Пређи на главни садржај

Naša bašta

Smene kiše i sunca, koje su bile toliko učestale u proteklih desetak dana su, izgleda, učinile da rastinje u našem dvorištu podivlja. Travu je nemoguće pokositi, drveće nemoguće obuzdati. Sve samo raste i raste. A meni to prija. Ima u tome nečeg bajkolikog...

Postoji jedan pejzaž, koji sam naslikala ple nekih 4-5 godina na kome je ova crvena, ukrasna šljiva samo jedno kržljavo drvce. A, evo, sad smo stavili klupu ispod i tu Joja i ja često volimo da sedimo, pijemo kakao i pričamo...


Kažu da je ovo pajasmin. Ja nemam pojma, ali mi se dopada njegova snežna i hladna belina.


Paviljon je nekako ljupko ušuškan u lozu. Imate osećaj kao da ste u nekoj čarobnoj kućici od trave i da tu niko ne može da vas nađe.

Evo i par panoramskih pogleda na naše dvorište.



Bila sam pre nekoliko dana u Trsteniku, kod Steve uramljivača. Divan čovek, koji uz to odlično radi svoj posao. Morala sam da uramim nekoliko radova za predstojeću izložbu.

Pečurke sam, pošto su vrlo malog formata aranžirala na hameru u boji, a zatim dodala neke crteže perom i tekstove ispod akvarela. Kisa kaže da je podseća na stranicu neke knjige, što je za mene bio veliki kompliment.

 I kolaži su dobili svoje novo pakovanje...

***
Nedavno mi je do ruku došla jedna knjiga koja se zove "Umetnost tumačenja poezije". Predivna knjiga, koja se bavi poezijom Šekspira, Getea, Šelija, Poa, Jejtsa...i naravno Kitsa. Pesme su date u originalu,zatim ide prepev i na kraju tumačenje pesme. To je jako zanimljivo, ali samo kao jedno od viđenja. A ja verujem da viđenja ima bezbroj, i da ona umnogome zavise od duhovnog stanja čitaoca. 
Ja sam idvojila Kitsovu Odu slavuju. Nekako nisam baš sasvim zadovoljna prevodom, iako je ovo možda najbolji, odnosno najjasniji od tri, koliko sam pronašla. To, valjda, dolazi otuda što je neke Kitsove složenice nemoguće prevesti na srpski jezik.

John Keats                                                                    Džon Kits

Ode to a Nightingale                                                    Oda slavuju

My heart aches, and a drowsy numbness pains                Moje srce boli, a učmala utrnulost tišti
My sense, as though of hemlock I had drunk,                  Moje čulo, kao da sam ja kukute pio,
Or empited some dull opiate to the drains                        Ili iskapio neki opojni mutljag do dna
One minute past, and Lethe-wards had sunk:                   Pre jednog časka pa potonuo u Letu:
Tis not through envy of the happy lot,                              Nije to s zavisti na tvoj srećni udes,
But being too happy in thy happiness, -                            Već što sam presrećan zbog tvoje sreće
That thou, light-winged Dryad of the trees,                      Kad ti, lakokrila šumska Drijado
In some melodius plot                                                           U kakvom milozvučnom spletu
Of beechen green, and shadows numberless,                    Zelenila bukvika i senki nebrojenih
Singest of summer in full-throated ease.                            Pevaš o letu, lako, iz puna grla.

O for a draught of vintage! that hath been                         O, gutljaj vina što je bilo
Cool'd a long age in the deep-deleved earth,                    Hlađeno dugo duboko u zemlji
Tasting of Flora and the country-green,                             S ukusom Flore i poljskog zelenila
Dance, and Provencal song, and sunburnt mirth.              Igre, i pesme Provanse, veselja na suncu.
O for a beaker full of the warm South,                                 O, pehar pun toploga Juga,
Full of the true, the blushful Hippocrene,                           Pun istinske, zarumenjene Hipokrene,
With beaded bubbles winking at the brim                          Sa biserastim mehurićima što svetlucaju pri rubu
And purple-stained mouth;                                                    I purpurno obojenim ustima;                     
That I might drink, and leave the world unseen,                Da mi je da ispijem, i neviđen napustim svet
And with thee fade away into the forest dim:                     I s tobom iščeznem daleko u šumskome mraku.

