0picIcWabl3YrEmbcQZXUuzyIfKqg1HBECmZ2qP4FFkuUKzt/w400-h251/03.jpg" width="400" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjhG2-v508LWXQhoOd7M-kcFYcgNjvImvrS8XCom1B8yZ5HC2f2LBrPbMBu76G0NwRr2jQATjH0QAgluDWmQUv06KhjASi9KdKbi4-9wnQZegyFW5D0R9whP_WLRbPoDrongibizyHlDt-J/s1000/04.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="971" data-original-width="1000" height="622" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjhG2-v508LWXQhoOd7M-kcFYcgNjvImvrS8XCom1B8yZ5HC2f2LBrPbMBu76G0NwRr2jQATjH0QAgluDWmQUv06KhjASi9KdKbi4-9wnQZegyFW5D0R9whP_WLRbPoDrongibizyHlDt-J/w640-h622/04.jpg" width="640" /></a></div><p style="text-align: justify;">Ova crvena foteljica je, u stvari, prvi komad nameštaja koji sam ikad napravila, takođe viđen na već pomenutom kanalu. S njom sam se baš namučila. Najveći mi je problem što nikad nisam sigurna kad koji lepak da koristim. To je nešto što još uvek istražujem, a do konačne spoznaje prste čistim šmirgl papirom :)</p><div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_JOWaB7YMxrZTRWNrn4gK4qzSzJmGoNUq3nJn9vD9WBSiWlXz_3943X5KO1VIGTobXhQz6Px1SnUwtPCffBunW7r9pNX08Lbo7b7lZzeS-GcaXgFmf4lo0UJFOgg-KCbLTiVG1P0OSStF/s1000/05.jpg" imageanchor="1"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_JOWaB7YMxrZTRWNrn4gK4qzSzJmGoNUq3nJn9vD9WBSiWlXz_3943X5KO1VIGTobXhQz6Px1SnUwtPCffBunW7r9pNX08Lbo7b7lZzeS-GcaXgFmf4lo0UJFOgg-KCbLTiVG1P0OSStF/w480-h640/05.jpg" width="480" /></a></div><p style="text-align: justify;">I dok tako ja krivim kičmu nad svojim minijaturama, naš mačak Buca sedi ispod palme na obali mora (ili bar to zamišlja u ove zimske dane).</p>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-71558700894339472772021-01-22T13:05:00.003+01:002021-01-22T13:07:29.548+01:00Kako je Barbika dobila novu spavaću sobu i omiljena Srletova knjiga<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5AEjWxzc8u8Gn9QX3u_JmdzH8hwzAV_hAsfUCjdoOQP89AzQhPpVpKfZ5kredg5HPKrvfPjT4N6mXQVKQTpGX3tEMIt3W7R5xZTPfEeFbPJZM37nwdJgGiq1MdB6poOYLgMLRlJLIiaTP/s1000/01.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="743" data-original-width="1000" height="296" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5AEjWxzc8u8Gn9QX3u_JmdzH8hwzAV_hAsfUCjdoOQP89AzQhPpVpKfZ5kredg5HPKrvfPjT4N6mXQVKQTpGX3tEMIt3W7R5xZTPfEeFbPJZM37nwdJgGiq1MdB6poOYLgMLRlJLIiaTP/w400-h296/01.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Već neko vreme mi se mota po glavi misao o tome kako bih mogla da napravim maketu Laščeve kuće i dvorišta i komšiluka. Ne znam zašto, ali već u glavi zamišljam kako bi to uzgledalo. I dok tako mozgam o malom nameštaju, malim knjigama i porcelanu, odjednom shvatim da se Bubin rođendan opasno približio. Volim da pravim stvari za lutke. Radila sam to i kao dete i nije mi bilo teško da provedem sate nadvijena nad neki svoj projekat, koji je nekad realizovan uspešno, nekad ne. I tako mi je sinulo. Ne bi li bilo divno napraviti za Bubin rođendan sobu za Barbike. I tako je započela avantura. Najpre sam pregledala razne snimke na jutjubu da bih videla princip pravljenja malog nameštaja i kakvi sve materijali mogu da se koriste, a onda krenula u obilazak knjižara