Пређи на главни садржај

Krajevi se potroše, početak uvek traje

Reših da ugasim blog. Baš sam se bila naoštrila i čvrsto odlučila da neću da se predomišljam. Ne mogu baš da kažem da sam se umorila od blogovanja, već mi se čini da sam preterala sa sentimentalnostima. I tako sam odlučila da ugasim ovaj i započnem novi blog, koji će biti strogo poslovan i praktičan, a uz to sam se nadala da će biti i zanimljiv, ali nikako sladunjav i pekmezav. Moram da priznam da mi je bilo žao, ali velika odluka je bila pala i nije se moglo nazad...Ja i čvrstina karaktera, to čak i meni samoj zvuči krajnje komično. Mislim, bila sam ja odlučna tri dana, a onda su neki meni dragi ljudi počeli da me pitaju gde mi je blog. Najpre Fikreta - tu je već moja rešenost počela da se koleba, zatim Kaća - tad sam klonula i bilo mi je jasno da je sve samo pitanje trenutka. A onda kad me je i Vladana, drugarica sa faksa, pitala isto - stvar je bila rešena. Ipak nećemo uspavati ljubimca, nego ćemo ga pustiti da šepa dok još ima snage...
Lepe su mi se stvari dešavale ovih dana. Samostalna izložba u Rančićevoj kući u Grockoj je jedna od njih. Kolege sa posla su me oduševile, organizovali su minibus da zajednički odemo na otvaranje, a da ja o svemu tome nisam imala ni pojma. Bilo nam je kao da smo išli na ekskurziju - grickalice, kiflice, sokovi i kikotanje. Ali, pošto ja kao i svaki štreber patim od morske bolesti, nisam baš mogla da uživam u svim ovim zabavama. 
Inače, Rančićeva kuća je objekat star oko dvesta godina, koji se nalazi u predivnom ambijentu. Program je prilagođen deci, koja su najbrojniji posetioci ove ustanove. Imaju razne slikarske radionice i muzičke programe, koji se odvijaju na "maloj sceni pored bunara", dakle u bašti, na otvorenom. Ja sam se tu, sa svojim radovima, nekako osetila kao kod svoje kuće (što kod mene vrlo retko biva), dobrim delom i zahvaljujući simpatičnim i srdačnim domaćinima. Ne pamtim da sam se nekad negde osećala prijatnije, a imajući u vidu tematiku i dimenzije mojih radova, sigurna sam da su se i oni osećali isto :)
Evo i nekih momenata sa otvaranja.










Ovo je istoričarka umetnosti Zorica Atić, koja je napisala jako lep tekst za katalog i dala divnu uvodnu reč na otvaranju.
***
A onda smo za vikend rešile da iskoristimo lepo vreme i napravimo čajanku u paviljonu.






Nas tri sve započnemo fino, a završimo klibereći se.
Ubiće me Kisa i Joja što sam stavila ovu fotku, a ona je meni omiljena.




I na kraju da vas upoznam i sa novim blogom koji se zove Wise Little Weasel ili Mudra mala lasica. Tu ćemo nas tri lasice pokušavati da napravimo neke lepe i zanimljive stvari i da pokažemo kako i drugi mogu da urade to isto.

Коментари

  1. Uh, dobro je da si se predomislila! Bilo bi ti poslije žao, sigurna sam! I ja u posljednje vrijeme rjeđe boravim na blogu, ali kad se sjetim koliko truda je bilo potrebno za napraviti ga...bila bi prava šteta obrisati sve to...pa makar samo jednom mjesečno nešto objavila...Vjerujem da je to posljedica i dolaska proljeća, kojekakvih poslova, obaveza, a i sunce nas sve mami van pa ne provodimo toliko vremena za računalom i u kući kao u jesen i zimu...Čestitam na izložbi! :D Čajanka vam je odlična, blago vama što imate taj paviljon, tu možete stvarati i raditi na otvorenom, ali isto tako i uživati i sanjariti...pratit ćemo lasice :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pa, da nije bilo tebe, Fikrete i Vladane, ovog bloga stvarno više ne bi bilo. No, gugl je za ovako neodlučne kao što sam ja ostavio tri meseca razmišljanja, posle čega se blog trajno briše i nije ga moguće oživeti.
      U svakom slučaju, drago mi je da sam opet sa vama.
      Hvala na čestitkama!
      Da, paviljon je stvarno divan i što je jako bitno prostran i zgodan da se u njemu farba, lepi, struže...Tu ne postoji opasnost da nešto upropastimo. Ja tu često preko leta radim mozaik. Šteta što nismo malo bliže, mogli bismo tu da pravimo razne radionice :)

      Избриши
  2. Draga Katarina i ja sam također razmišljala da zatvorim svoj blog jer nisam u mogućnosti da budem aktivna i redovnija u pisanju. Onda sam shvatila da je to moj prostor, pisat ću kad mogu i koliko mogu bez da se opterečujem. Drago mi je da nisi ugasila blog! :)
    Čestitam na izložbi od srca! Radovi su ti divni! ♥ Čajanka je i više nego mmm.... :)))) ♥

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Izgleda da svi imamo problem sa manjkom vremena :) Pa, u pravu si, to je nešto što gradimo i stvaramo mesecima i godinama, da bismo tako oklako izbrisale. Ali, eto, ja sam plahovita, donesem odluku na brzinu, a onda se istog trena pokajem.
      Hvala ti, Selma!
      Ova naša čajanka mi baš liči na tebe i tvoje kreacije!