Fade far away, dissolve, and quite forget                             Iščeznem u dalekom dalju, iščilim i potpuno zaboravim
What thou among the leaves hast never known,                Ono što ti među lišćem nikad nisi upoznao
The weariness, the fever, and the fret                                    Iznurenost, groznicu i zlovolju
Here, where men sit and hear  each other groan;                Ovde, gde ljudi sede i čuju jedni druge kako se jadaju
Where palsy shakes a few, sad, last gray hairs,                   Gde oduzetost potresa retke, tužne poslednje vlasi sede,
Where youth grows pale, and spectre-thin, and dies;        Gde mladost bledi, kopni ko avet i umire;
where but to think is to be full of sorrow                             Gde i samo misliti - znači biti pun tuge
And leaden-eyed despairs;                                                      I očaja olovna oka;
Where Beauty cannot keep her lustrous eyes,                     Gde Lepota ne može da sačuva sjaj svojih očiju
Or new Love pine at them beyond to-morrow.                    Ni nova Ljubav da čezne za njima duže od sutra.

Away! away! for I will fly to thee,                                         Dalje! dalje!jer ja ću doleteti tebi,
Not charioted by Bacchus and his pards,                             Ne na Bahovim kolima i njegovim panterima,
But on the viewless wings of Poesy,                                    Već na nevidljivim krilima Poezije,
Though the dull brain perplexes and retards:                     Iako me otupeli mozak zbunjuje i zadržava:
Already with thee! tender is the night,                                 Već sam s tobom! blaga je noć,
And haply the Queen-Moon is on her throne,                    A Kraljica-Luna možda je na prestolu,
Cluster'd around by all her starry Fays;                               Okružena svim svojim zvezdanim Vilama;
But here there is no light                                                        Ali ovde nema svetlosti
Save what heaven is with breezes blown                             Osim te što je s neba donose povetarci
Trough verdurous glooms and winding mossy ways.        Kroz tamno zelenilo i vijugave mahovinaste puteve.

I cannot see what flowers are at my feet,                               Ja ne mogu da vidim kakvo mi je cveće pod nogama,
Nor what soft incense hangs upon the boughs,                   Niti kakav nežni tamjan lebdi oko grana,
But, I emblamed darkness, duess each sweet                       Ali, u mirisnoj tami, naslućujem svu opojnost
Wherewith the seasonable month endows                           Kojom mesec ovog godišnjeg doba obdaruje
The grass, the thicketand the fruit-tree wild;                       Travu, čestar i divlju voćku;
White hawthorn, and the pastoral eglantine;                       Beli glog, i divlju ružu s pašnjaka;
Fast-fading violets cover'd up in leaves;                              Ljubičice koje brzo venu sahranjene u lišće;
And mid-May's eldest child,                                                   I najstari čedo zrelog Maja,
The coming musk-rose, full of dewy wine,                          Mošus-ružu što dolazi, punu rosna vina,
The murmurous haunt of flies on summer eves.                 Zujkavo saletanje bubica u letnjim večerima.

Darkling I listen: and for many a time                                 Ja u tmini slušam; i mnogo puta
I have been half  in love with easeful Death,                      Bio sam upola zaljubljen u lagodnu Smrt,
Call'd him soft names in many a mused rhyme,                 Dozivao sam je nežnim imenima u mnogo nadahnutom sliku
To take into the air my quiet breath;                                    Da uzme u zrak mirno mi disanje;
Now more than ever seems it rich to die,                             Sad više no ikad izgleda da bi vredelo umreti,                          
To cease upon the midnight with no pain,                          Izdahnuti po ponoći bez bola,
While thou art pouring forth thy soul abroad                     Dok ti izlivaš svoju dušu
In such an ecstasy!                                                                   U takvom zanosu!
Still wouldst thou sing, and I have ears in vain -               Ti bi i dalje pevao, ali zalud meni uši -
To thy high requiem become sod.                                         Pred tvojim uzvišenim opelom pretvorene u busen.

Thou wast not born for death, immortal Bird!                     Ti nisi rođena za smrt, besmrtna Ptico!
No hungry generations tread thee down;                             Ne pritiska te nikakav gladni porod;
The voice I hear this passing night was heard                     Glas što ga ja čujem ove poodmakle noći čuli su
In ancient days by emperor and clown:                                U stara vremena car i luda:
Perhaps the selfsame song that found a path                       Možda je to ista ona pesma što je našla put
Through the sad heart of  Ruth, when, sick for home,       Do tužnog Rutinog srca kada je, čeznući za domom,
She stood in tears amid the alien corn;                                Stajala u suzama posred tuđeg žita;
The same that oft-times hath                                                  Ista ona što često je
Charm'd magic casements, opening on the foam               Opčinjavala čarobnjačka okna, što se otvaraju u peni
Of perilous seas, in faery lands forlorn.                                Opasnih mora, u vilinskim zemljama izgubljenim.