i kineskih radnji u potrazi za neophodnim materijalom. Naravno, svraćala sam i po marketima i tražila prazne kutije. Jedino što još nisam butala po kontejnerima, ali malo je falilo da se i to desi :) Seckanje i turpijanje, lepljenje i šivenje je trajalo danima. Prvo sam sobu obložila papiraima u boji i napravila prozor, a onda krenula od onoga što mi je bilo najteže - pravljenje kreveta od foreksa. Ne vidi se na fotografijama, ali on ima i štepani dušek koji izgleda kao pravi i posteljinu sa dva lica. Moram da priznam da mi je moj sopstveni krevet poslužio kao inspiracija. Zatim je na red došla fotelja (koja me je izludela i bila teža za pravljenje od kreveta) i na kraju poličice. Posebno zadovoljstvo mi je pričinilo pravljenje minijaturnih knjiga i vaza sa cvećem. I da, na kraju sam ubacila i minijaturne svetiljke na baterije, koje sam razvukla po celoj sobi. A, moja Buba kad je videla! Toliko je bila srećna! Pogleda sobu, pa dotrči da me zagli. Pa opet pogleda, pa me zagrli... Ovo je stvarno bio pravi poklon za nju. Sad ne bi bilo loše da se započne sa projektom zvanim "kuhinja". Naravno, onaj ko ima živce za to :) A Laščeva kuća će sačekati neka bolja vremena...</div><div style="text-align: center;"><br /></div><div><div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgf-CFZXX5bya5fH9x9Gd0nHcTUK9VvgOTeaYpGkg1J56FZbEeGRNgV0tbumYxqEyY5KuqkFCEFOJz9d7U6-bKzNJfYv6exY7w-hTnjkJDZOFWy9zCXn3Pfq7_m8P4vGC6qXuJbu1YgZ2vz/s1000/02.jpg"><img border="0" data-original-height="724" data-original-width="1000" height="464" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgf-CFZXX5bya5fH9x9Gd0nHcTUK9VvgOTeaYpGkg1J56FZbEeGRNgV0tbumYxqEyY5KuqkFCEFOJz9d7U6-bKzNJfYv6exY7w-hTnjkJDZOFWy9zCXn3Pfq7_m8P4vGC6qXuJbu1YgZ2vz/w640-h464/02.jpg" width="640" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJMZ9RSAI5bbHaTCJ4P8lejtK4Ax_IhR-3B9-gYZyif2HutSTsWyMnsoZ619XqqBgT6x8kS4s0vngiyHyrp0Oz4MZwT1Ru5XGYUgXB4eC5GeFnwbfnOcCRFgbHm3eMB5s5w5DF1oUs5uzS/s1000/03.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><br /><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJMZ9RSAI5bbHaTCJ4P8lejtK4Ax_IhR-3B9-gYZyif2HutSTsWyMnsoZ619XqqBgT6x8kS4s0vngiyHyrp0Oz4MZwT1Ru5XGYUgXB4eC5GeFnwbfnOcCRFgbHm3eMB5s5w5DF1oUs5uzS/s320/03.jpg" /></a> <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi378B1OVZVbOg7Z8BUkL9rpsXm2tMJnlqxMVM4nVAOTWGi9vvzp-IzEoXDCkg-M6VEQPyEHBJz_Z4sZ6ptSGs-0LQiIxeCURlI9a5lGSyf6_9Smbk6XA9YkhWeDnNxRY0tNSvnj5FHDYXD/s1000/06.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="788" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi378B1OVZVbOg7Z8BUkL9rpsXm2tMJnlqxMVM4nVAOTWGi9vvzp-IzEoXDCkg-M6VEQPyEHBJz_Z4sZ6ptSGs-0LQiIxeCURlI9a5lGSyf6_9Smbk6XA9YkhWeDnNxRY0tNSvnj5FHDYXD/s320/06.jpg" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAU5IT2rCJdevz3O1KpSYgE33d6Ay-ZgYLC-khWWFdAVt5BZk37Lf041AF-uL0wMD8xKjlVUMBd9HSmTNuJEHd1nIfPOH5YHnLFnUDyUrzbqb1ti3WL8vzfmK-a177cy28QVUdrDdw2h9g/s1000/04.jpg"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAU5IT2rCJdevz3O1KpSYgE33d6Ay-ZgYLC-khWWFdAVt5BZk37Lf041AF-uL0wMD8xKjlVUMBd9HSmTNuJEHd1nIfPOH5YHnLFnUDyUrzbqb1ti3WL8vzfmK-a177cy28QVUdrDdw2h9g/w400-h300/04.