Faeries

Faeries

Странице

недеља, 27. јануар 2013.

Fairyland

Kako sam divno provela vreme sinoć, praveći neke male, čudne figurice od kartona.  Prvo sam pravila čajanku sa bratanicama i njihovom drugaricom iz komšiluka. Verovatno nešto sa mnom nije u redu, ali meni takvo društvo najviše odgovara. Kad pomislim na kafu, tračeve i turske serije - nekako se naježim. Ne bih volela da ova moja rečenica ikog uvredi, ali ja nikad ne bih mogla da živim tako. I posle tog lepog druženja, reših da se malo poigram mojim papirićima. Iako sam pročitala bezbroj priča za decu, ovi radovi nisu povezani ni sa kakvom posebnom bajkom, oni su nastali potpuno spontano i bez neke posebne namere. Ko zna, možda na osnovu njih nastane neka priča:) Da ne dužim previše evo radova.
I had a great time last night, making a small, fantastic creatures. First I made a tea party with my nieces and their friend from the neighborhood. Maybe something wrong with me, but most of my time I spent with children. When I think of coffee, gossip and TV shows - I always feel uncomfortable. It seems to me that I could never live that way. Later, I decided to have a little play with paper. Although I've read countless stories for children, these works are not associated with any particular fairy tale, they grew quite spontaneously. Who knows, they might serve as a model for a story. Here are the works.

Elf playing a flower

Vila još uvek nije gotova, ali nisam mogla da odolim, a da je ne stavim u ovaj post.
The fairy isn't finished yet, but I had to put her in this post.

четвртак, 24. јануар 2013.

A little bit of everything...

Posle višednevnog lenstvovanja reših da se ponovo pokrenem. Opet sam se vratila siluetama. Tako nastade ova devojčica sa cvetom, koju, doduše, tek treba da smestim u neki ambijent. A kakav, još uvek nisam odlučila. Uvek mi je uzbudljivo da pravim ove figurice i nikad nisam sasvim sigurna kako će sve ispasti na kraju.
After several days of loafing, I decided to return to work. I do silhouettes again. I made this little girl with the flower, and now I need to put her in some ambient. But I haven't decided yet how it should look. It's always exciting to make these silhouettes, because I was never sure how it will turn out in the end.


Ovih mi je dana na pamet često padao moj pokojni mačak Stanislov. Ovo nije slovna greška, njegovo ime je bilo Stanislov, a ne Stanislav. Deca su mu nadenula to ime. To je bio tako pametan i umiljat stvor. I tako reših da napravim jedan crtež...
I thought these days about my late cat Stanislov. My nieces gave him that silly name. He was so smart and cuddly creature. So I decided to draw him...


Danas sam dobila i jednu lepu nagradu od Ane (Carpe Diem). Ona ima predivan blog na kome možete naći puno korisnih tutorijala. Moja je preporuka da ga obavezno posetite, svakako ćete nešto naučiti. 
Today I received a nice award from Ana (Carpe Diem). She has a wonderful blog where you can find a lot of useful tutorials. I recommend you to visit it, you will learn there something new.


Evo i mog izbora za nagradu:
Here are my choices for the award:
Svi ovi blogovi su sjajni i vredni pažnje. Pronaćićete mnogo zanimljivih i lepih stvari na njima.
All these blogs are great and worth to see. There you will find many beautiful and interesting things.

недеља, 13. јануар 2013.

Cicely Mary Barker (1895-1973)

Sesili Meri Barker! Sumnjam da ima mnogo onih kojima ovo ime zvuči poznato. Šteta. I ja sam za nju saznala pre mesec-dva i to sasvim slučajno. Premda bi bilo logično da sam se mnogo ranije upoznala sa njenim delom, jer je ona bila, zamislite čuda, ilustrator dečijih knjiga. Kada sam prvi put videla njene ilustracije našla sam se, prosto, u čudu. One su tako nežne i krhke, ljupke, dirljive i skoro tužne, premda ne znam zašto sam im dodelila ovaj poslednji epitet, one ostavljaju takav utisak na mene. Bila sam, naravno, znatiželjna da vidim ko je ta žena koja pravi tako čudesne akvarele. I kad sam videla njenu fotografiju, pomislila sam kako izleda upravo kao osoba koja crta cveće i decu i piše pesme o prirodi i Bogu.

Sesili u 25. godini

Nema mnogo toga što bi moglo da se kaže o njoj, osim da je volela prirodu i decu. Vodila je vrlo jednostavan i skroman život. Pomagala je sestri u vođenju obdaništa za decu, koja su joj inače služila kao modeli za njene čuvene cvetne vile. Pisala pesme, pravila čestitke i ilustracije, a sve to da bi pomogla porodici, koja je posle očeve smrti živela vrlo skromno. Posećivala je botaničku baštu u kojoj je radila studiozne crteže biljaka. I eto...to je uglavnom sve. Posto je napravile preko 150 ilustracija vila,  imala sam problem da napravim izbor za ovu priliku. Najzad sam se odlučila da ih stavim nasumično, jer su sve podjednako lepe.