Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за октобар, 2012

"Vrnjci Art Circle 2012"

We are honored to invite you to attend the opening ceremony of the exhibition "Vrnjci Art Circle 2012". Participants: Nedeljko Goga, Blagoje Dimić, Vladimir Ivančević, Milica Jotić, Katarina Kljajić, Aleksandar Milutinović, Nikola Pantović, Toma Tomić i Predrag Čomagić. Castle of Culture, Wednesday 7th November 2012 at 7 pm Street: 7. Jula 7, 36210 Vrnjacka Banja, Serbia

Naše dvorište, paviljon i Kisa

Naše dvorište Paviljon Kisa

Kornjača

Iako mi ovaj dan nije počeo baš slavno, desilo se nešto što ga je učinilo zaista izuzetnim. Moj tata je stvarno neobična osoba. Rečenica koja govori o Džoniju jabukovom semenu "Gde god nadjes zgodno mesto tu drvo posadi" , mogla mi sasvim da se primeni na njega. Koliko je samo stabala posadio, koliko biljaka odgajio, koliko životinjica spasio...On je čovek koji toliko voli prirodu i sve živo sto postoji i baulja po njoj. Ne postoji u njoj ništa što bi kod njega izazvalo odvratnost. Uvek nam je donosio neke sitne, a ponekad i malo veće, životinje. Jednom je doneo sojku, jednom sovu (o tome sam nedavno pisala), jednom čak vevericu. Nije mu bilo grozno da uhvati slepog miša i da nam pokazuje kakvo mu je plišano telo i kakva su mu gumena krila i kako mu izgledaju kukice kojima se kači na zidove i to naopačke. A već o psima da ne pričam. I to uvek neko rasno kuče kao sasvim slučajno podje za njim. Tako je dovodio pikinezera, haskija, škotskog ovčara... Ovaj poslednji zvani Džips

Bajke i price za decu - prvi deo

Kad pomislim na najranije detinjstvo prva asocijacija su mi knjige.   Potpuna fascinacija.   Bila sam opcinjena knjigom, njenim oblikom, papirom, ilustracijama, mirisom i naravno pricama. Verovatno je to i bila motivacija da naucim veoma rano da citam. Cinilo mi se da, kad uzmem knjigu u ruke, otvaram vrata i zakoracujem u neki drugi svet koji postoji paralelno sa ovim nasim i koji je isto tako stvaran. Posebno su mi bile omiljene avanturisticke price koje se desavaju u nekim dalekim zemljama, ciju udaljenost i polozaj na karti tesko da sam uopse mogla da zamislim. Samo sam znala da je negde daleko i da je sasvim drugacije od mog dvorista, da deca uopste nisu kao deca iz mog komsiluka, da je rastinje egzoticno i zivotinje cudnovate. Tamo bauljaju neke velike, glatke zmije, drvece je tako visoko da dodiruje nebo, a u vrhovima lete ptice jarkih boja, majmuni-bandarlozi se keze svoji velikim zubima, usi su zglusene zujanjem insekata, sve bruji i treperi i gmize, sve je zivo, cini se da

Danica

Danica je jedna vrlo ljupka i pametna devojčica, koju imam zadovoljstvo da poznajem. Ovog septembra krenula je u prvi razred. Svojeglava je i snnog karaktera, a već o tome kakva je lepotica neću ni da zborim. A s obzirom na to da mi je model bio takav kakvim sam ga opisala, uspešna realizacija dela bila je skoro zagarantovana. Šalu na stranu, bilo je pravo zadovoljstvo raditi sve ovo. Stajalo me je mnogo vremena i živaca, ali se nadam da se isplatilo. Već godinama se bavim kolažom i to je jedna od mojih najdražih tehnika. Počeci su, naravno, bili skromni, ali sam ubrzo uvidela da kolaž pruža mnogo mogućnosti, i da ima svežinu, koju, recimo, ulje na platnu retko ima (bar je tako u mom slučaju). Ranije sam radila manje komade, pa je sve išlo znatno brže, medjutim ovaj je malo veći (100x70 cm), pa se prilično odužilo, imajući tu u vidu i moje odugovlačenje i zamajavanje drugim, manje bitnim stvarima. No, bitno je da je stvar dovedena do kraja. I sad kad se sve zavr