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhHLNAadkmIQdXVfxZOlv2SAJ5wZS7CqpPPE2UNuWd_5OHqWXkrDH2DiTixZ09kFq8FoONjpABMLx2upfu8WLvO1FNTS3JVaDvQl5xaNt-FsdxkCQmbmuMhL7muRFeIgoDwLHFCB9HHL7s2/s1000/05.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><br /><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhHLNAadkmIQdXVfxZOlv2SAJ5wZS7CqpPPE2UNuWd_5OHqWXkrDH2DiTixZ09kFq8FoONjpABMLx2upfu8WLvO1FNTS3JVaDvQl5xaNt-FsdxkCQmbmuMhL7muRFeIgoDwLHFCB9HHL7s2/w640-h480/05.jpg" width="640" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIzJdaIZH5Cma3Esw95n46STX1XKodIN8dAea-bQE2irIgtPTpxKW3EQyqtuutnus-meRMVVcAI6K7cEiH6JyPqlA12tvNWI3eH1UNzVE-i7v0Ns2yLZiqKs5txl9uadsfQswEbkUXmh6c/s1000/08.jpg"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIzJdaIZH5Cma3Esw95n46STX1XKodIN8dAea-bQE2irIgtPTpxKW3EQyqtuutnus-meRMVVcAI6K7cEiH6JyPqlA12tvNWI3eH1UNzVE-i7v0Ns2yLZiqKs5txl9uadsfQswEbkUXmh6c/w400-h300/08.jpg" width="400" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">***</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Možda bi neko mogao da stekne utisak, na osnovu mojih pisanija, da čitam samo knjige za decu, ali to, nikako, ne bi bilo tačno. Ja, uglavnom o njima pišem, ali čitam i mnoge druge stvari. Ne znam da li je to malo ili mnogo, ali na godišnjem nivou pročitam između 20 i 30 knjiga. U odnosu na moju mamu je, svakako, malo. Ona čita kao manijak, naročito otkako je tata preminuo, pa pretpostavljam da joj je to neka vrsta utehe. I, evo, sad dolazimo do knjige koju sam htela da pomenem i koja mi je trenutno aktuelna, a to je - knjiga za decu :) U pitanju je serijal Tapiserija Henrija H Nefa. Taj čovek je, u stvari, ilustrator (mada nisam baš nešto oduševljena njegovim ilustracijama) i predaje u nekoj umetničkoj školi u Americi. Dereta je izdavač i ja sam ih kupila po nekoj smešnoj ceni, recimo 200 dinara po komadu. A onda sam shvatila da su prevedene samo dve (od postojećih pet) i da, izgleda, ne postoji namera da se prevođenje nastavi. To me je odmh smorilo, ali sam se ponadala da mi se neće svideti, pa onda neće ni biti bitno. Ali, ne. Sudbina je, opet, bila okrutna i meni se prvi deo jako dopao. Kad sam počela da je čitam podsetila me je na Harija Potera, ali je, opet, imala neku svoju posebnost. Tužni dečak Maks, kome je majka nestala, a tata mu je prezaposlen i često odsutan i koji otkriva da ima neke neobične sposobnosti, je zaličio na Harija. Pa i odlazak u Rouansku akademiju, koju pohađaju darovita deca je sličan. Međutim, ovde nema toliko čarolije i magije, već se stvari više zasnivaju na mitologiji, a moglo bi se reći i savremenoj tehnologiji. I ovde se pojavljuje neki zli lik Astarot, koji pokušava da zavlada svetom uz pomoć neke neobične knjige u kojoj su sadržana sva znanja ovog sveta, a Maks i njegov najbolji drug Dejvid, potomak čuvenog pretka Elijasa Brema, pokušavaju da ga u tome spreče. Mnogo toga će biti na testu i poverenje i iskrenost i dobronamernost. Mnogi likovi nisu onakvi kakvi izgledaju i sve je složenije nego što bi, na prvi pogled, moglo da se čini. Ne znam kako će priča dalje da se odvija, tek završavam drugi deo. A pitanje je i kako će mi