Пређи на главни садржај

Emina devojačka soba


Sofija u Eminoj devojačkoj sobi

Sofija u Eminoj devojačkoj sobi, detalj

Kuća gospođe Emilije bila je vrlo prijatna, prava ženska, sa mnoštvom ružičastih detalja, vaza sa cvećem, uramljenih fotografija, koje su prikazivale mladu gospođicu Emu i njenu rođenu sestru Lili. Na jednoj stoje usred ružičnjaka u istovetnim belim toaletama i sa čipkastim suncobranima, na drugoj su pored neke rečice držeći se za ruke, na trećoj su na pikniku...Dok se penju uz stepenice, Sofija sanjivo pokušava da razazna svaku scenu i da zamisli kakva je gospođa Emilija bila kao devojčica. Skoro je sasvim sigurna da ona sebi nikad nije dozvolila da sladoledom ufleka novu bluzu ili da se zalije sokom ili da, ne daj Bože, jede prstima, a onda ih obriše o suknju. Setivši se svoje zamašćene haljine, koju je trebalo da obuče za drugaričin rođendan i zbog koje je izvukla žestoku grdnju, Sofija se s nelagodom promeškoljila i usput zapela o nožicu komode, opasno zaljuljavši ljubičastu vazu punu žutih perunika. Dok je pridržavala vazu, učinilo joj se da je kroz jedna odškrinuta vrata ugledala ružičastu njuškicu iz koje su štrčali tanušni brkovi i dva sjajna, okrugla, radoznala oka. Ali, u tren svega toga nestade i vrata se s treskom zalupiše. Gospođa Emilija je u jednoj drugoj sobi razmeštala posteljinu i Sofija lagano uđe razgledajući oko sebe. Soba je bila divna i nekada su je delile Ema i Lili, dok su još pohađale Institut za mlade pametne mišice i stoga ju je Ema nazivala devojačkom sobom. Zidovi su bili vrlo visoki i oblepljeni zelenim tapetama koje su podsećale na botanički priručnik. Prozori su bili ogromni i kroz njih je sijala mesečina, koja je sobu činila tako svetlom kao da je dan. Dva metalna kreveta sa ukrasnim zavijucima stajala su jedan kraj drugog, a nad njima se pružala polica pokrivena knjigama. Gospođa Emilija je upravo izvlačila iz ormara belu spavaćicu obrubljenu ručno heklanom čipkom. Pomogla je Sofiji da se presvuče, ušuškala je u krevet, skinula jednu knjigu sa police i dala joj je. Bila je u crvenom povezu, a na korici je bila ilustracija miša sa razbjenim krčagom i prolivenim mlekom. Sofija se pospano nasmešila, setivši se da joj je takvu priču mama već čitala. Samo nije bilo miševa. I dok su joj se oči napola sklapale, osetila je na čelu plišani poljubac i golicanje brkova. To joj je gospođa Ema poželela laku noć, a onda izašla i za sobom tiho zatvorila vrata.


Коментари

  1. Ja cu krenuti od kraja, vidim da je atelje dobio nove komade namjestaja i sve je tako lijepo!
    Svaka tvoja nova ilustracija me iznova odusevi i jako navijam za nastavak price!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Lep mi je k'o lutka, prosto mi dođe žao da ga prljam. Ali, sad kad radim mozaik, kamen leti na sve strane :) Novi komadi nameštaja su konačno stigli, posle duuugog čekanja. Bila sam ljuta na majstor Ivu, ali čim sam videla nameštaj odmah sam se odljutila :)
      Eto, ne mogu da se odvojim od priče, iako imam drugih, prečih obaveza. Ja sve, kao, neću, nije mi to prioritet, ali čim zažmurim ja vidim neku scenu iz Doline i pomislim "još samo ovo da uradim". I, tako ukrug...

      Избриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)