      Избриши
  3. vidjela sam fotografije na FB, čestitam, bravo! radovi su ti jako lijepi, zaslužuju da ih što više ljudi vidi!
    dobro da si se predomislila vezano za gašenje bloga, bez obzira na novi. što ima veze što je sentimentalan, ima i takva tematika svoju publiku. pratitelji će i dalje dolaziti, pa makar samo radi glazbe :)
    a novi ću sad staviti na svoju listu.
    veliki pozdrav od mene :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala, Ana, na divnim rečima :)
      Pa, učinilo mi se u nekom momentu da preterujem, ali u pravu si, kome se čita on će čitati, kome ne - naći će negde drugde nešto zanimljivije i molim lepo. Ali, svi, valjda, imamo trenutke kad sumnjamo u ispravnost onog što radimo. Meni se, bar, to često dešava :)
      Lasice ti zahvaljuju što ih čitaš :)

      Избриши
  4. Meni je mnogo drago zbog odluke da NE ugasiš blog. Ne znam odakle ti takva ideja? Nermoj to da mi radiš, molim teeeeeee, znaš da uživam u svim tvojim postovima.

    Čestitam na izložbi, biće ih još, svakako, ovo je samo početak, jer su tvoji radovi, nekako posebni. Zovi ih i pekmezavim, ako hoćeš, zovi i mene tako, ali istina je da mi izmame uzdahe.

    Bila sam u Banji, ali u isto vreme je bila i izložba pa ti se zato nisam javljala.

    Videla sam novi blog, jako je lep, baš mi se dopada. Vratio me je u neki period, pomalo zaboravljern.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pa, ja bila utulila, pa ga posle oživljavala :) Šta ja znam, naiđu mi tako neki momenti...
      Hvala, nadajmo se da je početak, nije baš tako jednostavno napraviti izložbu, kao što sam mislila. Najmanji je problem spremiti radove, mnogo su mi teže pale propratne aktivnosti. Usput, treba biti uporan kao mula i imati živce kao konopce...
      Da znaš da sam pomislila na tebe, nekog vikenda su bile Zlatne niti i pade mi na pamet da si možda došla, ali sam ja u tom momentu bila u najvećoj gužvi.
      Drago mi je da su ti se dopale lasice. Nadam se da to neće biti jedini post, pošto sad moram da vodim brigu o dva bloga :)

      Избриши

  5. Ja sam odlučila da prekinem sa pisanjem bloga i kada sam kasnije gledala neke svoje postove, videla sam da je to bio kao neki mali dnevnik (ili podsetnik) šta sam radila, pravila ili koje cveće gajila. Zato sam se predomislila i nastavila pisati blog.
    Ti si kreativna osoba i imaš šta da podeliš sa nama koji pratimo tvoj blog.
    Imam malo pitanje: da li ima šanse da od nekih tvojih kolaža napraviš "print", nešto poput čestitke i prodaješ? Dopada mi se kolaž koji imaš na naslovnoj stranici tvog bloga i znam da bi neke klinceze bile oduševljene da ih dobiju. Čak i neke malo veće klinceze bi volele da imaju kao detalj na polici:)

    Pozdrav,
    Mirjana

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pa, ovo što pišemo i jeste kao dnevnik. Zaboravim se, ponekad, pa pišem neke stvari lične. Zanimljivo je da ja, ono što ovde pišem, nikad ne čitam ponovo. Kad bih to radila, verovatno bih ga odavno ugasila :) Pomalo me teši uverenje da ovaj moj blog ne čita baš previše ljudi.
      Razmišljam odavno o printovima, ali nikako da realizujem tu zamisao. U Vrnjačkoj Banji je sve komplikovano. Ali, poradiću na tome. Nećemo da razočaramo klinceze - ni male, ni velike :)

      Избриши
  6. Baš se obradovah večeras! Neka si se vratila ovde, ne mora to biti često, ali mi koji volimo tvoj blog možemo ga posjetiti kad god imamo želju. Divne slike na izložbi, vidim da je sve prošlo vrlo lijepo. Želim ti još ovakvih prilika.
    Moram reći da mi je izmamio uzdah tvoj paviljon i zelenilo oko njega, zaista je lijepo!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. :) Dobrim delom, zahvaljujući tebi! Eto, pišući ovaj blog upoznala sam nekolicinu vas, koji ste mi postali jako dragi, bez obzira na to što se nikad nismo sreli. Zbog toga sam, u stvari, naviše zažalila kad sam ugasila blog. Ponekad mi prosto bude neprijatno kad pomislim šta li sam sve nalupetala ovde, ali onda mi dođe druga misao - da mi vi koji volite da svratite ovde nećete zameriti :)
      Hvala ti, biće, valjda, još koja prilika da se izlaže.
      Paviljon je stvarno lep, često nam i ljudi koje ne poznajemo svrate s ulice da ga pogledaju. A u ovo doba godine, kad je sve nabujalo, izgleda, među ovim rastinjem, još lepše.

      Избриши
  7. Nadam se da ti više neće padati na pamet ovakve misli, čak i ako ne želiš više da pišeš baš na ovom blogu, ostavi ga jer ima puno lepih postova. Čestitke za izložbu, želim ti puno uspeha. Hvala što deliš fotografije sa nama, veliki pozdrav!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Proteklih dana sam bila totalno sluđena i u gomili obaveza, tako da nisam stigla da propratim dešavanja na društvenim mrežama. Nadam se i sama da neću više ludovati, mada ne mogu ništa da obećam :) Mnogo ti hvala na rečima podrške! Lepo od tebe što svraćaš na naš blog :)

      Избриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)