Пређи на главни садржај

Moja sestra i njene životinje

Ovaj post posvećujem mojoj dragoj sestri Snežani, zvanoj Snele. Ona je veliki ljubitelj životinja, pa ću se potruditi da ova priča bude u tom duhu. Mi živimo u selu Ruđinci, koje uopšte nije obično selo. U njemu vlada duh zajedništva i prijateljstva među svim žiteljima ovog mesta bilo da hodaju na dve ili četiri noge.


Ovde su pas i mačka nerazdvojni prijatelji koji se uzajamno greju u hladnim zimskim noćima.




Svi međusobno dele ono što imaju bez obzira na uzrast.

Vodi se računa o tuđim talentima i omogućuje im se dalje usavršavanje, pa makar to bilo i solo pevanje.


Svaka maca ima svoj apartman, 

sa ležajem koji odgovara njenoj anatomiji.

Svaka životinja ima lutku blizanca, da se ne bi osećala usamljeno.

Ovde se, takođe, mnogo vodi računa i o sportskom duhu. Usavršavaju se istočnjačke borilačke veštine koje razvijaju duh i telo.

Za one koji neguju fakirski duh omogućeno je spavanje na ciglama.

A ljudi su toliko dobri da im ptice same sleću na dlan.


Veliki pozdrav za Sneleta!!!

Коментари

  1. Nemaju svi srecu da sam im ja sestra.Morate priznati da nam svakodnevno ulepšavaju dvorište.Ovo je sestrice najdraža pun pogodak.Oduševljena sam.

    ОдговориИзбриши
  2. Одговори
    1. Moram da priznam da je i meni bilo zabavno da napravim sve ovo, a utoliko mi je draže što sam uspela da i druge razgalim.

      Избриши
  3. Sestro draga započela sam i ovaj dan gledanjem mojih dragih životinja i hvala ti puno na ovom poklonu.Samo,očekujem nastavak.

    ОдговориИзбриши
  4. Naše životinje su živa zezala. Stvarno su zabavne i mislim da je ovaj blog super. Drago mi je što i teta Snele tako misli.;)

    ОдговориИзбриши
  5. Анониман28. мај 2012. 16:33

    Mnogo mi dopada ovaj post.Pun je interesantnih životinja mačaka,kučića i ptica.Drago mi je što si ih ubacila na svoj blog,i što se teta Sneletu dopada...

    ОдговориИзбриши
  6. Teta Snele voli Vas dve najviše na svetu. Čak vas volim više od svih mojih životinja.

    ОдговориИзбриши
  7. Анониман28. мај 2012. 17:52

    Ja tebe teta Snele volim najviše, čak više i od Fame.

    ОдговориИзбриши
  8. Ovaj post je fantastican,zaista izgleda da je vase selo posebno,ali ponajvise sto takvi ljudi zive u njemu.Odavno nisam procitala nesto lepse.

    ОдговориИзбриши
  9. Ovaj post je fantastican,zaista izgleda da je vase selo posebno,ali ponajvise sto takvi ljudi zive u njemu.Odavno nisam procitala nesto lepse.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Bojana, raduje me da ti se prica o nasem selu dopala. Nadam se da ce se izroditi jos poneka lepa prica o nasoj veseloj druzini. Drago mi je da si se pridruzila nasem blogu.
      Srdacan pozdrav.

      Избриши
  10. Zaista divno selo,ali ponajvise sto u njemu zive izuzetni ljudi.Prelep post,divan stil pisanja.

    ОдговориИзбриши
  11. Ne znam kako sam propustila ovaj post, ali za nasmijati se i uživati u čitanju nikad nije kasno :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slažem se! Sad i sama pogledah ovaj post, pa se ratužih. Većine ovih životinja više nema. A nema nam ni naše Fame...uginula je pre par dana, posle dvanaest godina druženja. Bila je, stvarno, kao član porodice...

      Избриши

Постави коментар

Hvala vam što ostavljate komentar :)

Популарни постови са овог блога

Mi smo Robin, Hud i Džon, veseli drugari...

Ovu glupavu pesmicu iz crtaća pevamo već godinama u raznim prilikama, bilo da smo na plivanju ili sankanju. E, sad, pošto nas je tri, morale smo Robina Huda da podelimo na dva dela i sećam se da je Joja, dok je bila manja, stalno ponavljala kako hoće ona da bude Hud.  Robin, Hud i Džon spremni za sankanje A, onda se, iznenada naša mala družina proširila. Deda Mraz nam je 1. januara doneo novu drugaricu za čajanke i sankanje. Ja sam postala srećna tetka treći put, a Kisa i Joja su dobile sestru od strica. Jedva čekamo da malo poraste, pa da počnemo da je vučemo sa sobom. Inače, dobila je ime po prababi Ljubici. Palčica - bubamara                                                                            ******       Divni su bili ovi snežni dani. Skoro da sam zaboravila zašto sam ih nekad toliko volela. A, onda su me ove dve moje veštičice odvukle na sankanje. I ja sam se odmah setila zašto volim zimu... Sankale smo se do iznemoglosti; dok nismo bile sasvim mokr

Životinjice od testa

Ne znam kako je u drugim kućama, ali u našoj pred praznike svako ima određena zaduženja, koja se ponavljaju iz godine u godinu. Jedna od obaveza koju imamo Kisa, Joja i ja jeste da za Vaskrs pravimo miliprote. Običaj je da se od testa prave razne domaće životinje i ono što je najzabavnije je što nam ovi naši matori dopuštaju da radimo i pravimo šta god hoćemo. Mi tako počnemo da pravimo, pa se onda posvađamo, pa onda jedna drugoj pomažemo, pa se smejemo, da bismo na kraju dobile čitav zoološki vrt. Ponekad je, čak, teško utvrditi koju smo vrstu životinje napravile, bude tu i slučajnih zmajeva i raznih krilatih i repatih životinja, ali u toj raznolikosti i jeste lepota. Ovo što liči na zmaja je u stvari poni, a ovo na guzi mu je tetovaža u obliku cveta :) Nemojte da se iznenadite što skoro svaka životinja (pa čak i ptica) ima crnu tačku na stomaku - to joj je pupak. To je bila izričita Jojina želja.  *** Na kraju ovog kratkog posta mi ostaje da

Novi crteži (New drawings)

Riđi mišar(Long-legged buzzard) Crna lunja (Black kite) Crni orao (Black eagle) Mišar (Buzzard) Petao (Rooster) Naše dvorište (Our yard)