Пређи на главни садржај

Bajke i price za decu - prvi deo

Kad pomislim na najranije detinjstvo prva asocijacija su mi knjige.  Potpuna fascinacija.  Bila sam opcinjena knjigom, njenim oblikom, papirom, ilustracijama, mirisom i naravno pricama. Verovatno je to i bila motivacija da naucim veoma rano da citam. Cinilo mi se da, kad uzmem knjigu u ruke, otvaram vrata i zakoracujem u neki drugi svet koji postoji paralelno sa ovim nasim i koji je isto tako stvaran. Posebno su mi bile omiljene avanturisticke price koje se desavaju u nekim dalekim zemljama, ciju udaljenost i polozaj na karti tesko da sam uopse mogla da zamislim. Samo sam znala da je negde daleko i da je sasvim drugacije od mog dvorista, da deca uopste nisu kao deca iz mog komsiluka, da je rastinje egzoticno i zivotinje cudnovate. Tamo bauljaju neke velike, glatke zmije, drvece je tako visoko da dodiruje nebo, a u vrhovima lete ptice jarkih boja, majmuni-bandarlozi se keze svoji velikim zubima, usi su zglusene zujanjem insekata, sve bruji i treperi i gmize, sve je zivo, cini se da cak i drvece ispusta neke zvuke i da se krece. Eto tako sam zamisljala Moglijevu dzunglu, ili Tarzanovu dzunglu ili bilo koju dzunglu, bilo gde na svetu. Knjiga o dzungli mi je jedna od najdrazih knjiga. Uopste, Kipling mi je prirastao za srce, svojom sposobnoscu da uvuce u pricu, da docara izgled i obicaje jedne zemlje, kao i metalitet njenog naroda.

Uvek sam citala bajke. Nikada, ni u jednom periodu svog zivota nisam prestajala da ih citam. Postoje ona divna stara izdanja Narodne knjige, za kojima je potraznja i danas prilicno velika. Pretpostavljam da svako u svojoj biblioteci ima bar jednu od tih knjiga. Ja ih imam desetak. Volela sam da procitam kineske ili juznoamericke bajke, prosto da bih videla postoje li veze i slicnosti sa evropskim bajkama na koje smo svi mi kao deca navikli. Opsti zakljucak je sledeci: postoji nesto sto je zajednicko svim narodima i sto njihove price cini povezanim, postoje bajke koje u raznim varijetetima postoje skoro kod svih naroda. Medjutim, u svom tom mnostvu slicnosti postoji kod svakog naroda nesto osobeno, nesto sto je samo njemu svojstveno, sto ga potpuno razlikuje od svih ostalih. Bajke odlicno pokazuju karakter i nacin razmisljanja jedne nacije, njen odnos prema zivotu i smrti, prema ljubavi i braku. Jedan od lepih primera jesu kineske bajke, koje malopre pomenuh. Iako je sustina ista, vi cete odmah, cim pocnete da ih citate, osetiti da je to nesto drugacije. Na primer, srecu se mladi i lepi princ i prekrasna devojka-paunica. Naravno, odmah se dopadnu jedno drugom. U evropskim bajkama  on bi je posadio na konja i odveo u svoje dvore. Medjutim, Kinezi kazu – ne, to ne ide tako. Devojka nece odmah da pokaze svoja osecanja, da princ ne bi pomislio da je previse lako osvojena (“Doduse, ona je vec  bila izgubila svoje srce kad je ugledala prekrasnog junosu, ali nije htela tako lako da se preda” – Devojka paunica).  Moram da priznam da me je to prilicno iznenadilo.

