Пређи на главни садржај

Zima...


Otkrih nedavno poeziju italijanskog romantičarskog pesnika Đakoma Leopardija. Nije se baš naživeo, svega 39 godina. Kad uzmemo u obzir njegov poziv, nije ni čudo. Izgleda da poetama nije suđeno da budu dugovečni. Naravno, bio je pravi knjiški moljac i "tečno govorio i pisao latinski, grčki i hebrejski". Bio je vrlo mračan i depresivan tip, uvek u nešto razočaran. Međutim, ono što je fascinantno, jeste da je njegova poezija ostala nepomućena njegovim sumornim raspoloženjima i da se kroz nju provlači ljubav prema ljudima, prirodi i životu. Evo jedne pesme koja me je potpuno očarala (u genijalnom prepevu Vladete Košutića) i koja se našla na jednom od mojih crteža:

L'infinito                                                          Beskrajnost
Sempre caro mi fu quest'ermo colle                 Drag mi vazda beše taj osamljen breg
E questa siepe, che da tanta parte                    i živica ova, koja mom pogledu
Dell'ultimo orizzonte il guardo esclude.             najdalji deo vidika sakriva.
Ma sedendo e mirando, interminati                  Ali tu sedeći i gledajuć nad njom
Spazi di la da quella, e sovrumani                    prostranstva beskrajna, ja nadublji mir
Silenzi, e profondissima quiete                         i tišinu nadzemaljsku
Io nel pensier mi fingo; ove per poco               zamišljam, i srcem skoro
Il cor non si spaura. E come il vento                strepim. I, huk vetra slušajući
Odo stormir tra queste piante, io quello           međ biljkama ovim, ja tišinu
Infinito silenzio a questa voce                          neizmernu s ovim glasom
Vo comparando: e mi sovvien l'eterno,            poredim i na večnost mislim,
E le morte stagioni, e la presente                     na minulo vreme i sadašnje, živo
E viva, e il suon di lei. Cosi tra questa             i na zvuk mu. Tako
Immensita s'annega il pensier mio:                   u tu beskrajnost se misao utapa
E il naufragar m'e dolce in questo mare.          i brodolom meni drag je na tom moru.



***
Ne znam da li je do ovog snega ili oblačnog vremena, tek stalno mi se spava i stvari samo započinjem, a ni jednu ne dovodim do kraja. Tako i ove muhare čekaju da neko sedne i završi ih...


Pečurke od papira, novina i krpica

Čudna neka zima, sneg noću napada, a preko dana se otopi, tako da od sankanja nema ništa...


Neko od snega napravi sneška, a neko...auto. Ovaj divan model stoji ispred vile Minjon u Vrnjačkoj Banji.

Joja je ove zime naučila da plete i prva stvar koju je isplela je šal za Makišku. Da se ne smrzne naš mali šugavko...
Volim zimu, čarobna je, ali kad će već jednom proleće...
                                                     

Коментари

  1. I ja kažem, kad će proljeće!
    Joja je stvarno vrijedna djevojčica, kad sam bila njenih godina preko praznika sam bila kod tetke Milke, tatine sestre koja me je učila štrikati, međutim nije bilo uspješno...
    Pjesma je stvarno fantastična, najljepše je sanjariti skriven tako negdje među cvijećem i živicama...baš umiruje taj ugođaj u pjesmi...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam se kod mojih ukućana toliko jadala i čeznula za makar jednim vedrim i sunčanim danom i evo, stvarno, ovih par proteklih dana je bilo veličanstveno. Čini mi se kao da su svetlo nebo bez oblaka i sunce dovoljni da bi čovek bio srećan.
      Joja je presmešna. Da samo možeš da je vidiš kad krene da mota nešto sa iglama i stalno joj ispadaju petlje :)
      A poezija! Poezija nam je neophodna, jer našu misao uzdiže iznad običnog, svakodnevnog života, čini da stvari dobiju drugačije obojenje i smisao...

      Избриши
  2. Koliko lijepih stvari u jednom postu! Tvoje kreacije prelijepe, kombinovanje materijala na tvoj način, pa macin šal, macina zadovoljna faca, pa snješko-auto, pogled s tvog prozora.
    Odličan prepjev Leopardijeve poezije! Čitam original, redaju mi se slike i emocije, čitam prepjev - osjećaj je isti!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Baš mi je drago da su ti se dopale fotografije! Nešto sam se ulenjila, i što se tiče stvaranja i što se tiče pisanja postova. Ali me sad ovo sunčano i ledeno vreme inspiriše da se opet pokrenem.
      Što se tiče Leopardija, ti si najmerodavnija da sudiš o tome koliko je prepev uspešan. Ja, na žalost, italijanski ne znam (ponešto prepoznajem na osnovu francuskog), ali smo se Kisa i ja naoštrile i rešile da počnemo da ga učimo. On ima tako lepu i, za uho, prijatnu melodiku. Meni je pesma u prepevu zvučala predivno i drago mi je što sam saznala da je prevodilac uspeo da dočara lepotu.

      Избриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)