Пређи на главни садржај

Purpurna rudbekija - novi kolaž


Purpurna rudbekija, 81x66 cm, kolaž

Približavanje izložbe "Vrnjački likovni krug", koja se svake godine održava u novembru, me je nateralo da se probudim iz zimskog sna (u koji sam, očigledno, upala prerano) i da konačno dovršim kolaž, koji razvlačim mesecima. Postupak je, inače, jako pipav i dugotrajan, a ja baš nešto i nisam bila u elementu. I da ne beše ove izložbe ko zna kada bih ga završila.
Radila sam ga uglavnom u večernjim satima, pri nekom očajnom osvetljenju, tako da sam maltene jedva razaznavala boje. Onda sam na dnevnoj svetlosti videla da je malo intenzivnijeg kolorita, nego moji raniji kolaži, ali ne baš ovoliko koliko prikazuju fotografije. Crvene deluju skoro fluorescentno, a od svetlo zelenih ispadaju oči, što u realnosti nije slučaj. 




Коментари

  1. Draga Kaja, evo uz kaficu gledam sliku, i ne vidim ja tu ništa prejako. Mogu ti reći da ovim jesenjim bojama, prija oku tvoja slika sa ekslozijom kolorita. Nisam stručna da komentrišem slikarstvo,ali mogu ti reći da ti zavidim, jer ti možeš uživati u svojoj galeriji svaki dan:) Baš volim tvoje radove. Uživaj na izložbi.
    Puno pozdrava.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti, Rado! Srećna sam ako moji radovi mogu da nekome ulepšaju dan. Smatram da slikarstvo treba da bude radosno. Dovoljno ima sivila u našim svakodnevnim životima, da bi još i umetnost bila takva. Tako da nastavljamo dalje u istom duhu - što drečavije to bolje :)

      Избриши
  2. kao što sam rekla i na fejsu, baš sam oduševljena tvojim radovima, i ovo je izuzetno baš zbog toliko boja...pitam s ei nemogu da dokučim kako sve to radiš...
    puno pozdrava i puno uspjeha na izložbi ti želimm pozz

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Mnogo ti hvala, Klaudija, drago mi je da ti se sviđa. Postupak izrade je vrlo dugotrajan. Najpre pripremim papire koje obojim pigmentima i akrilnim vezivom. Zatim napravim crtež i onda seckam i lepim. I to mnooogo dugo traje. Što su komadići papira sitniji, utoliko bolje izgleda, ali i duže traje izrada.

      Избриши
    2. svaka ti čast, bome treba dosta strpljenja i u tom poslu..
      hvala na pojašnjenju , nikad nisam to prije vidjela, jedino kod tebe, stvarno si izuzetna i veoma kreativna osoba..
      Svaki put ostanem zapanjena i bez riječi ...
      Stvarno posjećujem dosta blogova, ne ostavljam uvijek komentar jer nemam vremena, svaki blog me nečim privlači i svaki blog je poseban jer svi smo mi različiti ali ti sa svojim kolažima i selma sa polimernom glinom ste doista posebne :D veliki pozdrav!!

      Избриши
    3. Joj, pa, hvala ti, raduje me da tako misliš...
      Svi se mi trudimo da budemo što bolji u tome što radimo. Ne ispadne uvek sve dobro. Koliko sam samo radova bacila, slika preslikala ili ih preradila i iskoristila za nešto drugo. Ono što izađe u javnost je samo deo onoga što prošlo selekciju :)
      Hvala ti mnogo na divnom komentaru. Znaš kako kažu, lepota je u oku posmatrača :)

      Избриши
  3. Kolaž je fantastičan!
    Gledati uživo neki rad i vidjeti ga na fotografiji su dva sasvim različita ugođaja, zato bih ja tako rado da vidim ovaj tvoj kolaž na izložbi :) Nažalost, pošto mi je to neizvodljivo, ostaje mi da ti poželim uspjeh i puno posjetilaca!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Najlepše hvala, Fikreta!
      Potpuno si u pravu, mislim da smo se svi mi slikari mnogo puta suočili sa problemom fotografisanja. U katalogu za moju prvu samostalnu izložbu reprodukcije su toliko loše, da ga krijem kao zmija noge. Nikom ga ne pokazujem.
      A što se tiče viđenja radova uživo, nikad se ne zna, možda se nekad pruži prilika i za to :)

      Избриши
  4. Menij e ovaj kolaž odličan, a oči su mi još na mestu. Boje mi izgledaju lepo, a možda i nije slučajnost što su tako intenzivne, što te je "povuklo" na tu stranu, jer sve ono što radimo je odraz naših trenutnih misli i onoga kako se osećamo.

    Nisam stigla da prokomentarišem prethodni post koji mi se, baš, dopao, jer sam nešto neorganizovana ovih dana, ali pratim te...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. :) Drago mi je da to čujem, pošto meni oči zasuze svaki put kad pogledam ove fotografije. Šalim se! Prosto taj kolorit nije isti kao kad se kolaž vidi uživo, pa čak ni odnos svetlog i tamnog. Recimo, intenzivnije su mi te neke tirkizne koje se provlače. No, šta da se radi, već sam se navikla na tu neusaglašenost.
      A o organizaciji ne smem ništa da pričam, to mi je, definitivno, najslabija tačka...

      Избриши
  5. Kolaž je prelep, drago mi je da bar na ovaj način vidimo tvoje radove. Verujem da je potrebno puno truda i rada za ovako nešto. Možda ćeš nas obradovati i fotografijama sa izložbe :-)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti, raduje me kad ljudi reaguju na ono što radim. Zaista treba uložiti mnogo truda i strpljenja, jer se proces odvija mravljim korakom, a konačni rezultat je neizvestan. Može da se desi da mi se na kraju i ne dopadne.
      Možda i napravim neki izveštaj sa otvaranja. Ima jako interesantnih radova mojih kolega koji zavređuju pažnju.

      Избриши
  6. How beautiful it looks
    And Thank you so much for following my blog
    Cheers
    Dr Sonia
    Cards Crafts School Projects

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)