ići čitanje na engleskom. Maks, na primer, ima ljubimca limrila (životinju koja liči na vidru), koji je poslednji od svoje vrste. Biće je, naravno, izmišljeno. I ima dosta pojmova koji, zapravo, ne postoje, tako da ne znam kako ću se snaći, ali druge opcije nemam. Ono što je najvažnije na kraju, jeste da se knjiga mnogo svidela mom mačku Srletu, toliko da je spavao na njoj. Pa, ako se njemu svidela, verujem da će i ostalima :)</div><br /><div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhmQWrIaZs201llDfwGllLNleFRQ1PgDbBwfX9niBsi8Bal9efX2p_RB0HNw5h6hlcqN5DKnYUn9U3r8tx5Em-sUylO9t8Pe3AkTjMKBoiRXL-QhcW8wuyGULyBzV1fiCfOEF3BV-_OQsCJ/s1000/09.jpg"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhmQWrIaZs201llDfwGllLNleFRQ1PgDbBwfX9niBsi8Bal9efX2p_RB0HNw5h6hlcqN5DKnYUn9U3r8tx5Em-sUylO9t8Pe3AkTjMKBoiRXL-QhcW8wuyGULyBzV1fiCfOEF3BV-_OQsCJ/w640-h480/09.jpg" width="640" /></a></div><br /><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEisCEETJlVAsATG_KM9AWg-nFTMjuva6oofmJqbQIdHfld6_8wvrWx9ZaDx7YPmt5zgi_-1RU5BM8p1sAhEfWuiCM7FwniU5kvzu2nm46sGFF-7ouTfar4tc9OYqqe6SdKbGIQbvDV9AT07/s1000/10.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="1000" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEisCEETJlVAsATG_KM9AWg-nFTMjuva6oofmJqbQIdHfld6_8wvrWx9ZaDx7YPmt5zgi_-1RU5BM8p1sAhEfWuiCM7FwniU5kvzu2nm46sGFF-7ouTfar4tc9OYqqe6SdKbGIQbvDV9AT07/w400-h300/10.jpg" width="400" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Henri H Nef - Tapiserija 1 i 2</td></tr></tbody></table><p></p></div>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-31731425222132132552020-11-21T15:09:00.004+01:002020-11-21T15:11:39.984+01:00Čajdžinica kod gospođe Bube<p></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-DoyvhdGDVYnmzxDi0gQjNVbS6g3fYc-GS2mckGaEp-1LfdErjlmMUt2dwxQw9iwbhou-UBQbcqd-hzE7SD32v6YkN4dr1MRJbrph6avSv0RoY6d-ZF4WKVaZOmdFC1h7_jtY7HwkkRUP/s1000/Cajdzinica+kod+gospodje+Bube%252C+1.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="908" data-original-width="1000" height="582" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-DoyvhdGDVYnmzxDi0gQjNVbS6g3fYc-GS2mckGaEp-1LfdErjlmMUt2dwxQw9iwbhou-UBQbcqd-hzE7SD32v6YkN4dr1MRJbrph6avSv0RoY6d-ZF4WKVaZOmdFC1h7_jtY7HwkkRUP/w640-h582/Cajdzinica+kod+gospodje+Bube%252C+1.jpg" width="640" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Čajdžinica kod gospođe Bube<br /></td></tr></tbody></table><div><div style="text-align: center;"><span style="text-align: justify;"><br /><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: medium;"><span> Tik uz antikvarnicu Starog gospodina Krta, nalazilo se omiljeno sastajalište meštana Doline Mesečine. </span><span>Bila je to čajdžinica i poslastičarnica gospođe Bube, čije su đakonije privlačile i stare i mlade. I koliko je Krtova knjižara delovala napušteno, toliko je Bubina čajdžinica uvek bila puna gostiju. Ona je bila poznata po tome što je pravila izvrstan čaj, a kolače je dobrim delom nabavljala od svoje prijateljice i nadaleko čuvene kuvarice gospođe Emilije. Njenog najstarijeg sina poštara Ježića svi su znali i poštovali, ali njenog usvojenog sina, hrčka Borisa, koga je jednog dana slučajno našla u leji šargarepe, celo selo je obožavalo. Bio je svačiji ljubimac i pričalo se da mu čak i, Laščeva baba-tetka, gospa Kata, redovno kupuje svilene bombone, iako je važila za prgavu i ne preterano srdačnu personu.