Forlorn! the very word is like a bell                                      Izgubljen! i sama je reč kao zvono
To toll me back from thee to my sole self!                           Da me jekom otrgne od tebe i vrati meni samom!
Adieu! the fancy cannot cheat so well                                  Zbogom! Mašta ne može onako dobro da obmanjuje
As she is famed to do, deceiving elf.                                     Kakav je glas bije, tog vilenjaka varalicu.
Adieu! adieu! thy plaintive anthem fades                            Zbogom! zbogom! tužna himna zamire
Past the near medows, over the still stream,                         Preko obližnjih livada, nad tihim potokom,
Up the hillside; and now 'tis buried deep                             Uz strminu brega; a sada tone duboko
In the next valley-glades:                                                        U susedne dubrave:
Was it a vision, or a walking dream?                                     Beše li to snoviđenje, ili san na javi?
Fled is that music: - do I wake or sleep?                               Rasprši se pesma: - da l' bdim ili spavam?
                      
                                                                            (Prevela Jelena Stakić)


Коментари

  1. "Ti nisi rođena za smrt" kako je to divno rečeno! Veliki ljudi nisu rođeni za smrt, definitvno, a jedan od načina da se postane besmrtan jeste da se umetnik zaljubi u tebe.

    Dvorište vam je predivno. Rastinje i kod nas buja. Nikad nije bilo ovako. Baš je lepo! A pečurke i izgledaju kao da su stranica neke slikovnice, one starinske, koje se meni mnogo dopadaju. Upravo smo ih ja i Smiljana gledale (tvoje pečurke) i mislim da će biti nekih pokušaja da se uradi nešto slično. Hvala ti za inspiraciju.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pesma je stvarno predivna! Prepuna čarobnih opisa prirode i slavujevog pevanja! Možda poređenje nije baš odgovarajuće, ali kod nas, Vojislav Ilić ima slične slikovite opise. Ili se, bar, meni tako čini. Ali je pesma istovremeno i vrlo tužna, jer se pesnik na kraju odriče svojih nada, snoviđenja nestaju, a on ostaje pitajući se da li je sve samo sanjao...
      Pečurke imaju toliko lepu formu, koja je meni jako privlačna i vrlo su zahvalne za slikarsko eksperimentisanje. Tako da, samo napred! Ko zna šta će iz toga da izađe! Očekujem da vidim rezultate na tvom blogu :)

      Избриши
  2. Srećno na izložbi i nadam se da ćeš nam prenijeti dio atmosfere! Prekrasno je kod tebe, potpuno razumijem da uživate u toj ljepoti, priroda je čudo!
    Poeziju je teško prevoditi, a zadržati originalni ritam, izražaj i sklad, zato se divim svakom ko to radi. Divna pjesma!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala, Fikreta! Baš se približilo. Otvaranje je 11. juna, pa imam pomalo tremu. Valjda će sve biti kako treba.
      Čini mi se da nam dvorište nikad nije bilo ovako lepo. A možda sam i pristrasna, pošto stvarno volim ove krajeve :)
      Što se poezije tiče, mislim da je prepevati jednu pesmu najteža stvar na svetu. Time su se nekada bavili isključivo pesnici, što je i razumljivo. Danas to rade i obični prevodioci, sa manje ili više uspeha. Svakako treba poštovati svačiji trud. Ali ako je već pesma savršena, ja očekujem ili, bolje, želim da i prevod bude savršen...a to nije uvek moguće...Eto, kod mene uvek neki začarani krug...

      Избриши
  3. Predivno vam je u dvorištu, vjerujem da u svakom kutku možeš pronaći inspiraciju za svoj rad. IZ paviljona, kao iz skrivenog dvorca možeš promatrati cijelo dvorište, sigurna od svakog pogleda...baš ti je lijepo :) Kisa je u pravu, zaista ovo izgleda fenomenalno, kao isječak nekakvog priručnika za berače gljiva...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Uvek sam volela nekakva ušuškana, tajnovita mesta, gde može na miru da se čita, crta i sanjari. A naše dvorište stvarno obiluje takvim mestima...Moj tata je uvek sadio drveće, a onda je i moj brat nastavio tu tradiciju...I, naravno, ima podršku svih ukućana. I kada smo živeli u gradu dvorište nam je bilo okruženo četinarima, lozom i raznim voćkama. A tu su i odlasci kod nane na selo, koje je imalo za nas imalo poseban značaj, jer su se u blizini kuće nalazili potok i šuma. Osećali smo se kao Apači na svojoj zemlji...

      Избриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)