Mozda sam se malo odaljila od onog sto sam htela, a to je da pokazem dve moje ilustracije, nedavno napravljene. Ova prica o bajkama je toliko siroka i toliko zanimljiva (bar meni) da cu morati da je nastavim u nekom drugom postu. Da se vratimo na ilustracije. U pitanju su siluete od kartona i naravno, na temu nekih od mojih najdrazih prica. Jednu sam vec pomenula, to je Knjiga o dzungli, a druga je Alisa u zemlji cuda. Nisam bas savim sigurna zasto sam ovo napravila. Cini mi se da se vracamo na pocetak ove price i na prve decije impresije. Deca imaju mnogo intenzivnije dozivljaje nego odrasli, mnogo snaznije na njih deluju stvari koje se oko njih dogadjaju. Vi, medjutim, u spoljasnjem izgledu i ponasanju deteta necete primetiti nista narocito. Sve se desava negde duboko unutra, u samom sredistu decijeg bica i izacice odatle jednog dana u nekom obliku, inenadno i za samog nosioca tih osecanja. Dakle, ako sagledamo stvari iz te perspektive, videcemo da sve nase zelje, potrebe, osecanja, misli proizilaze odatle, iz tih snaznih utisaka iz detinjstva. Tako je, valjda, i sa ovim mojim radovima i to je razlog sto su uopste dosli na svet.





Коментари

  1. ...A mi odrasli živimo u svetu brojeva, uvek negde žurimo i osećamo se zbog toda 'pametni i važni'... Tako nekako stvari doživljava Mali princ.
    Davno je bilo kad sam prvi put pročitala tu knjižicu i rešila da nikad neću 'skroz' da odrastem. :) Tako nekako je i ispalo - mašte mi ne manjka, a vreme za dobru bajku uvek se nadje, bilo da je reč o filmu ili knjizi.
    Jako su ti zanimljive ilustracije, bilo bi zanimljivo pročitati knjigu sa ovakvim ilustracijama. Mislim da podstiču maštu i vizualizaciju mnogo više nego slike u boji...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Bas mi je drago da si pomenula Malog princa. To je jedna od najlepsih i najdirljivijih prica koje znam. I sasvim je tacno da smo mi odrasli preokuprani brojevima, novcem i uopste, iskljucivo materijalnim stvarima. Da ne mozemo da zamislimo, volimo i postujemo nesto ukoliko njegova vrednost nije izrazena u parama. I ta prica zasluzuje da se malo opsirnije izanalizira. Kako je moguce da se dete, koje stvarima prilazi iskreno i cisto i sa ogromnom ljubavlju, pretvori u hladnog racundziju. Lepo o tome govori Dikens u Bozicnjoj prici.
      Kako je ta tema siroka. Moram da priznam da me mnogo okupira i prilicno deprimira, narocito kad primetim kod sebe ponasanje, koje mi se cinilo odvratnim dok sa bila dete.

      Избриши
  2. Dokle god primećujemo kod sebe takve stvari,koje su u nekoj meri neminovne - nije kasno za nas! :)

    ОдговориИзбриши
  3. prelepo,bajkovito.......inspirativno

    ОдговориИзбриши
  4. Одговори
    1. Hvala! Moram da priznam da sam prilično iznenađena da ima onih koji gledaju moje ilustracije i čitaju moje postove:)To me, svakako, raduje.
      Veliki pozdrav za anonimusa

      Избриши
  5. Drago mi je sto sam pronasla tvoj blog. Nista nije slicajno u zivotu.KO zna mozda cemo saradjivati.Ja sam dete u dusi i pisem svojim unucima price i bajke.A tvoje ilustracije su inspirativne.Inace,odlika krativnih ljudi je rasejanost.Muziku na blogovima ne volim jer ukus nije kod svih isi.Ali ovo jutros uz kafu me vratilo u detinjstvo i mastu.Hvala ti.Pozdrav

    ОдговориИзбриши
  6. Draga Slavice,
    meni je još draže što si pronašla moj blog. Ko zna, možda nam se zaista pruži prilika za saradnju. Živod je čudesan i prepun nepredvidivih situacija :)
    Raduje me što ti se moj blog dopao :)

    ОдговориИзбриши
  7. Pregledala sam Vase stare postove i odusevila se ovim postom o bajkama. Kako ste to divno napisali.
    Vidim da volite Beatrix Potter. Ne znam da li ste citali knjigu od Linde Lear: "A life in nature" (biografija B.P.)?
    Pozdrav,
    Mirjana

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Veoma me raduje saznanje da postoji neko ko čita sve ovo :) Hvala ti na ovim lepim rečima.
      Da, jako volim Beatriks Poter, ali, nažalost nisam čitala pomenutu knjigu. Svakako ću je potražiti. Hvala na preporuci :)

      Избриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)