</span></span></div><div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: medium;"><span> </span><span>Gospođa Buba je, zaista, bila dobre naravi. Pomalo pričalica, ali uvek dobronamerna, lepršala bi od stola do stola u svojoj kariranoj suknji i zabavljala svoje goste, ispitivala o zdravlju starijih članova porodice i školske uspehe mlađih. Tu bi se, uvek, našla štrudla s makom da se pošalje kakvom bolesnom ukućaninu. </span></span></div><span style="text-align: justify;"><div style="text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: medium;"> Sofiji je Bubina čajdžinica bila jedno od najomiljeniji mesta u Dolini, savršena mešavina aromatičnih čajeva i ukusnih čokoladno-voćnih slatkiša. Takvo nešto, svakako, nije imala prilike da proba dok je živela kod mame i tate...</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: large;">***</span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: large;"><br /></span></div><span style="font-size: medium;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvzq1Re77b_mJTdItKE9k3T9oiJepxy32JMrYCk18ZFuOLKStKALMLw7xEtjPhkNFAk6lVUBdqi9dngijNErzpB64dnV7p3bmBlOfwCUwSUNbMZgdAkbvVaM5pYQIvOjRvp_3n5j1uhOuu/s1463/714LKKjoodL.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1463" data-original-width="960" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvzq1Re77b_mJTdItKE9k3T9oiJepxy32JMrYCk18ZFuOLKStKALMLw7xEtjPhkNFAk6lVUBdqi9dngijNErzpB64dnV7p3bmBlOfwCUwSUNbMZgdAkbvVaM5pYQIvOjRvp_3n5j1uhOuu/w263-h400/714LKKjoodL.jpg" width="263" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div></span></div></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: medium;"><span> </span>Nedavno sam imala prilike da pročitam jednu interesantnu knjigu za decu "Mesto zvano Savršeno" Helene Dagan. Ako se nekome učinilo da je naslovnica mnogo slatka, neka pogleda još jednom i videće da se u cvetovima umesto tučka nalaze - oči. Priča je dosta moderna sa mnoštvom dramatičnih zapleta. Započinje tako što devojčica Vajolet dolazi sa mamom i tatom u mesto zvano Savršeno. Ona mrzi što se opet, po ko zna koji put, seli, ali je sve to povezano sa poslom njenog tate, koji je očni hirurg. Njega su u Savršeno pozvala braća Arčer, koji su, praktično osnivači i vlasnici tog mesta. Izgleda da nije sve savršeno u Savršenom, jer svi stanovnici iz nekog razloga moraju da nose naočari, čim počnu da žive tu. Naravno tu su savršena braća Arčer, čiji je zadatak da u svojoj optičarskor radnji obezbede obnevidelim stanovnicima ružičate naočari. I kao što može da se pretpostavi te ružičaste naočari čine svet lepšim nego što on, zapravo, jeste, a s druge strane, potpuno nevidljivim sve ono što nije prijatno za oko. Tako se dešava da postoje dva paralelna sveta: jedan savršeni u kome su svi ljudi besprekorni i žive u svojim savršenim kućama sa savršenim baštama i drugi koji se zove Ničija zemlja u kojoj bedno i na ivici siromaštva žive oni koji