Пређи на главни садржај

Lasac i Krt... i ptice koje nemaju veze sa pričom

Stari gospodin Krt i gospodin Lasac većaju o tome kako da Sofiju vrate kući
Priča u Dolini Mesečine se nastavlja, uprkos korona virusu, koji još uvek nije dospeo u te krajeve. Šalu na stranu, mislim da mi piskaranje i crtanje, stvarno, pomaže da ne mislim na ovu strahotu, koja nas je sve snašla. Svi su na ivici živaca, pa, valjda, od nervoze ne izlaze iz kuhinje. Samo se nešto mesi, prži, peče, k'o da ćemo da pomremo od gladi. Svaki čas nekom zad*ica viri iz frižidera.  Imam osećaj da će uskoro na vrata da se izlazi na kant. Dobismo, konačno, i komšiluk. Došli gastarbajteri iz Nemačke, pa, upravo, slušam neki dečiji promukli glas kako kukuriče naizmenično sa pravim petlom :) Ima ova izolacija i dobrih strana, jer konačno mogu da radim sve ono što nisam stizala. Kao na primer, mozaik, koji me čeka već par godina. Sad više neće biti opravdanja.

***

Javor Rašajski - Sve ptice Srbije i neki moji crteži od pre desetak godina. I, naravno, čaj.
Knjigu Sve ptice Srbije Javora Rašajskog sam kupila pre dve-tri godine i to je knjiga koju bi svaka kuća trebalo da ima, naročito ljubitelji prirode i ilustracije. Rašajski je završio Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, a pri tom je i strastveni ljubitelj i posmatrač ptica. On je te dve ljubavi ujedinio i napravio predivno, a uz to i korisno delo koje sadrži brojne detalje o životu ptica, njihovoj rasprostranjenosti, migracijama, staništima, ishrani... Nazivi ptica dati su na srpskom, latinskom i engleskom jeziku. Bogato je ilustrovana, a crteži su čarobni. Jedini nedostatak joj je to što je manjeg formata (16 x 23,5 cm), pa su samim tim i ilustracije male, i to što je povez mek. Pretpostavljam da je izdavaču cilj bio da knjiga bude jeftina i dostupna većem broju ljudi, što je pohvalno. Ali mislim da je trebalo da paraleno urade i skuplju verziju velikog formata u tvrdom povezu. U svakom slučaju moram da pohvalim ovaj podvig i da kažem da se divim tome što je neko uložio ceo svoj život i svu svoju snagu da napravi ovakvo delo. Ovo je knjiga pravljenja ljubavlju i strpljenjem.

Коментари

  1. Neka prica ide dalje!
    Sto se tice ptica, meni i Kseniji se danas desilo nesto prelijepo.
    Bile smo naslonjene na zid balkona i uzivale u suncu (napolje se ne moze) i u jednom trenutku je doletio jedan kolibri na cvijece pored nas!
    Samo smo se pogledale, zadrzao se vrlo malo, masuci karakteristicno svojim krilcima i onda odletio.
    Ocito je pobjegao iz nekog kaveza!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Naravno, priča će se nastavljati dok budem imala volje i snage.
      Joj, to je mnogo slatko! Dešava se to, pošto ljudi sve češće gaje egzotične ptice i životinje uopšte. Upravo u knizi koju pomenuh se pominje da je uočeno nekoliko flaminga u Vojvodini, koji su, po svemu sudeći, pobegli iz zoološkog vrta.

      Избриши
  2. Da, sada nema opravdanja,imamo vremena za sve, a to sve, znači za uživanje u stvaranju.

    Ilustracije jesu divne, a što se izdavača tiče, ne bih komentarisala. Mada, te male knjige se nekako lakše lepe za srce, čini mi se, podsećaju na detinjstvo.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hahaha A sad jedno pitanje. Koji ti je izdavač mrskiji: ovaj ili onaj drugi, isto tako veliki i popularan? :D Ja verujem da svugde može da se nađe biser, samo ako se dovoljno uporno traži. Ova knjiga je primer za to.

      Избриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)