Faeries

Faeries

Странице

среда, 28. новембар 2012.

Sofa i Stepinjak

Ovo je Sofa, sedi za stolom i pije mleko i nosi velike pufnaste papuče koje se ne vide na crtežu. Ja sam bila malo u nedoumici da li da uopšte objavljujem ovaj rad, međutim Sofi se toliko svideo da sam morala da ga stavim u svoj post. Kaže da mnogo liči na nju, u šta ja pomalo sumnjam. I Kisa dobacije: "ALI STVARNO LIČI!" Pa, ako one tako kažu, neka bude...

Stepinjak je jedan deo našeg dvorišta sa jelkama, brezama, jorgovanom i lešnikom i Faminom (naš pas) kućom u kojoj ona ne živi. Naziv je doobio po ličnosti iz Kisine i Sofine mašte. To je Stepa, koja ima 16 godina, živi sa mamom, ide u školu i njena najbolja drugarica je Lindrana. Stepa je rumena, plava (nosi kiku na stranu) i debeljuškasta. Oblači se u narodnu nošnju. U stvari Stepa ima 46 godina, ali se radnja igre dešava u prošlosti, kad je ona imala 16 (ovo sam jedva shvatila). Stepi u posetu često dolazi njena rođaka Povrenija iz Gruže. Tako da je Stepinjak jedno posebno mesto gde se odigrava ceo Stepin život. Ono što sam ja htela da zabeležim jeste gomila stvari koje su tamo razbacene, a čije je prisustvo tamo preko potrebno: flašice, tanjirići, šerpe, mali šporet, šoljice, parfemi, stolice, sto... Ovo što vidite je samo jedan delić tog loma.

I na kraju još jedan deo našeg dvorišta sa paviljonom i leskom.


Napomena: Za sve informacije u ovom postu, kao i pomoć u pisanju, dugujem zahvalnost Kisi i Sofi. Ukoliko vam se čini da je previše podataka i da su suvišni, takođe su zaslužne Kisa i Sofa. Stalno me teraju da pomenem nekog Labuda?!!!! pojma nema koja je to ličnost. Ostavićemo to za neki drugi post...

субота, 17. новембар 2012.

Slatka mala izvrnuta torto

Nisam baš sasvim sigurna u koju bi kategoriju trebalo svrstati ove moje nove radove. Oni su kombinacija crteža i kolaža, odnosno figure izrezane od kartona. Ponekad ni sama ne znam šta da mislim o svemu ovom. Sve započne euforijom, a završi se nedoumicom. Jedino što znam zasigurno je to da ću ih nazvati - dream days. Prvo zato što su ovi radovi podsećanje na neko bezbrižnije doba, puno radosti, kad su dani trajali beskonačno dugo i bili ispunjeni igrom koja je trajala u nedogled, doba maštovito, bezazleno, gde vreme i prostor ne igraju nikakvu ulogu, gde je svaka zamisao ostvariva, a granice skoro da ne postoje. Čeznem za tim osećajem, za tom lakoćom. A drugi razlog za taj naziv, i ne manje važan, jeste što je to naziv zbirke priča Keneta Grejema, mog omiljenog dečijeg pisca. Neobično je najpre to što je jedan obični, skromni službenik u banci, poreklom Škot u drugoj polovini 19. veka uopšte pisao knjige za decu, a još je neobičnije što je on to činio sa toliko dirljive nežnosti. Kako je samo ljupka njegova snebivljiva aždaja koja piše poeziju. Nije na odmet da je se podsetimo, pa zato evo linka na kome može da se odsluša njena pesma SLATKA MALA IZVRNUTA TORTO .Čarobno, zar ne? Mogla bih i ja da napravim neku alu :) I za kraj evo mog novog rada.


понедељак, 12. новембар 2012.

Illustration

I was pretty busy today, preparing works for a painting contest. My creative manner quite chaged in the last year. I began to feel a great enthusiasm fot illustration. Somethimes I felt that the illustration is less important than the classical painting. I'm pretty mistake made such comparison. I realized that it was not easy at all to make illustrations. It takes a very good knowledge of anatomy and also understand the substance of things to be able to simplify. Making puppets of cardboard, I began to feel unusual excitement I have never felt before. And I realized that I had found what I was looking for all along. Finally I feel complete freedom and the abillity to express myself artistically. All this is still at the beginning and I always expect something new to happen. Until then, here's a new peace.

Danas sam bila prilično zauzeta pripremajući radove za neki slikarski konkurs. Moj način stvaranja se prilično promenio u poslednjih godinu dana, a ilustracija mi je postala neobično bliska. Činilo mi se ranije da je ilustracija manje vredna i da nikad ne može da se poredi sa štafelajnim slikarstvom. Bila je to velika greška, praviti uopšte takva poređenja. Shvatila sam da baviti se ilustracijom nije nimalo lako, da ona zahteva savršeno poznavanje anatomije, da je potrebno razumeti i poznavati suštinu stvari da biste mogli da ih svedete i pojednostavite. Praveći lutkice od kartona počela sam da osećam neko čudnovato uzbuđenje koje nikad ranije nisam osećala. I shvatila sam da je to - to, da je to ono što sam sve ovo vreme pokušavala da nađem. Upravo ovde ja osećam potpunu slobodu i mogućnost da se izrazim kako želim. Sve je to još uvek u začetku i ja stalno očekujem da se desi nešto novo. A do tada evo jednog novog rada.


четвртак, 08. новембар 2012.

Oh, how I love children's books

I have to admit a terrible and great truth - I'm still not outgrown children's books. I am really passionate lover of beautiful illustrated children's books. I am a member of various online book store and constantly looking for new releases. One of the most interesting online book store, which service I intend to try, is The Book Depository. They have so many beautiful items that I'm having problem deciding which book to buy. The adventage is of course free shipping. This I can not say from my personal experience, for now, but I hope  that I will soon have notice of it. Here I found Walker Illustrated Editions which look really amazing with great illustrations of Inga Moore. Here in Serbia selection of books is still very limited, and items appear cheap and poorly designed. It could say that things have moved forward a bit. Yet prices of some of these new releases is too big for our requirements.
I recently bought in Belgrade a wonderful book - Mother Goose's Nursery Rhymes at a very affordable price. The book has illustrations on every page. And they are so wonderful that I had a problem to decide which of them to show here. Here some of them.