su proterani iz Savršenog, jer nisu poštovali određena pravila. Takođe, naočari utiču na to da stanovnici Savršenog potpuno zaborave na svoje rođake i prijatelje koji su proterani u Ničiju zemlju. Naravno, pošto je Vajolet daleko od bilo kakvog savršensta, uspeva da se poveže sa dečakom iz Ničije zemlje, koji se zove Dečak i koji će joj pomoći da pronađe nestalog tatu i vrati maštu ukradenu od stanovnika Savršenog (i spakovanu u tegle 😃), koju su ukrala opaka braća Arčer. </span><span style="font-size: medium;">Tema je izvanredna i nimalo dečija. Ponekad se i meni čini da živim u Savršenom i da nam neki Arčeri farbaju naočari u roze. U svakom slučaju, knjigu treba pročitati, ali je ne bih preporučila maloj deci, jer ima situacija koje su surove i prilično zastrašujuće.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><br /></span></div><p></p></div>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-3360032220816578671.post-54218328226149273442020-11-12T10:07:00.000+01:002020-11-14T09:18:22.704+01:00Sofija u Dolini i pokloni<p> </p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsRn_kafiUBasSJDsfJOfHhcSy-l-mtGcx6Cfbj4yaFGFumf7z9zfzw92qE2LhUtLUeSJOl79rGjL5GUAbJ1Sm4ly26O9uTlRh0sc4WcP5I6x891Nea7lpJ6_BmTYvebz5KpCRPbRcpEGQ/s1021/Lasac+dovodi+Sofiju+kod+Eme%252C+1.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1021" data-original-width="1000" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsRn_kafiUBasSJDsfJOfHhcSy-l-mtGcx6Cfbj4yaFGFumf7z9zfzw92qE2LhUtLUeSJOl79rGjL5GUAbJ1Sm4ly26O9uTlRh0sc4WcP5I6x891Nea7lpJ6_BmTYvebz5KpCRPbRcpEGQ/w626-h640/Lasac+dovodi+Sofiju+kod+Eme%252C+1.jpg" width="626" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Gospodin Lasac dovodi Sofiju kod gospođe Emilije<br /></td></tr></tbody></table><br /><div style="text-align: justify;">Moja priča ide malo zbrda-zdola. U nekom od prethodnih postova, Sofija se već smestila u Eminu devojačku sobu, a evo je sad opet pred njenim vratima sa gospodinom Lascem, koji ju je doveo da je Ema pričuva, dok on i Stari gospodin Krt ne pronađu način da je vrate kući. Ali, eto, sad mi je došao momenat da uradim scenu u kojoj se Sofija i Ema sreću prvi put. </div><div><div style="text-align: justify;">Kad malo bolje pogledam svoje likove i njihove karaktere, shvatam da su oni potpuno inspirisani ljudima iz mog neposrednog okruženja. Nisam toga bila baš sasvim svesna na početku, ali kako se priča dalje odvija, to postaje sve očiglednije. Eto, gospođa Emilija je potpuno kao moja mama: stalno strepi da li su svi zbrinuti, zdravi, nahranjeni. Stalno se nešto sprema i mesi i tako je od kad znam za sebe. To je osoba koja ima potrebu da zaštiti decu, slabe i bolesne.</div><div style="text-align: justify;">Kristifor je, recimo, slika i prilika jedne Kisine i Sofine drugarice iz detinjstva. To dete je bilo toliko razmaženo i bezobrazno, da ja takvo nešto u životu nisam videla. I nisam ja htela da ona u bilo kom obliku uđe u moju knjigu, ali ona je to uradila. Iz čistog bezobrazluka. Ide mi na živce to što pišem, ali, ipak, pišem. Pre neki dan sam sa Sofom pričala o tome, upravo posle napisane scene u kojoj dolazi do okršaja između Kristifora i Sofije. I mi smo se toliko uživele u priču (uz mlataranje rukama i galamu), da je moja mama pomislila da govorimo o pravoj osobi, a ne o tamo nekom izmišljenom mišu :) </div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: center;">***</div><div style="text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Poštar me je iznenadio ovih dana i doneo neke dečije radosti iz Italije: džinovske četke za akvarel i divnu knjigu-bojanku sa originalnim ilustracijama ser Džona Tenijela. Kao i uvek, toliko je bilo lepo spakovano, da mi je bilo žao da otvorim. Eto, Deda Mraz je ove godine poranio i mnogo me obradovao :) Kako li je, samo, znao šta najviše volim?</div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiqU_kw7BnA0mtYwphO5wQy_gSyJv5RDMVrZpxu2J3Ann_fmYyyJw2ePrjSrb1EprK_mgwmVjVaxC02lgld6pzg6yzuyB1rKZAJjCx7ObKLXB_DAd5NnVFiP1a2XZJEx-vcXNdNIXZA09Vb/s1000/03.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="838" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiqU_kw7BnA0mtYwphO5wQy_gSyJv5RDMVrZpxu2J3Ann_fmYyyJw2ePrjSrb1EprK_mgwmVjVaxC02lgld6pzg6yzuyB1rKZAJjCx7ObKLXB_DAd5NnVFiP1a2XZJEx-vcXNdNIXZA09Vb/s320/03.jpg" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjA0OSsNFDa8gCMTIxKPtDMFq0jyeZF7G7PTPj6U3epxkD3rXtpi7WX-phepVfdHJH0yALyxnDLdsa78ffh2KZZs8iZUDlSEgQiSsvccCJUDi2hcW1F3A-DEA_Z70ysqmbmHNR93-BGI9om/s1000/04.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjA0OSsNFDa8gCMTIxKPtDMFq0jyeZF7G7PTPj6U3epxkD3rXtpi7WX-phepVfdHJH0yALyxnDLdsa78ffh2KZZs8iZUDlSEgQiSsvccCJUDi2hcW1F3A-DEA_Z70ysqmbmHNR93-BGI9om/s320/04.jpg" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQONO66NxJcojP8SsoyoOeRY9CCHc_FDZh6kGq-l23SK0n7sGKnDyfTSfo-bntMjv65WsR0pkTgopRt4LjRBByIYpyR9U8um_8IQgjqNfskYbzkYRVhgxMQo1KZ-manRSgHcVS3U0xPEYC/s1000/01.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="749" data-original-width="1000" height="297" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQONO66NxJcojP8SsoyoOeRY9CCHc_FDZh6kGq-l23SK0n7sGKnDyfTSfo-bntMjv65WsR0pkTgopRt4LjRBByIYpyR9U8um_8IQgjqNfskYbzkYRVhgxMQo1KZ-manRSgHcVS3U0xPEYC/w400-h297/01.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgDJcF8HGpufM6VfFlSiw21pV4y6h_KaVFS4o5oYhiadzsfJK1mu7ptmjXL2QnUlxMYf74y_aSgrfpLb54eF187p_tLK41P975NHVXzToTilFG4Wlprxya3HlyCgnbeHauIchbY6jijCPi0/s1000/02.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgDJcF8HGpufM6VfFlSiw21pV4y6h_KaVFS4o5oYhiadzsfJK1mu7ptmjXL2QnUlxMYf74y_aSgrfpLb54eF187p_tLK41P975NHVXzToTilFG4Wlprxya3HlyCgnbeHauIchbY6jijCPi0/s320/02.jpg" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrbLYKj_HLWXGHyE8Pk4jH2tBuEjmK0DYb4whghP3d2Yfr4k2V61VDkhkO2JufiuG1COeV8aAf6K3M7XSCjq1AtqqyZoKlKXkBcSWypX5fXO_qqOONbr8AMo84wRpB1DuxGlRvm2yKUJFB/s1000/05.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="750" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrbLYKj_HLWXGHyE8Pk4jH2tBuEjmK0DYb4whghP3d2Yfr4k2V61VDkhkO2JufiuG1COeV8aAf6K3M7XSCjq1AtqqyZoKlKXkBcSWypX5fXO_qqOONbr8AMo84wRpB1DuxGlRvm2yKUJFB/s320/05.jpg" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div></div></div>Katarina Kljajichttp://www.blogger.com/profile/04134688355910921040noreply@blogger.com2